Površinska svjetlost

Površinska svjetlost je sjajnost određenog dijela neba . Ona se koristi u astronomiji za obuhvatanje sjajnosti svemirskih objekata poput galaksija koji zauzimaju veliki prostor.

Ona se izražava u sjajnosti po prostornom uglu s mjernom jedinicom:

$B={\frac {L}{\Omega }}={\frac {mag}{arcsec^{2}}}$ .

Svjetleće površine se na Zemlji izražavaju u:

$B={\frac {L}{\Omega }}={\frac {cd}{m^{2}}}$

Za upotrebu u astronomiji ove mjerne jedinice se preračunavaju.

Površinska svjetlost se izračuna za svaki objekat i neovisina je od razdaljine.

Oko 50% do sada otkrivenih galaksija imaju veoma slabu površinsku svjetlost. Njihove zvijezd su relativno nerazvijene odnosno mlade zbog odsustva teških elemenata.