Razlika između verzija stranice "Ban Borić"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Poništene izmjene koje je napravio Rtava (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao C3r4
Rtava (razgovor | doprinosi)
Vraćena izmjena 2262732 korisnika C3r4 (razgovor) Molim ne mijenjajte referenciran članak koji je zamijenio očajnu verziju (bez referenci). Provjera nije potvrdila vašu teoriju zavjere.
Red 1:
{{Infokutija Vladar
| Ime = banBan Borić
| Nasljeđivanje = [[Spisak bosanskih vladara|Prvi Vicekralj i Ban Bosne]]
| Nasljeđivanje1 = Ban Bosne
| Slika = [[File:Berislavici grb.jpg|thumb]]
| Opis slike =
| Vladavina = [[11541141]] - nakon [[11641168]].
| Krunidba =
| Prethodnik =[[Ladislav II,Titula kralj Ugarske]]uspostavljena
| Nasljednik = [[ManuelArpadovići|Dinastija I KomnenÁrpád]] nakon 1168
| Supružnik Nasljednik1 = [[LavicaKulin Vukimirovićban]] 1180 - 1204
| Supružnik =
| Djeca =[[Stjepan Boričević]]<br>[[Pavle Boričević]]<br>[[Kulin ban]]<br>[[Ana Anastasija Nemanjić]]<br>nepoznata kći<br>nepoznata kći<br>Dragiša<br>[[Bogadan Boričević]]
| DinastijaDjeca = [[BoričevićKulin ban]]
| OtacDinastija = =[[župan BerislavBerislavić]]
| Otac =
| Majka =
| Datum rođenja = oko [[1100]]
| Mjesto rođenja = [[Slavonija]] ili [[Hum]]
| Datum smrti = poslijenakon [[11651168]].
| Mjesto smrti = Slavonija
| Mjesto sahrane =
|}}
'''Ban Borić''' je prvi po imenu poznati [[Spisak bosanskih vladara|bosanski ban]]. Ratovao je protiv bizantske vojske oko Braničeva, [[1154]] godine, i to zajedno sa ugarskim kraljem. Protjeran je iz Bosne [[1164]] godine, kada vlast preuzima [[Bizantija]].
 
'''Boril Borič''' (također: bos. '''Borić'''; mađ. '''Borics''', '''Borisz''') bio je prvi [[Vicekralj]] i [[Ban]] države [[Bosanska_banovina|Bosne]].<ref>[http://books.google.com/?id=iJFFvsgNO-QC&pg=PA104 p. 104]</ref> Prema mađarskim dvorskim historičarima, Borić je bio nezakoniti sin mađarskog kralja Kálmána (1095-1116)<ref name=Katona>[http://books.google.ba/books?id=rZwAAAAAcAAJ István Katona. Historia Critica Regum Hungariae: Ex Fide Domesticorum Et Exterorum Scriptorum Concinnata. Stirpis Arpadianae ; T. 4, Complectens Res Gestas Stephani III. Ladislai II. Stephani IV. Belae III. Emerici, Ladislai III. Published by Weingand Et Koepf, 1781. p.48]</ref>, radi čega i njegov plemićki tj. grb dinastije Berislavić sadrži isključivo '''najviše kraljevske insignije''' uključujući obrnuto položenu gredu (eng. ''bend sinister'') kao rijedak heraldički simbol rezervisan isključivo za vanbračno rođene prinčeve.<ref name="FDCJ"/> Od 1120-ih pa sve do kraja 1130-ih Borić je postavljao pravni zahtjev na krunu [[Mađarska|Mađarske]], te u nekoliko navrata pokušao i preuzeti kontrolu nad zemljom insistirajući da je Kálmánov zakoniti nasljednik.<ref name=vonPalm>[http://books.google.ba/books?id=UBgVAAAAQAAJ Karl Franz von Palm. Notitia rerum Hungaricarum. Ed. iii., novis curis recognita, 1785. p.474]</ref>
== Biografija ==
 
Na vrhuncu Borićeve pretenzije, smrću kralja Béle II (1131–1141) dolazi do krize oko prava nasljedstva na prijestolje Mađarske. I prema kasnijim hronikama kao npr. onoj iz 19. vijeka pisca i svećenika [[Ivan_Franjo_Jukić|fra Ivana Jukića]], Borić je vladao Bosnom tačno između 1141 i 1168,<ref name=Jukic>[http://books.google.ba/books?id=hG4zAQAAMAAJ Zgodnja danica, 1864. p.263]</ref> tj. od smrti kralja Béle II i dolaska na vlast njegovog sina Geze II (1141-1162). Nakon što su se okolni rivali Mađarske, prvenstveno [[Poljska]] i [[Rusija]], počeli miješati u pitanje prijestolonasljednika tj. unutrašnje stvari zemlje, domaće plemstvo složno prizna Gezu za svog prvaka, čime su podržali njegovu pretenziju na prijestolje. Maloljetni Geza se toliko uplašio da će princ Borić sa svojim čuvenim vitezovima, od kojih je strijepio i bizantski car Manuel I, preuzeti tron Mađarske, da je sa svojim regentima u velikoj žurbi organizovao vlastitu krunidbu svega tri dana nakon očeve smrti, preskočivši uobičajeni period žalosti. Te događaje mađarski dvorski historičari opisuju kao ''Trodnevna ustavna kriza''.
Prema nekim historičarima u prvom redu Vladimuru Ćoroviću ban Borić rodio se [[1125]], a po nekima oko [[1100]]. godine.Otac mu je bio izvjesni slavonski župan Berislav . Prvi siguran pomen bosanskog bana Borića imamo kod bizantskog pisca Ivana Kinama pri opisivanju ratovanja između Mađara i Bizantinaca kod Braničeva 1154. godine. Vrlo je vjerovatno da je ban Borić Bosnom vladao i prije toga ali nema podataka kada je on došao na vlast i u kojim okolnostima. Njegova postojbina utvrđena je prilično sigurno ali ne i njegovo pravo porjeklo. Njegova postojbina bila je srednja [[Slavonija]], te ni jedan izvor ne može dokazati da je on bio Bosanac, tj. da je bio iz matice stare bosanske države. Čak šta više može se reći da je Borić bio doveden od strane Mađara, koji su imali vrhovnu vlast nad Bosnom, kao njihov vazal te je i vladao uz njihovu saglasnost.
Vladimir Ćorović iznosi u svom radu i mišljenje Milana Preloga st. koji stoji na konstataciji da se ban Borić nije nalazio ni u kakvom podaničkom odnosu prema Ugarskoj što potkrepljuje činjenicom da je [[1150]] godine jedna ugarska vojska prešla preko djela teritorije Bosne idući u pomoć [[Srbi]]ma protiv Bizanta.
Sve od 1154 pa do [[1163]] godine o banu Boriću nema nikakvih vjesti. Nakon smrti ugarskog kralja Gejze II dolazi do žestokih borbi za tron. U borbama su učestvovali Stjepan III, Ladislav i Stjepan IV, koga je kao svog zeta podržavao bizantski car. Prvo je na vlast došao Ladislav međutim ubrzo nakon toga umire i na vlast dolazi Stefan IV kome se priklonio i ban Borić. On se 1163 godine spominje u jednoj povelji kao svjedok i to na visokom mjestu dvorskih velikodostojnika, što ukazuje da je ban Borić bio vazal ugarskog kralja a taj odnos nije mogao nastati 1163 nego je osnovan ranije. Godine 1163 pošlo je za rukom Gejzinom sinu Stefanu III da od svoga strica Stefana IV preuzme prijesto i da se nagodi sa Bizantijom nakon čega je počeo progon pristalica Stefana IV u kojem je stradao i ban Borić.
Vjekoslav Klaić navodi da Borić nije bio podanik već saveznik Ugarske te da je od Ugarske dobio [[Usora|Usoru]] i [[Soli]] preko koje je dospio u neki vid podložnog položaja.
 
Da bi stabilizovao svoju vlast i situaciju u zemlji, mladi kralj na nagovor svog regenta i Borićevog ratnog druga vojvode Beloša, zadovolji Borićeve apetite imenovanjem Borića za '''Vicekralja i Bana Bosne''', istovremeno iz opreza zadržavši i svog brata, princa-dječaka Ladislava II, nominalnim ''Vojvodom od Bosne'' što je bila titula koju je princu-dječaku sa svega 6 godina starosti dodijelio otac, [[1137]] godine.<ref name=Nagy>[http://books.google.ba/books?id=gZoAAAAAcAAJ Pál Nagy. Historia pragmatica regni Hungariae diplomatibus, et scriptorum testimoniis illustrata, auxiliaribusque scientiis aucta. Published by Trattner, 1823. p.289]</ref> Borić je ponudu prihvatio, što potvrđuju i kasnije hronike kao npr. ona iz 19. vijeka hrvatskog historičara [[Ivan Švear|Ivana Šveara]] koja, uz navođenje Borićevih rodbinskih veza s plemstvom tog doba, smješta ''bosanskog bana Borića'' u godinu 1150 i ranije.<ref name=ISvear>[http://books.google.ba/books?id=pQlQAAAAcAAJ Ivan Svear. Ogledalo Iliriuma, iliti Dogodovstina Ilirah, Slavinah, Straznji Put Horvatah Zvanih, Od Potopa, To Jest Godine Sveta 1656. Izdanje Franje Suppana, 1839. Reprint BiblioBazaar 2011, ISBN 1241794391, 9781241794392, pp.572. Također objavljeno u izdanju the British Library, Historical Print Editions.]</ref> Kasniji izvori navode Borića kao zajedničkog pretka ostalih bosanskih vladara uključujući kraljeve iz dinastije [[Kotromanići]], ugašene regicidom od strane [[Osmanlijsko_carstvo|dinastije Osmanlija]], 1463.<ref>Karbić, Marija. Rod Borića bana: primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005</ref><ref name=EI>E. Imamović, "Bosanska dinastija Kotromanića", p.21.</ref> Borić je za taj novi, bosanski ogranak svoje dinastije, skovao ime od latinskih riječi ''coutor''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/14587/coutor-couti-cousus</ref>+''romani''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/33696/romanus-romani</ref>, u doslovnom značenju ''saveznici Rima''.
Za bana Borića znamo još da je kao bosanski ban 1162-3. godine poklonio viteško-monaškom redu Templara selo Zdelje u Slavoniji. Taj poklon potvrđivali su i kasniji ugarski kraljevi.
Ovi podaci jasno govore da su se porodična imanja Borića nalazila u Slavoniji, također nakon što je zapao u nemilost kralja Stefana III, Borić se najvjerovatnije sklonio na svoje posjede u Slavoniju gdje je najvjerovatnije i skončao. Njegovo ime se nigdje u kasnijem periodu u Bosni ne spominje dok u Slavoniji spominje se njegovo ime i imena njegovih nasljednika desetinama pa i stotinama godina kasnije.
U vrijeme vladavine [[Prijezda I|bana Prijezde]] spominje se također da je ban Borić Templarima darovao zemlju, što prema Talociju ukazuje na određenu vezu između Borića i Prijezde pa i Borića i Ninoslava. On misli da je ta veza bila porodična. On ide još i dalje pa konstatuje da kolijevku dinastije Kotromanić možemo tražiti na ovim prostorima.
 
== Porodica Vladavina==
Tako je Borić, iz posavske dinastije Berislavića (također: dinastija Boričevića) koja je držala posjede s obje strane [[Sava|Save]], postao prvi Vicekralj novoformirane države poznate od tada pod imenom [[Bosanska banovina]], a čiji je on postao [[Monarh|suveren]] tj. vladar sa samostalnom vladarskom titulom bana.<ref name=TM/>
Ban Borić je bio oženjen [[Lavica Vukimirović|Lavicom]], unukom kneza [[Stjepan Bosanski|Stjepana od Bosne]]. Ban Borić je s Lavicom imao dvoje djece:
* [[Pavle Boričević|Pavle]] ;
* [[Stjepan Boričević|Stjepan]]
Boriću i Lavici se pripisuju još moguće djece:
* [[Kulin ban|Kulin]];
* [[Ana Anastasija Nemanjić|Ana ]];
* nepoznata kćerka udata za Miroslava Zavidovića
 
Naime prema izvorima iz tog doba, "''Borić je bio ugledan vladar prostrane Bosanske banovine.''".<ref name=ABarun>[http://books.google.ba/books?id=FljZAAAAMAAJ Anđelko Barun. Svjedoci i učitelji: povijest franjevaca Bosne Srebrene, Svjetlo riječi, 2003.]</ref> Bizantski historičar Ivan Kinam (Kinnamos), koji je bio lični sekretar i hroničar [[Bizantijsko_carstvo|bizantskog cara]] Manuela I Komnena (Komnenos) (1143–1180), zapisao je: "''Borić nije bio podanik ugarskom kralju, nego saveznik, a tada se Bosna prostirala sve do [[Drina|Drine]], koja je bila granicom prema [[Srbija|Srbiji]]. Bosna nije bila podložna velikom županu srpskom, nego je to bio narod, koji je živio samostalno i imao svoje običaje i uredbe, kao i [[Monarh|svog posebnog vladara]].''"<ref name=ABarun></ref> Da je Borićeva država uistinu bila prostrana, vidi se i iz činjenice da se pružala na zapad sve do [[Livno|Livna]] i [[Rama|Rame]].<ref> Perojević, "Ban Borić i Ban Kulin", p.203.</ref>
{{Bosanski vladari}}
 
Krajem jeseni 1154, Borić je sa svojom vojskom i nekoliko odreda plaćenika te vojvodom Belošem iz srpske dinastije Vukanovića, pritekao u pomoć Mađarskoj da povrate Braničevo koje je do tada bilo u rukama Bizantinaca. Car Manuel I je poslao odrede u pravcu [[Beograd]]a da pregaze Savu i krenu u potjeru za bosanskom vojskom, u misiju za koju određuje samo svoje najsposobnije ratnike. Uz pomoć mađarske vojske koja se pridružila bosanskoj, Bizant pretrpi težak poraz čime okončaše nastojanja Imperije da slomi vojnu premoć Kraljevine Mađarske.
 
Borić je 1163. dodijelio posjede u Posavini Redovima [[Templari|vitezova Templara]] te vitezova Hospitalaca.<ref name=TM>{{cite book | url = http://books.google.com/books?id=AcbrOqLyAtMC&pg=PA221 | title = The Military Orders: On Land and by Sea | authors = Judith Mary Upton-Ward, H.J.A. Sire | chapter = 24. The Priory of Vrana | page = 221 | accessdate = 2012-09-02}}</ref> Borićev polubrat Dominik iz dinastije Berislavića i sam je bio vitez Templar u [[Drugi_krstaški_rat|Drugom krstaškom ratu]].<ref>Spisak mađarskih vitezova Templara. Magyar Országos Levéltár (Nacionalni arhiv Mađarske).</ref>
 
==Geopolitičke prilike==
Na Borićeva nastojanja da stabilizuje svoju vlast kao Vicekralj značajno će utjecati šira nestabilnost u zapadnom dijelu kršćanskog svijeta. Papa Adrian IV sklapa savez s Bizantincima koji su [[1155]] izveli invaziju na Siciliju, u čemu je Rim vidio šansu da se izbori protiv normanskih plaćenika s kojima se od ranije sukobljavao za prevlast nad [[Napuljska_kraljevina|južnom Italijom]]. Ovaj novi savez rezultiraće u gubitku interesovanja Rima za zbivanja u Mađarskoj i posljedično Bosni i Hrvatskoj.
 
Zauzeta ratom za vlastiti opstanak, Sveta stolica tako prepusti Bosnu i Hrvatsku njihovoj sudbini. Podrška Boriću nije postala prioritet za papu ni nakon što su se Bizantinci povukli sa Sicilije [[1158]], jer odmah nakon toga nastupa višedecenijski period borbi za samo pravo na papinstvo, koje su rezultirale u dvojici ''antipapa'' uzastopno, a koje Crkva nije priznavala i koji su zaposjeli sjedište Crkve u Rimu uz podršku Svetog rimskog imperatora [[Fridrik_I,_car_Svetog_Rimskog_Carstva|Barbarosse]]. Takva produžena nestabilnost zapadnog dijela kršćanskog svijeta imala je onda za posljedicu potpun gubitak interesovanja Rima za zbivanja u istočnoj Evropi.
 
Bizantinci su ovo vidjeli kao priliku da ostvare premoć nad Mađarskom, radi čega potpkupe ujake novog kralja-djeteta Mađarske, Sztefana III koji je krunisan 1162 kao 14-godišnjak. Dok su ujaci-regenti uzurpirali vlast u Mađarskoj u korist Bizanta, Bizantinci u žurbi dok je kralj još maloljetan unajme njemačke plaćenike iz plemena Gutkeld, predvođene vitezom Gottfriedom od Meinza, da Borića silom zbace s vlasti, 1163.
 
Kad je 1167. kralj Sztefan III postao punoljetan, ujaci mu vrate vlast, ali tek nakon što im obeća da će Bizantu prepustiti Bosnu i Hrvatsku. Iako im je popustio, mladi kralj kao neiskusan vladar i vjernik pokreće vojne kampanje protiv Bizantinaca u želji da ih odbaci što dalje od Mađarske. Nakon što je ostvario znatnu prednost na ratištu, Sztefan III iznenada umre 1172. u 24-oj godini, pod nerazjašnjenim okolnostima za koje postoje sumnje da se radilo o trovanju. Na prijestolju Mađarske ga je naslijedio njegov brat, koji je sticajem okolnosti bio othranjen i školovan na dvoru bizantskog cara.
 
Novi papa Rimokatoličke crkve, Aleksander III, priskoči u pomoć Bizantincima tako što odmah 1173. krunisa njima odanog Sztefanovog brata Bélu III, u nadi da će to Crkvi osigurati strahopoštovanje Evrope očajnički joj neophodno u borbi protiv Svetog rimskog imperatora Barbarosse za prevlast nad zapadnim carstvom. Da bi cijelu stvar ubrzali, Bizantinci novom kralju Mađarske osiguraju ogromne količine zlata i srebra, načinivši ga jednim od najbogatijih monarha Evrope, bogatijim čak i od kraljeva Engleske i Francuske.<ref>{{cite book|url=http://books.google.co.uk/books?id=y0g4YEp7ZrsC&pg=PA46#v=onepage&q&f=false |title=A concise history of Hungary - Google Books |publisher=Books.google.co.uk |date= |accessdate=2009-09-20}}</ref> Ovo prisili Barbarossu da se nagodi s novim papom od kog je sada strahovala većina Evrope, te papi odobri povratak u Rim, 1178. Poštujući svoju raniju nagodbu s Bizantincima, papa odmah počne intervenisati u vanjskim poslovima sve do Baltika, ozakonivši većinu teritorijalnih pretenzija Bizanta na istočnu Evropu.
 
Tako je Barbarossin očajnički plan za izbor svog zadnjeg antipape u Rimu 1179, Innocenta III, postao unaprijed osuđen na propast. Kad je izbor uistinu i propao, Imperator napravi konačnu nagodbu sa Svetom stolicom. Bizantinci ovo odmah iskoriste i preko svog poslušnika kralja Mađarske, odmah postave [[Ban Kulin|Kulina]] za vladara Bosne, 1180.
 
==Posljedice za Bosnu==
U unutrašnjim borbama oko mađarskog prijestolja 1162-1163 između antibizantskog te probizantskog pretenda, Sztefana IV i sina kralja Geze II, Borić je stao na stranu antibizantskog bloka. Ovo je uradio iz zahvalnosti prema vojvodi Belošu koji je, kao regent kralja-djeteta Geze II, 1141. pomogao Boriću da dobije Bosnu u posjed, a koji je sada služio Mađare kao ban Hrvatske i koji je povratak uticaja Bizanta u Bosnu prirodno doživljavao kao opasnost i po svoju poziciju.
 
Pošto je u borbama za prijestolje Mađarske pobijedio, Sztefan IV biva krunisan, što Bizantintincima omogući da sprovedu svoj plan i Borića svrgnu pomoću Gottfriedovih plaćenika, 1163. Međutim, nije jasno i je li Borić tom prilikom uistinu zbačen kao vladar Bosne, pošto postoje i kasniji izvještaji o njemu kao i o njegovim borbenim jedinicama. Tako npr. Borić 1167. šalje vojsku upomoć Mađarima u bitku kod Zemuna, gdje Bizant odnese pobjedu i Mađarska i Bosna potpadnu pod dominaciju Bizantskog carstva.<ref name=LM>[http://books.google.se/books?id=QDFVUDmAIqIC The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century]</ref>
 
==Smrt==
Vrijeme i okolnosti Borićeve smrti nisu razjašnjene, niti ima dokaza da je poginuo u borbi. Izvjesno je da je imao uticaja kod odabira Kulina za svog nasljednika, budući da je, prema mađarskim dvorskim historičarima, Kulin bio Borićev rođeni sin ("''Banus Culinus, Borichii filius''").<ref name=Katona1>[http://books.google.ba/books?id=rZwAAAAAcAAJ István Katona. Historia Critica Regum Hungariae: Ex Fide Domesticorum Et Exterorum Scriptorum Concinnata. Stirpis Arpadianae ; T. 4, Complectens Res Gestas Stephani III. Ladislai II. Stephani IV. Belae III. Emerici, Ladislai III. Published by Weingand Et Koepf, 1781. p.581]</ref>
 
==Napomene o historijskoj debati==
Postoje nedoumice oko porijekla i života prvog bosanskog vladara Borića, proistekle uglavnom iz brojnih slobodnih interpretacija i sistematskog negiranja skoro svih onih autora, poput fra Ivana Jukića, koji Borića stavljaju u tačno određen historijski period odnosno politički kontekst. Posljedično, i interpretacije o Boriću najčešće ostaju nedorečene.
 
Istovremeno neki, uglavnom savremeni, historičari dovode u sumnju i hronike mađarskih dvorskih historičara<ref name="gyula">Kristó, Gyula (editor): Korai Magyar Történeti Lexikon - 9-14. század (Encyclopedia of the Early Hungarian History - 9-14th centuries); Academic Publishing, 1994, Budapest.</ref> (pisane i prepisivane obično na latinskom), iznoseći ekstremne stavove npr. da princ [http://en.wikipedia.org/wiki/Boris_Kalamanos Borisz Kalaman] nije nikad ni bio u Mađarskoj. Nasuprot takvim ''ad hoc'' tvrdnjama stoje [http://bs.wikipedia.org/wiki/Ban_Borić#Reference brojne autentične dvorske i dr. hronike], sa takvim detaljima kao što su datumi, Borićevi odnosi s evropskim vladarima, podaci o njegovim političkim vezama i spletkama tj. najvišem političkom uticaju u Evropi tog doba, itd. Za svoja, uglavnom kategorička negiranja, savremeni skeptici ne navode dokaze već nude opet vlastite interpretacije.
 
Tako je u savremenim viđenjima Borisz (Borics) odnosno Borić uglavnom obavijen velom tajne, premda čak i kao takve tj. činjenicama nepotkrijepljene tvrdnje o biografiji sadrže znatna preklapanja i podudarnosti kao npr. isto ime, isto geografsko područje, isti historijski period, istovjetnu bliskost s bizantskim carskim dvorom, visoku poziciju na mađarskom dvoru, učešće u istim ratovima, nepoznate okolnosti smrti, naglašeno oprezne interpretacije koje insistiraju na misterioznosti umjesto na činjenicama tj. izvorima, itd. Tako najčešća napomena uz ime princa odnosno Vicekralja je da je "njegova biografija stvar debate među historičarima", čak unatoč i novim dokazima da je riječ o istoj osobi - poput grba dinastije Berislavića pronađenog u arhivi groblja Mirogoj u Zagrebu (slika na vrhu), a koji sadrži samo kraljevske insignije te rijetku obrnutu gredu kao simbol isključivo za vanbračno rođene prinčeve, što inače u doba Borićeve Evrope nije imalo pravnu težinu nego je kulturološki služilo kao tema za uveseljavanje tj. potvrda kraljeve "sposobnosti" (muškosti).<ref name="FDCJ">Fox-Davies, Arthur Charles and Graham Johnston. ''[http://www.archive.org/stream/completeguidetoh00foxdrich A Complete Guide to Heraldry]''. London: TC & EC Jack, 1909. Vidi naročito: Pog. o vanbračno rođenim prinčevima, str. 508.</ref>
 
== Također pogledajte ==
* [[Bosanski vladari|Spisak bosanskih vladara]]
{{Početak redoslijedne kutije}}
{{Vladarske titule}}
{{Redoslijedna kutija 2 na 1
|titula1=[[Spisak bosanskih kraljeva|Vicekralj Bosne]]
|titula2=[[Spisak bosanskih banova|Ban Bosne]]
|godine1=1141 - nakon 1168
|godine2=1141 - nakon 1168
|prethodnik1=Titula uspostavljena
|prethodnik2=Titula uspostavljena
|nasljednik=[[Ban Kulin]] 1180-1204
|}}
{{Kraj redoslijedne kutije}}
{{Početak redoslijedne kutije}}
{{Plemićke titule}}
{{Redoslijedna kutija 1 na 1
|titula=[[Monarh|Princ pretend]] od [[Mađarska|Mađarske]]
|godine=nakon [[1220]]-[[1141]]
|prethodnik=[[Arpadovići|Dinastija Árpád]]
|nasljednik=[[Arpadovići|Dinastija Árpád]]
}}
{{Kraj redoslijedne kutije}}
 
==Reference==
{| {{prettytable}} align="center" style="font-size: 90%;"
{{Reflist}}
|-
 
| width=30% align=center | '''Prethodnik:'''<br />[[Ladislav II, kralj Ugarske|Ladislav II Ugarski]]
{{DEFAULTSORT:Ban Boric}}
| width=40% align=center | '''[[Bosanska banovina|Banovi Bosne]]'''
{{Bosanski vladari}}
| width=30% align=center | '''Nasljednik:'''<br />[[Manuel I Komnen]]
|}
 
[[Kategorija:Srednji vijek]]
[[Kategorija:Bosanski banovi|Borić]]