Razlika između verzija stranice "Globalno zatopljenje"

[[Klima]]tske promjene na Zemlji su odgovor na vanjske uticaje, uključujući one vezane za stakleničke gasove i varijacije u kretanju Zemlje u [[orbita|orbiti]] oko [[Sunce|Sunca]],<ref>Berger, A.; et al. (2005), ''[http://www.agu.org/pubs/crossref/2005/2005PA001173.shtml On the origin of the 100-kyr cycles in the astronomical forcing]'', Paleoceanography 20 (4): PA4019.</ref><ref>Genthon, C.; et al. (1987), ''[http://www.nature.com/nature/journal/v329/n6138/abs/329414a0.html Vostok Ice Core - Climatic response to CO2 and orbital forcing changes over the last climatic cycle]'', Nature (journal) 329 (6138): 414–418</ref> promjene u sunčevoj aktivnosti i [[vulkan]]ske erupcije.<ref>Robock, A.; Oppenheimer, C. (2003), ''Volcanism and the Earth’s Atmosphere'', Washington DC: American Geophysical Union. str. 139, ISBN 0-87590-998-1</ref> Učinak nijednog od navedenih faktora nije trenutan. Termalna inertnost [[okean]]a na Zemlji i spori odgovori ostalih posrednih učinaka znači da Zemljina trenutna klima nije u ravnoteži. Pojedine studije pokazuju da čak i ako bi se staklenički gasovi stabilizirali na nivoima iz [[2000]] godine, i dalje bi se nastavilo zagrijavanje za otprilike 0,5&nbsp;°C.<ref>Meehl, Gerald A.; et al. (2005), ''[http://www.sciencemag.org/cgi/reprint/307/5716/1769.pdf How Much More Global Warming and Sea Level Rise]'', Science 307 (5716): 1769–1772</ref> ''Globalno zamračenje'', odnosno postepeno smanjenje intenziteta direktnog Sunčevog sjaja na površinu Zemlje, moglo bi djelimično ublažiti globalno zagrijavanje od kraja [[20. vijek]]a. Naučnici su procijenili s pouzdanošću od 66-90% da su efekti izazvane [[aerosol]]ima, uz vulkansku aktivnost, usporili globalno zatopljenje, kao i da bi staklenički gasovi prouzrokovali dosta veće zatopljenje.<ref name="grida7" /> Dosta spominjano širenje [[Ozonska rupa|ozonskih rupa]] je po nekima povezano sa globalnim zatopljenjem, međutim značajna korelacija nije dokazana.