Razlika između verzija stranice "Elektroenergetika"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m takođe -> također |
|||
Red 7:
[[Elektricitet]] je postao predmet interesovanja naučnika krajem 17. vijeka uz radove Vilema Džilberta. Tokom naredna dva vijeka načinjena su važna otkrića, poput sijalice sa užarenim vlaknom i Voltinog stuba. Najveće otkriće u elektroenergetici bilo je otkriće Majkla Faradeja iz 1831. koji je dokazao da promena magnetnog fluksa indukuje elektromotornu silu u namotaju žice, princip poznat po imenu elektromagnetna indukcija koji objašnjava rad generatora/elektromotora i transformatora.
Godine [[1882]]. [[Tomas Edison]] i njegova kompanija su izgradili prvu elektranu na svetu u ulici Perl u Njujorku. U toj elektrani je
U Londonu su iste godine Lusijen Golar i Džon Dikson Gibs predstavili prvi transformator koji se mogao koristiti u mreži. Praktična vrijednost Golarovog i Gibsovog transformatora je bila prikazana 1884. u Torinu, gde je taj transformator korišten da osvijetli oko 40 kilometara pruge energijom iz jednog generatora naizmjenične struje.<ref name="r4" /> Uprkos uspjehu ovakvog sistema, njih dvojica su napravili nekoliko grešaka, od kojih je najveća to što
Vilem Stenli, jedan od Vestinghausovih inženjera, je uočio da je problem u vezivanju na red i također je došao do zaključka da će gvozdeno jezgro oko koga bi se namotali primarni i sekundarni namotaji smanjiti gubitke usljed rasipanja fluksa. Sa ovim idejama, Stenli je konstruisao mnogo napredniji transformator za naizmjenične mreže u Grejt Baringtonu 1886.<ref name="r5" /> Nikola Tesla je tokom 1887. i 1888. patentirao niz pronalazaka, uključujući i patent za dvofazni asinhroni motor. Iako se Tesli ne mogu pripisati zasluge za izgradnju prvog asinhronog motora, njegov dizajn motora je, za razliku od drugih, bio praktičan za industrijsku upotrebu.
|