|
|}}
'''Boril Borič''' (također: [[Bosanski jezik|bos]]. '''Borić'''; [[Mađarski jezik|mađ]]. '''Borics''', '''Borisz''') bio je prvi [[Vicekralj]] i [[Ban]] države [[Bosanska_banovina|Bosne]].<ref>[http://books.google.com/?id=iJFFvsgNO-QC&pg=PA104 p. 104]</ref> Prema mađarskim dvorskim historičarima, Borić je bio nezakoniti sin mađarskog kralja [[Kálmán|Kálmána]] ([[1095]]-[[1116]])<ref name=Katona>[http://books.google.ba/books?id=rZwAAAAAcAAJ István Katona. Historia Critica Regum Hungariae: Ex Fide Domesticorum Et Exterorum Scriptorum Concinnata. Stirpis Arpadianae ; T. 4, Complectens Res Gestas Stephani III. Ladislai II. Stephani IV. Belae III. Emerici, Ladislai III. Published by Weingand Et Koepf, 1781. p.48]</ref>, zbogradi čega i njegov plemićki grbtj. izgrb dinastije Berislavić sadrži isključivo '''najvišanajviše kraljevskakraljevske znamenjainsignije''' uključujući obrnuto položenu gredu ([[Engleski jezik|eng]]. ''bend sinister'') kao rijetka heraldička oznakarijedak kojaheraldički sesimbol koristilarezervisan isključivo za vanbračno rođene prinčeve.<ref name="FDCJ"/> FoxOd 1120-Daviesih pa sve do kraja 1130-ih Borić je postavljao pravni zahtjev na krunu [[Mađarska|Mađarske]], Arthurte Charlesu andnekoliko Grahamnavrata Johnstonpokušao i preuzeti kontrolu nad zemljom insistirajući da je Kálmánov zakoniti nasljednik.<ref ''name=vonPalm>[http://wwwbooks.archivegoogle.orgba/stream/completeguidetoh00foxdrichbooks?id=UBgVAAAAQAAJ AKarl CompleteFranz Guidevon to Heraldry]''Palm. London:Notitia TCrerum &Hungaricarum. ECEd. Jackiii., 1909.novis curis recognita, strana5081785. p.474]</ref>
Od [[1120te|1120ih]] pa sve do kraja [[1130te|1130ih]] Borić je postavljao pravni zahtjev na krunu [[Mađarska|Mađarske]], te u nekoliko navrata pokušao i preuzeti kontrolu nad zemljom insistirajući da je Kálmánov zakoniti nasljednik.<ref name=vonPalm>[http://books.google.ba/books?id=UBgVAAAAQAAJ Karl Franz von Palm. Notitia rerum Hungaricarum. Ed. iii., novis curis recognita, 1785. p.474]</ref>
Na vrhuncu BorićevihBorićeve nastojanjapretenzije, a nakon smrtismrću kralja [[Béla II|Béle II]] ([[1131]]–[[1141]]1131–1141) dolazi do krize oko prava nasljedstva na prijestolje Mađarske. PremaI prema kasnijim hronikama poputkao npr. oneonoj iz [[19. vijek|19. vijeka]] pisca i sveštenikasvećenika [[Ivan_Franjo_Jukić|fra Ivana Jukića]], Borić je vladao Bosnom tačno između 1141. i 1168. godine,<ref name=Jukic>[http://books.google.ba/books?id=hG4zAQAAMAAJ Zgodnja danica, 1864. p.263]</ref> nakontj. od smrti kralja Béle II i dolaska na vlast njegovog sina [[Géza II|Geze II]] (1141-[[1162]]). Nakon što su se okolni rivali Mađarske, prvenstveno [[Poljska]] i [[Rusija]], počeli miješati u pitanje prijestolonasljednika tj. unutrašnje stvari zemlje, domaće [[plemstvo]] složno priznajeprizna Gezu za svog vladaraprvaka, čime su podržali njegovanjegovu nastojanjapretenziju da zauzmena prijestolje. Maloljetni Geza se toliko uplašio da će princ Borić sa svojim čuvenim vitezovima, od kojih je strijepio i bizantski car [[Manuel I Komnen]], preuzeti tron Mađarske, da je sa svojim dvorskim saradnicimaregentima u velikoj žurbi organizovao vlastitu krunidbu svega tri dana nakon očeve smrti, preskočivši uobičajeni period žalosti. Te događaje mađarski dvorski historičari opisuju kao ''Trodnevna ustavna kriza''.
Da bi stabilizovao svoju vlast i situaciju u zemlji, mladi kralj je na nagovor svog dvorskog savjetnikaregenta i Borićevog ratnog druga vojvode Beloša, zadovoljiozadovolji Borićeve apetite imenovanjem Borića za '''Vicekralja i Bana Bosne''', istovremeno iz opreza zadržavši i svog brata, princa-dječaka Ladislava II, nominalnim ''Vojvodom od Bosne'' što je bila titula koju je princu-dječaku sa svega 6 godina starosti dodijelio otac, [[1137]]. godine.<ref name=Nagy>[http://books.google.ba/books?id=gZoAAAAAcAAJ Pál Nagy. Historia pragmatica regni Hungariae diplomatibus, et scriptorum testimoniis illustrata, auxiliaribusque scientiis aucta. Published by Trattner, 1823. p.289]</ref> Borić je ponudu prihvatio, što potvrđuju i kasnije hronike kao npr. ona iz 19. vijeka hrvatskog historičara [[Ivan Švear|Ivana Šveara]] koja, uz navođenje Borićevih rodbinskih veza s plemstvom tog doba, smješta ''bosanskog bana Borića'' u godinu [[1150]]. i ranije.<ref name=ISvear>[http://books.google.ba/books?id=pQlQAAAAcAAJ Ivan Svear. Ogledalo Iliriuma, iliti Dogodovstina Ilirah, Slavinah, Straznji Put Horvatah Zvanih, Od Potopa, To Jest Godine Sveta 1656. Izdanje Franje Suppana, 1839. Reprint BiblioBazaar 2011, ISBN 1241794391, 9781241794392, pp.572. Također objavljeno u izdanju the British Library, Historical Print Editions.]</ref> Kasniji izvori navode Borića kao zajedničkog pretka ostalih bosanskih vladara uključujući kraljeve iz dinastije [[Kotromanići]], ugašene ubistvom Bosanskog kraljaregicidom od strane [[Osmanlijsko_carstvo|dinastije Osmanlija]], [[1463]]. godine.<ref>Karbić, Marija. Rod Borića bana: primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005</ref><ref name=EI>E. Imamović, "Bosanska dinastija Kotromanića", p.21.</ref> Borić je za taj novi, bosanski ogranak svoje dinastije, skovao ime od [[Latinski jezik|latinskih]] riječi ''coutor''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/14587/coutor-couti-cousus</ref>+''romani''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/33696/romanus-romani</ref>, u doslovnom značenju ''saveznici Rima''.
==Vladavina==
Tako je Borić, iz posavske dinastije Berislavića (također: dinastija Boričevića) koja je držala posjede s obje strane [[Sava|Save]], postao prvi Vicekralj novoformirane države poznate od tada pod imenom [[Bosanska banovina]], saa samostalnomčiji vladarskomje titulomon postao [[BanMonarh|banasuveren]] tj. vladar sa samostalnom vladarskom titulom bana.<ref name=TM/>
PremaNaime prema izvorima iz tog doba, "''Borić je bio ugledan vladar prostrane Bosanske banovine.''".<ref name=ABarun>[http://books.google.ba/books?id=FljZAAAAMAAJ Anđelko Barun. Svjedoci i učitelji: povijest franjevaca Bosne Srebrene, Svjetlo riječi, 2003.]</ref> Bizantski historičar JovanIvan Kinam (Kinnamos), koji je bio lični sekretar i hroničar [[Bizantijsko_carstvo|bizantskog cara]] Manuela I Komnena (Komnenos) (1143–1180), zapisao je: {{Citat|:"''Borić nije bio podanik ugarskom kralju, nego saveznik, a tada se Bosna prostirala sve do [[Drina|Drine]], koja je bila granicagranicom prema [[Srbija|Srbiji]]. Bosna nije bila podložna velikom vladaružupanu srpskom, nego je to bio narod, koji je živio samostalno i imao svoje običaje i uredbe, kao i [[Monarh|svog posebnog vladara]].''"}}<ref name=ABarun></ref> Da je Borićeva država uistinu bila prostrana, vidi se i iz činjenice da se pružala na zapad sve do [[Livno|Livna]] i [[Rama|Rame]].<ref> Perojević, "Ban Borić i Ban Kulin", p.203.</ref>
Krajem jeseni [[1154 ]]., Borić je sa svojom vojskom i nekoliko odreda plaćenika te vojvodom Belošem iz srpske dinastije Vukanovića, pritekao u pomoć Mađarskoj da povrate '''Braničevo ''' koje je do tada bilo u rukama Bizantinaca. Car Manuel I je poslao samo svoje najsposobnije ratnikeodrede u pravcu [[Beograd]]a da pregaze Savu i krenu u potjeru za bosanskom vojskom , u misiju za koju određuje samo svoje najsposobnije ratnike. Uz pomoć mađarske vojske koja se pridružila bosanskoj, Bizant pretrpi težak poraz čime okončaše nastojanja Imperije da slomi vojnu premoć Kraljevine Mađarske.▼Da je Borićeva država uistinu bila prostrana, vidi se i iz činjenice da se pružala na zapad sve do [[Livno|Livna]] i [[Rama|Rame]].<ref> Perojević, "Ban Borić i Ban Kulin", p.203.</ref>
Borić je [[1163 ]]. godine dodijelio posjede u Posavini Redovima [[Templari|vitezova Templara]] te vitezova Hospitalaca.<ref name=TM>{{cite book | url = http://books.google.com/books?id=AcbrOqLyAtMC&pg=PA221 | naziv title = The Military Orders: On Land and by Sea | autoriauthors = Judith Mary Upton-Ward, H.J.A. Sire | poglavlje chapter = 24. The Priory of Vrana | strana page = 221 | pristupljeno accessdate = 2012-09-02}}</ref> Borićev polubrat Dominik iz dinastije Berislavića i sam je bio vitez Templar u [[Drugi_krstaški_rat|Drugom krstaškom ratu]].<ref>Spisak mađarskih vitezova Templara. Magyar Országos Levéltár (Nacionalni arhiv Mađarske).</ref> ▼▲Krajem jeseni [[1154]]. Borić je sa svojom vojskom i nekoliko odreda plaćenika te vojvodom Belošem iz srpske dinastije Vukanovića, pritekao u pomoć Mađarskoj da povrate '''Braničevo''' koje je do tada bilo u rukama Bizantinaca. Car Manuel I je poslao samo svoje najsposobnije ratnike u pravcu [[Beograd]]a da pregaze Savu i krenu u potjeru za bosanskom vojskom.
Uz pomoć mađarske vojske koja se pridružila bosanskoj, Bizant je pretrpio težak poraz čime su okončana nastojanja Imperije da slomi vojnu premoć Kraljevine Mađarske.
▲Borić je [[1163]]. godine dodijelio posjede u Posavini Redovima [[Templari|vitezova Templara]] te vitezova Hospitalaca.<ref name=TM>{{cite book | url = http://books.google.com/books?id=AcbrOqLyAtMC&pg=PA221 |naziv = The Military Orders: On Land and by Sea | autori = Judith Mary Upton-Ward, H.J.A. Sire |poglavlje = 24. The Priory of Vrana |strana = 221 |pristupljeno = 2012-09-02}}</ref> Borićev polubrat Dominik iz dinastije Berislavića i sam je bio vitez Templar u [[Drugi_krstaški_rat|Drugom krstaškom ratu]].<ref>Spisak mađarskih vitezova Templara. Magyar Országos Levéltár (Nacionalni arhiv Mađarske).</ref>
==Geopolitičke prilike==
Na Borićeva nastojanja da stabilizuje svoju vlast kao Vicekralj značajno suće uticalautjecati šira nestabilnost u zapadnom dijelu [[Hrišćanski|hrišćanskog]]kršćanskog svijeta. Papa [[Adrian IV]] sklapa savez s Bizantincima koji su [[1155]]. izveli invaziju na [[Sicilija|Siciliju]], u čemu je Rim vidio šansu da se izbori protiv [[Normani|normanskih]] plaćenika s kojima se od ranije sukobljavao za prevlast nad [[Napuljska_kraljevina|južnom Italijom]]. Ovaj novi savez dovešćerezultiraće dou gubitkagubitku interesovanja Rima za zbivanja u Mađarskoj, i posljedično Bosni i Hrvatskoj.
Zauzeta ratom za vlastiti opstanak, [[Vatikan]]Sveta stolica tako prepuštaprepusti Bosnu i [[Hrvatska|Hrvatsku]] njihovoj sudbini. Podrška Boriću nije postala važnaprioritet za papu ni nakon što su se Bizantinci povukli sa Sicilije [[1158]]., Odmahjer odmah nakon toga nastupio jenastupa višedecenijski period borbeborbi za samo pravo na papinstvo, kojakoje jesu dovelarezultirale do uzastopne pojaveu dvojicedvojici ''antipapa'' uzastopno, a koje Crkva nije priznavala i koji su zaposjeli sjedište Crkve u Rimu uz podršku Svetog rimskog imperatora [[Fridrik_I,_car_Svetog_Rimskog_Carstva|Barbarosse]]. Takva produžena nestabilnost zapadnog dijela hrišćanskogkršćanskog svijeta imala je onda za posljedicu potpunipotpun gubitak interesovanja Rima za zbivanja u [[Istočna Evropa|istočnoj Evropi]].
Bizantinci su ovo vidjeli kao priliku da ostvare premoć nad Mađarskom, radi čega potkupljujupotpkupe ujake novog maloljetnog kralja-djeteta Mađarske, Sztefana III koji je krunisan [[1162]]. kao 14-godišnjak. Dok su ujaci-nasljedniciregenti uzurpirali vlast u Mađarskoj u korist Bizanta, Bizantinci su u žurbi dok je kralj još bio maloljetan unajmljujuunajme njemačke plaćenike iz plemena Gutkeld, predvođene vitezom Gottfriedom od Meinza, da Borića silom zbace s vlasti, [[1163]].
Kad je [[1167]]. kralj Sztefan III postao punoljetan, ujaci mu vraćajuvrate vlast, ali tek nakon što im obećajeobeća da će Bizantu prepustiti Bosnu i Hrvatsku. Iako im je popustio, mladi kralj kao neiskusan vladar i vjernik pokreće vojne kampanje protiv Bizantinaca u želji da ih odbaci što dalje od Mađarske. Nakon što je ostvario znatnu prednost na ratištu, Sztefan III iznenada umre [[1172]]. u 24-oj godini, pod nerazjašnjenim okolnostima za koje postoje sumnje da se radilo o trovanju. Na prijestolju Mađarske ga je naslijedio njegov brat, koji je sticajem okolnosti bio othranjen i školovan na dvoru bizantskog cara.
Novi papa Rimokatoličke crkve, [[Aleksander III]], priskačepriskoči u pomoć Bizantincima tako što odmah [[1173]]. krunišekrunisa njima odanog Sztefanovog brata [[Béla III|Bélu III]], u nadi da će to Crkvi osigurati strahopoštovanje [[Evropa|Evrope]] očajnički joj neophodno u borbi protiv Svetog rimskog imperatora Barbarosse za prevlast nad zapadnim carstvom. Da bi cijelu stvar ubrzali, Bizantinci novom kralju Mađarske osiguravajuosiguraju ogromne količine [[Zlato|zlata]] i [[Srebro|srebra]], načinivši ga jednim od najbogatijih monarha Evrope, bogatijim čak i od kraljeva [[Engleska|Engleske]] i [[Francuska|Francuske]].<ref>{{cite book|url=http://books.google.co.uk/books?id=y0g4YEp7ZrsC&pg=PA46#v=onepage&q&f=false |title=A concise history of Hungary - Google Books |izdavačipublisher=Books.google.co.uk |date= |pristupljenoaccessdate=2009-09-20}}</ref> Ovo prisiljavaprisili Barbarossu da se nagodi s novim papom od kog je sada strahovaostrahovala veći diovećina Evrope, te papi odobravaodobri povratak u [[Rim]], [[1178]] godine. Poštujući svoju raniju nagodbu s Bizantincima, papa odmah počinjepočne intervenisati u vanjskim poslovima sve do [[Baltik|Baltika]], ozakonivši većinu teritorijalnih pretenzija Bizanta na istočnu Evropu.
Tako je Barbarossin očajnički plan za izbor svog zadnjeg "antipape" u Rimu [[1179]]., [[Papa InocentInnocenta III|Inocenta III]], postao unaprijed osuđen na propast. Kad je izbor uistinu i propao, Imperator pravinapravi konačnu nagodbu sa VatikanomSvetom stolicom. Bizantinci ovo odmah iskorištavajuiskoriste i preko svog poslušnika kralja Mađarske, odmah postavljajupostave [[Ban Kulin|Bana Kulina]] za vladara Bosne, [[1180]]. godine.
==Posljedice za Bosnu==
U unutrašnjim borbama oko mađarskog prijestolja [[1162]].-[[1163]]. između antibizantskog te probizantskog pretendentapretenda, Sztefana IV i sina kralja Geze II, Borić je stao na stranu antibizantskog bloka. Ovo je uradio iz zahvalnosti prema vojvodi Belošu koji je, kao dvorski savjetnikregent kralja-djeteta Geze II, 1141. pomogao Boriću da dobije Bosnu u posjed, a koji je sada služio Mađare kao ban Hrvatske i koji je povratak uticaja Bizanta u Bosnu prirodno doživljavao kao opasnost i po svoju poziciju.
Pošto je u borbama za prijestolje Mađarske pobijedio, Sztefan IV biva krunisan, što Bizantintincima omogućavaomogući da sprovedu svoj plan i Borića svrgnu pomoću Gottfriedovih plaćenika, [[1163]]. Međutim, nije jasno i je li Borić tom prilikom uistinu zbačen kao vladar Bosne, pošto postoje i kasniji izvještaji o njemu kao i o njegovim borbenim jedinicama. Tako npr. Borić [[1167]]. šalje vojsku u pomoćupomoć Mađarima u bitcibitku kod [[Zemun|Zemuna]], gdje Bizant odnosiodnese pobjedu, ai Mađarska i Bosna potpadajupotpadnu pod dominaciju Bizantskog carstva.<ref name=LM>[http://books.google.se/books?id=QDFVUDmAIqIC The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century]</ref>
==Smrt==
Vrijeme i okolnosti Borićeve smrti nisu razjašnjene, niti ima dokaza da je poginuo u borbi. Izvjesno je da je imao uticaja kod odabira Kulina za svog nasljednika, budući da je, prema mađarskim dvorskim historičarima, Kulin bio Borićev rođeni sin ("''Banus Culinus, Borichii filius''").<ref name=Katona1>[http://books.google.ba/books?id=rZwAAAAAcAAJ István Katona. Historia Critica Regum Hungariae: Ex Fide Domesticorum Et Exterorum Scriptorum Concinnata. Stirpis Arpadianae ; T. 4, Complectens Res Gestas Stephani III. Ladislai II. Stephani IV. Belae III. Emerici, Ladislai III. Published by Weingand Et Koepf, 1781. p.581]</ref>
==Napomene o historijskoj debati==
Postoje nedoumice oko porijekla i života prvog bosanskog vladara Borića, proistekle uglavnom iz brojnih slobodnih interpretacija i sistematskog negiranja skoro svih onih autora, poput fra Ivana Jukića, koji Borića stavljaju u tačno određen historijski period odnosno politički kontekst. Posljedično, i interpretacije o Boriću najčešće ostaju nedorečene.
Istovremeno neki, uglavnom savremeni, historičari dovode u sumnju i hronike mađarskih dvorskih historičara<ref name="gyula">Kristó, Gyula (editor): Korai Magyar Történeti Lexikon - 9-14. század (Encyclopedia of the Early Hungarian History - 9-14th centuries); Academic Publishing, 1994, Budapest.</ref> (pisane i prepisivane obično na latinskom), iznoseći ekstremne stavove npr. da princ [http://en.wikipedia.org/wiki/Boris_Kalamanos Borisz Kalaman] nije nikad ni bio u Mađarskoj. Nasuprot takvim ''ad hoc'' tvrdnjama stoje [http://bs.wikipedia.org/wiki/Ban_Borić#Reference brojne autentične dvorske i dr. hronike], sa takvim detaljima kao što su datumi, Borićevi odnosi s evropskim vladarima, podaci o njegovim političkim vezama i spletkama tj. najvišem političkom uticaju u Evropi tog doba, itd. Za svoja, uglavnom kategorička negiranja, savremeni skeptici ne navode dokaze već nude opet vlastite interpretacije.
Tako je u savremenim viđenjima Borisz (Borics) odnosno Borić uglavnom obavijen velom tajne, premda čak i kao takve tj. činjenicama nepotkrijepljene tvrdnje o biografiji sadrže znatna preklapanja i podudarnosti kao npr. isto ime, isto geografsko područje, isti historijski period, istovjetnu bliskost s bizantskim carskim dvorom, visoku poziciju na mađarskom dvoru, učešće u istim ratovima, nepoznate okolnosti smrti, naglašeno oprezne interpretacije koje insistiraju na misterioznosti umjesto na činjenicama tj. izvorima, itd. Tako najčešća napomena uz ime princa odnosno Vicekralja je da je "njegova biografija stvar debate među historičarima", čak unatoč i novim dokazima da je riječ o istoj osobi - poput grba dinastije Berislavića pronađenog u arhivi groblja Mirogoj u Zagrebu (slika na vrhu), a koji sadrži samo kraljevske insignije te rijetku obrnutu gredu kao simbol isključivo za vanbračno rođene prinčeve, što inače u doba Borićeve Evrope nije imalo pravnu težinu nego je kulturološki služilo kao tema za uveseljavanje tj. potvrda kraljeve "sposobnosti" (muškosti).<ref name="FDCJ">Fox-Davies, Arthur Charles and Graham Johnston. ''[http://www.archive.org/stream/completeguidetoh00foxdrich A Complete Guide to Heraldry]''. London: TC & EC Jack, 1909. Vidi naročito: Pog. o vanbračno rođenim prinčevima, str. 508.</ref>
== Također pogledajte ==
|
