Razlika između verzija stranice "Elektroenergetika"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m takođe -> također
Red 7:
[[Elektricitet]] je postao predmet interesovanja naučnika krajem 17. vijeka uz radove Vilema Džilberta. Tokom naredna dva vijeka načinjena su važna otkrića, poput sijalice sa užarenim vlaknom i Voltinog stuba. Najveće otkriće u elektroenergetici bilo je otkriće Majkla Faradeja iz 1831. koji je dokazao da promena magnetnog fluksa indukuje elektromotornu silu u namotaju žice, princip poznat po imenu elektromagnetna indukcija koji objašnjava rad generatora/elektromotora i transformatora.
 
Godine [[1882]]. [[Tomas Edison]] i njegova kompanija su izgradili prvu elektranu na svetu u ulici Perl u Njujorku. U toj elektrani je raniloradilo nekoliko generatora koje su pokretale parne turbine i kojikoje su u početku opsluživaliopsluživale oko 3.000 sijalica za 59 potrošača.<ref name="r1" /><ref name="r2" /> Elektrana je proizvodila jednosmijernu struju, a kako u to vrijeme jednosmijerna struja nije mogla biti transformisana na viši naponski nivo kako bi se smanjili gubici tokom prenosa, najveća udaljenost od generatora do prijemnika je bila oko 800 metara.<ref name="r3" />
U Londonu su iste godine Lusijen Golar i Džon Dikson Gibs predstavili prvi transformator koji se mogao koristiti u mreži. Praktična vrijednost Golarovog i Gibsovog transformatora je bila prikazana 1884. u Torinu, gde je taj transformator korišten da osvijetli oko 40 kilometara pruge energijom iz jednog generatora naizmjenične struje.<ref name="r4" /> Uprkos uspjehu ovakvog sistema, njih dvojica su napravili nekoliko grešaka, od kojih je najveća to što jesu primare transformatora vezaovezali na red, tako da je uključenje ili isključenje jedne lampe uticalo na ostale lampe u liniji, jer transformatori nisu bili jednako opterećeni. Nakon demonstracije, američki preduzetnik Džordž Vestinghaus je kupio nekoliko transformatora i Simensov generator i naložio je svojim inženjerima da eksperimentišu u nadi da će ih poboljšati za upotrebu u komercijalnim energetskim sistemima.
 
Vilem Stenli, jedan od Vestinghausovih inženjera, je uočio da je problem u vezivanju na red i također je došao do zaključka da će gvozdeno jezgro oko koga bi se namotali primarni i sekundarni namotaji smanjiti gubitke usljed rasipanja fluksa. Sa ovim idejama, Stenli je konstruisao mnogo napredniji transformator za naizmjenične mreže u Grejt Baringtonu 1886.<ref name="r5" /> Nikola Tesla je tokom 1887. i 1888. patentirao niz pronalazaka, uključujući i patent za dvofazni asinhroni motor. Iako se Tesli ne mogu pripisati zasluge za izgradnju prvog asinhronog motora, njegov dizajn motora je, za razliku od drugih, bio praktičan za industrijsku upotrebu.