Verzija na dan 18 oktobar 2013 u 16:08 pogledaj izvor Rtava (razgovor \| doprinosi) 169 edits mNo edit summary ← Starija izmjena		Verzija na dan 18 oktobar 2013 u 18:48 pogledaj izvor Rtava (razgovor \| doprinosi) 169 edits mNo edit summary Novija izmjena →
Red 26: Na vrhuncu Borićeve pretenzije, smrću kralja Béle II (1131–1141) dolazi do krize oko prava nasljedstva na prijestolje Mađarske. I prema kasnijim hronikama kao npr. onoj iz XIX v. pisca i svećenika [[Ivan_Franjo_Jukić\|fra Ivana Jukića]], Borić je vladao Bosnom tačno između 1141 i 1168,<ref name=Jukic>[http://books.google.ba/books?id=hG4zAQAAMAAJ Zgodnja danica, 1864. p.263]</ref> tj. od smrti kralja Béle II i dolaska na vlast njegovog sina Geze II (1141-1162). Nakon što su se okolni rivali Mađarske, prvenstveno [[Poljska]] i [[Rusija]], počeli miješati u pitanje prijestolonasljednika tj. unutrašnje stvari zemlje, domaće plemstvo složno prizna Gezu za svog prvaka, čime su podržali njegovu pretenziju na prijestolje. Maloljetni Geza se toliko uplašio da će princ Borić sa svojim čuvenim vitezovima, od kojih je strijepio i bizantski car Manuel I, preuzeti tron Mađarske, da je sa svojim regentima u velikoj žurbi organizovao vlastitu krunidbu svega tri dana nakon očeve smrti, preskočivši uobičajeni period žalosti. Te događaje mađarski dvorski historičari opisuju kao ''Trodnevna ustavna kriza''. Da bi stabilizovao svoju vlast i situaciju u zemlji, mladi kralj na nagovor svog regenta i Borićevog ratnog druga vojvode Beloša, zadovolji Borićeve apetite imenovanjem Borića za '''Vicekralja i Bana Bosne''', istovremeno iz opreza zadržavši i svog brata, princa-dječaka Ladislava II, nominalnim ''Vojvodom od Bosne'' što je bila titula koju je princu-dječaku sa svega 6 godina starosti dodijelio otac, [[1137]] godine.<ref name=Nagy>[http://books.google.ba/books?id=gZoAAAAAcAAJ Pál Nagy. Historia pragmatica regni Hungariae diplomatibus, et scriptorum testimoniis illustrata, auxiliaribusque scientiis aucta. Published by Trattner, 1823. p.289]</ref> Borić je ponudu prihvatio, pa tako i kasnije hronike kao npr. ona iz ~~XVII~~XIX v. hrvatskog historičara [http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_%C5%A0vear ~~Ivan~~Ivana Šveara], uz navođenje Borićevih rodbinskih veza s plemstvom tog doba, smješta ''bosanskog bana Borića'' u godinu 1150 i ranije.<ref name=ISvear>[http://books.google.ba/books?id=pQlQAAAAcAAJ Ivan Svear. Ogledalo Iliriuma, iliti Dogodovstina Ilirah, Slavinah, Straznji Put Horvatah Zvanih, Od Potopa, To Jest Godine Sveta 1656. Izdanje Franje Suppana, 1839. Reprint BiblioBazaar 2011, ISBN 1241794391, 9781241794392, pp.572. Također objavljeno u izdanju the British Library, Historical Print Editions.]</ref> Kasniji izvori navode Borića kao zajedničkog pretka ostalih bosanskih vladara uključujući kraljeve iz dinastije [[Kotromanići]], ugašene regicidom od strane [[Osmanlijsko_carstvo\|dinastije Osmanlija]], 1463.<ref>Karbić, Marija. Rod Borića bana: primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005</ref><ref name=EI>E. Imamović, "Bosanska dinastija Kotromanića", p.21.</ref> Borić je za taj novi, bosanski ogranak svoje dinastije, skovao ime od latinskih riječi ''coutor''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/14587/coutor-couti-cousus</ref>+''romani''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/33696/romanus-romani</ref>, u doslovnom značenju ''saveznici Rima''. ==Vladavina==

Razlika između verzija stranice "Ban Borić"