Razlika između verzija stranice "Bosansko-ugarski ratovi"
| [pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 2:
Od [[12. vijek|12.]] do polovine [[15. vijek]]a [[Bosna|bosanska država]] je bila izložena vojnim napadima i pritisku [[Ugarska|Ugarske]] koja je htjela da je pretvori u oslonac za akcije protiv [[Bizantija|Bizantije]] i [[Venecija|Venecije]], a kasnije i [[Osmanlijsko carstvo|Osmanlijskog carstva]].
Prvi sukobi s Ugarskom počeli su u [[10. vijek]]u, za vrijeme [[Časlav Klonimirović|Časlava]], koji je porazio ugarsku vojsku u srednjovjekovnoj župi Drini (gornji tok rijeke [[Drina|Drine]] i njenih lijevih pritoka sa gradom Sokolom). U drugoj polovini 12. vijeka bosanski [[Ban Borić|ban Borić]] ([[
O prvim krupnijim ugarskim uspjesima govori se [[1237]]. Novi križarski rat poveo je [[1244]]. protiv Bosne kralj [[Bela IV]] ([[1235]]-[[1270]]), uspijevši da primora bana Ninoslava da se potčini Mađarskoj. Katolička crkva je tada dobila posjede u Bosni i pravo ubiranja [[crkvena desetina|crkvene desetine]]. Novi rat, kojim je kralj [[Ludovik I]] htio da svede Bosnu na područje gornje Bosne do [[Vranduk]]a na sjeveru, [[Drina|Drine]] na istoku i [[Vrbas]]a na zapadu, izbio je [[1336]]. Glavnina, kojom je komandovao kralj, nastupala je iz [[Slavonija|Slavonije]], preko vrbaške župe i prodrla u plivsku župu, gdje je preduzela opsadu grada [[Soko na Plivi|Sokola na Plivi]]. Posada grada pod komandom vojvode [[Vukac Hrvatinić|Vukca Hrvatinića]] je uspjela u trodnevnim borbama da odbije sve juriše i nanese protivniku znatne gubitke, pa je Ludovik I prekinuo opsadu i sredinom jula se, dolinom Vrbasa, povukao preko Slavonije u Ugarsku. U septembru, pomoćna kolona pod komandom palatina [[Mikloš Kont|Mikloša Konta]] i ostrogonskog nadbiskupa, prodrla je, vjerovatno kod današnjeg [[Bosanski Brod|Broda]] na rijeci [[Sava|Savi]] u [[Usora|Usoru]] i opsjela grad [[Srebrenik]]. Pretrpjevši neuspjeh i ona je ubrzo napustila Bosnu. Bila je to jedna od najznačajnijih pobjeda u historiji Bosne. U vezi s ovim uspjehom pretpostavlja se da je Bosna u tom momentu bila jedinstvena i odlučna da se usprotivi sve većem ograničavanju njene samostalnosti. Bosanci su napravili jedinstvo u kojem se Crkva bosanska pokazala kao prihvatljivo uporište za vlasteoski sloj i vladare.
| |||