Razlika između verzija stranice "Ban Borić"

'''Boril Borič''' (također: bos. '''Borić'''; mađ. '''Borics''', '''Borisz''') bio je prvi [[Vicekralj]] i [[Ban]] države [[Bosanska_banovina|Bosne]].<ref>[http://books.google.com/?id=iJFFvsgNO-QC&pg=PA104 p. 104]</ref> Prema mađarskim dvorskim historičarima, Borić je bio nezakoniti sin mađarskog kralja Kálmána (1095-1116)<ref name=Katona>[http://books.google.ba/books?id=rZwAAAAAcAAJ István Katona. Historia Critica Regum Hungariae: Ex Fide Domesticorum Et Exterorum Scriptorum Concinnata. Stirpis Arpadianae ; T. 4, Complectens Res Gestas Stephani III. Ladislai II. Stephani IV. Belae III. Emerici, Ladislai III. Published by Weingand Et Koepf, 1781. p.48]</ref>, radi čega i njegov plemićki tj. grb dinastije Berislavić sadrži isključivo '''najviše kraljevske insignije''' uključujući obrnuto položenu gredu (eng. ''bend sinister'') kao rijedak heraldički simbol rezervisan isključivo za vanbračno rođene prinčeve.<ref name="FDCJ"/> Od 1120-ih pa sve do kraja 1130-ih Borić je postavljao pravni zahtjev na krunu [[Mađarska|Mađarske]], te u nekoliko navrata pokušao i preuzeti kontrolu nad zemljom insistirajući da je Kálmánov zakoniti nasljednik.<ref name=vonPalm>[http://books.google.ba/books?id=UBgVAAAAQAAJ Karl Franz von Palm. Notitia rerum Hungaricarum. Ed. iii., novis curis recognita, 1785. p.474]</ref>

 

 

Da bi stabilizovao svoju vlast i situaciju u zemlji, mladi kralj na nagovor svog regenta i Borićevog ratnog druga vojvode Beloša, zadovolji Borićeve apetite imenovanjem Borića za '''Vicekralja i Bana Bosne''', istovremeno iz opreza zadržavši i svog brata, princa-dječaka Ladislava II, nominalnim ''Vojvodom od Bosne'' što je bila titula koju je princu-dječaku sa svega 6 godina starosti dodijelio otac, [[1137]] godine.<ref name=Nagy>[http://books.google.ba/books?id=gZoAAAAAcAAJ Pál Nagy. Historia pragmatica regni Hungariae diplomatibus, et scriptorum testimoniis illustrata, auxiliaribusque scientiis aucta. Published by Trattner, 1823. p.289]</ref> Borić je ponudu prihvatio, što potvrđuju i kasnije hronike kao npr. ona iz 19. vijeka hrvatskog historičara [[Ivan Švear|Ivana Šveara]] koja, uz navođenje Borićevih rodbinskih veza s plemstvom tog doba, smješta ''bosanskog bana Borića'' u godinu 1150 i ranije.<ref name=ISvear>[http://books.google.ba/books?id=pQlQAAAAcAAJ Ivan Svear. Ogledalo Iliriuma, iliti Dogodovstina Ilirah, Slavinah, Straznji Put Horvatah Zvanih, Od Potopa, To Jest Godine Sveta 1656. Izdanje Franje Suppana, 1839. Reprint BiblioBazaar 2011, ISBN 1241794391, 9781241794392, pp.572. Također objavljeno u izdanju the British Library, Historical Print Editions.]</ref> Kasniji izvori navode Borića kao zajedničkog pretka ostalih bosanskih vladara uključujući kraljeve iz dinastije [[Kotromanići]], ugašene regicidom od strane [[Osmanlijsko_carstvo|dinastije Osmanlija]], 1463.<ref>Karbić, Marija. Rod Borića bana: primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005</ref><ref name=EI>E. Imamović, "Bosanska dinastija Kotromanića", p.21.</ref> Borić je za taj novi, bosanski ogranak svoje dinastije, skovao ime od latinskih riječi ''coutor''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/14587/coutor-couti-cousus</ref>+''romani''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/33696/romanus-romani</ref>, u doslovnom značenju ''saveznici Rima''.