Razlika između izmjena na stranici "Stjepan Tomašević, kralj Bosne"

čišćenje članka, prevođenje na bosanski
m (Promijenjen stepen zaštite za "Stjepan Tomašević, kralj Bosne" ([Uredi=Dopustite samo automatski potvrđenim korisnicima] (neograničeno) [Pomjeri=Dopustite samo automatski potvrđenim korisnicima] (neograničeno)))
(čišćenje članka, prevođenje na bosanski)
| Ime =Stjepan Tomašević Kotromanić
| Nasljeđivanje =[[Spisak bosanskih vladara|Kralj Bosne]]
| Nasljeđivanje1 =[[spisak srpskih vladara|Despot Srbije]]
| Slika =[[Datoteka:Novac_Stjepana_TomaševićaStjepan Tomašević.jpg|mini|200p|desno|Novac Stjepana Tomaševića]]
| Opis slike =Stjepan Tomašević kleči pred Kristom – detalj slike [[Jacopo Bellini|Jacopa Bellinija]] iz 1460.
| Opis slike =
| Vladavina =[[10. juli]] [[1461]] - [[5. juni]] [[1463]]
| Krunidba =novembar [[1461]]. <ref name=Velikonja> Mitja Velikonja, ''Religious separation and political intolerance in Bosnia-Herzegovina'', Texas A&M University Press, 2003, 39. strana</ref>
| Otac =[[Stjepan Tomaš]]
| Majka =[[Vojača]]
| Datum rođenja = oko 1438
| Mjesto rođenja = Bosna
| Datum smrti =[[525. junimaj]] [[1463]]
| Mjesto smrti =[[Jajce]]
| Mjesto sahrane = Bobovačka kapela[[Bobovac]]
|}}
 
'''Stjepan Tomašević''' (umro [[25. maj]]a [[1463]]) je bio posljednji [[Spisak bosanskih vladara|kralj Bosne]] i posljednji [[spisak srpskih vladara|despot Srbije]]. Njegovu vladavinu u obje zemlje prekinuta je osmanskim osvajanjem, a njegovo pogubljenje se smatra trenutkom pada Bosne pod osmansku vlast.
Stjepan Tomašević Kotromanić (oko [[1438]] — [[5. juni]] [[1463]].) je bio vladar iz dinastije [[Kotromanići|Kotromanić]], koji je bio poslednji despot Srbije ([[21. mart]] [[1459]] — [[20. juni]] [[1459]].) i kralj Srba, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Donjih Kraja, Usore, Soli, Podrinja i Zapadnih strana[1] ([[10. juli]] [[1461]] - 5. juni 1463). Tokom svoje kratkotrajne vladavine je pred nadmoćnom osmanskom vojskom bez borbe predao [[Smederevo ]] i Srpsku despotovinu, a potom i Kraljevinu Bosnu posle opsade [[Ključ|Ključa]]. Predao se Mahmud paši Anđeloviću uz obećanje da će mu biti pošteđen život, ali je bio izveden pred sultana Mehmeda II ([[1451]] — [[1481]]) u [[Jajce|Jajcu]] i tu je na licu mesta pogubljen po njegovoj naredbi.
 
== Porijeklo i djetinjstvo ==
 
Bio je sin kralja [[Stjepan Tomaš|Stjepana Tomaša]] i krstjanke [[Vojača|Vojače]]. Nakon što je Stjepan Tomaš proglašen kraljem Bosne, Vojača nije bila smatrana podobnom za titulu bosanske kraljice, pa je Stjepan Tomaš stoga tražio ženu višeg roda. Kako je Vojači već bio obećao brak, što se u [[Katolička crkva|Katoličkoj crkvi]], kojoj je Stjepan Tomaš pripadao, smatralo predbračnim ugovorom, papa Eugen IV je morao razriješiti to obećanje. Stjepan Tomaš je zatim oženio [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarinu Kosaču]], kćer herceg [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Kosače]], koja je tim brakom postala bosanska kraljica i maćeha Stjepana Tomaševića.<ref name=Mandić> Dominik Mandić, ''Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića : Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine'', Ziral, 1978, 323. strana</ref>Pored i Stjepana Tomaš i Vojača su imali još dvije kćeri i dva sina :
* [[Stefania Kotromanić]]
* sin nepoznatog imena
* sin
*kći , koja se početkom 1451. godine udala
Nakon što je Stjepan Tomaš proglašen kraljem Bosne, Vojača nije bila smatrana podobnom za titulu bosanske kraljice, pa je Stjepan Tomaš stoga tražio ženu višeg roda. Kako je Vojači već bio obećao brak, što se u [[Katolička crkva|Katoličkoj crkvi]], kojoj je Stjepan Tomaš pripadao, smatralo predbračnim ugovorom, papa Eugen IV je morao razriješiti to obećanje. Stjepan Tomaš je zatim oženio [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarinu Kosaču]], kćer herceg [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Kosače]], koja je tim brakom postala bosanska kraljica i maćeha Stjepana Tomaševića.
 
== Despot Srbije ==
=== Pad Bosne ===
 
Velika osmanlijska vojska pod vodstvom [[Mehmed II|Mehmeda II]] okupila se u proljeće [[1463]]. u Adrianopolu ([[Edirne|Edirnu]]) i krenula na Bosnu. Kralj je pobjegao iz kraljevskoga grada [[Bobovac|Bobovca]], koji je bez otpora predao zapovjednik Radak [[20. maj]]a [[1463]]. Stjepan se najprije sklonio u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na [[Sana|Sani]]. Tu se Mehmet-paša Anđelković pismeno i pod zakletvom obvezao da će mu poštedjeti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće ako preda grad. Kad se nakon pregovora predao, zarobio ga je i odveo sultanu Mehmedu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Turcima. Ujedno je sultan Mehmedovu zakletvu proglasio nevaljanom i u svom taboru pred Jajcem [[5. juni|525. junamaj]]a dao pogubiti kralja, njegovog strica [[Radivoj Ostojić|Radivoja]] i mnogo bosanske [[Vlastela|vlastele]]. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala turski [[Bosanski sandžak]].
 
Posmrtni ostatci kralja Stjepana pohranjeni su u [[Franjevci|Franjevačkom]] samostanu u [[Jajce|Jajcu]], a uspomena na njega i danas je u narodu živa i mnogi hodočaste na Kraljev grob na brdu iznad Jajca.
7.339

izmjena