Razlika između izmjena na stranici "Transseksualnost"

Glavni simptom ovog poremećaja je trajni, korjeniti osjećaj psihičke pripadnosti suprotnomsuprotnome spolu, pri čemu je osoba u potpunosti svjesna svog genitalnog spola. Ovaj nesklad bića izaziva veoma ozbiljnu patnju, pa je u slučaju njegovog neuklanjanja prognoza veoma loša- prema istraživanjima u Francuskoj, 34% transseksualne omladine pokušalo je izvršiti samoubistvo, prije nego su uspjeli dobiti informacije i stručnu pomoć u vidu promjene spola[https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=1476365].

S obzirom da transseksualne osobe imaju fiziološki [[mozak]] suprotnogsuprotnoga spola, svi mukotrpni pokušaji odvraćanja bolesnika od osjećaja psihičke pripadnosti suprotnom spolu [[psihijatrija|psihijatrijskim]] putem, ostajali su potpuno bezuspješni.

Jedini uspješan način liječenja je "promjena spola"- kompleksan proces koji podrazumijeva socijalno prihvatanje osobe u suprotnom spolu, hormonsku terapiju i hirušku promjenu genitalija i ostalih sekundarnih polnih karakteristika. Nakon promjene polnog identiteta, ove osobe mogu biti sretne i doprinositi društvu kao i sve druge osobe[http://ai.eecs.umich.edu/people/conway/TSsuccesses/TSsuccesses.html].

Transseksualnost, dakle, nije mentalna bolest, perverzija ili životni izbor, što se do skora i u stručnim krugovima spekulisalo, zaključak je na osnovu materijalnih dokaza, dobijenih iz preciznih naučnih studija, izvršenih tokom poslednjih petnaestdvadeset godina.