Razlika između verzija stranice "Ban Borić"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
mNo edit summary |
||
Red 22:
|}}
'''Boril Borič''' (također: bos. '''Borić'''; mađ. '''Borics''', '''Borisz''') bio je prvi [[Vicekralj]] i [[Ban]] države [[Bosanska_banovina|Bosne]].<ref>[http://books.google.com/?id=iJFFvsgNO-QC&pg=PA104 p. 104]</ref> Prema mađarskim dvorskim historičarima, Borić je bio nezakoniti sin mađarskog kralja Kálmána (1095-1116)<ref name=Katona>[http://books.google.ba/books?id=rZwAAAAAcAAJ István Katona. Historia Critica Regum Hungariae: Ex Fide Domesticorum Et Exterorum Scriptorum Concinnata. Stirpis Arpadianae ; T. 4, Complectens Res Gestas Stephani III. Ladislai II. Stephani IV. Belae III. Emerici, Ladislai III. Published by Weingand Et Koepf, 1781. p.48]</ref>, radi čega i [http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Berislavici_grb.jpg#Summary njegov plemićki tj. grb dinastije Berislavić] sadrži isključivo '''najviše kraljevske insignije''' uključujući
Na vrhuncu Borićeve pretenzije, smrću kralja Béle II (1131–1141) dolazi do krize oko prava nasljedstva na prijestolje Mađarske. I prema kasnijim hronikama kao npr. onoj iz XIX v. pisca i svećenika [[Ivan_Franjo_Jukić|fra Ivana Jukića]], Borić je vladao Bosnom tačno između 1141 i 1168,<ref name=Jukic>[http://books.google.ba/books?id=hG4zAQAAMAAJ Zgodnja danica, 1864. p.263]</ref> tj. od smrti kralja Béle II i dolaska na vlast njegovog sina Geze II (1141-1162). Nakon što su se okolni rivali Mađarske, prvenstveno [[Poljska]] i [[Rusija]], počeli miješati u pitanje prijestolonasljednika tj. unutrašnje stvari zemlje, domaće plemstvo složno prizna Gezu za svog prvaka, čime su podržali njegovu pretenziju na prijestolje. Maloljetni Geza se toliko uplašio da će princ Borić sa svojim čuvenim vitezovima, od kojih je strijepio i bizantski car Manuel I, preuzeti tron Mađarske, da je sa svojim regentima u velikoj žurbi organizovao vlastitu krunidbu svega tri dana nakon očeve smrti, preskočivši uobičajeni period žalosti. Te događaje mađarski dvorski historičari opisuju kao ''Trodnevna ustavna kriza''.
Nakon što su se okolni rivali, prvenstveno [[Poljska]] i [[Rusija]], počeli miješati u pitanje prijestolonasljednika tj. unutrašnje stvari Mađarske, domaće plemstvo složno prizna Gezu kao svog prvaka, čime su podržali njegovu pretenziju na prijestolje. Da bi stabilizovao svoju vlast i situaciju u zemlji, mladi kralj na nagovor svog regenta i Boričevog ratnog druga vojvode Beloša, zadovolji Borićeve apetite imenovanjem Borića za '''Vicekralja i Bana Bosne''', istovremeno iz opreza zadržavši i svog brata, princa-dječaka Ladislava II, nominalnim ''Vojvodom od Bosne'' što je bila titula na koju je princa-dječaka sa svega 6 godina starosti imenovao otac 1137.<ref name=Nagy>[http://books.google.ba/books?id=gZoAAAAAcAAJ Pál Nagy. Historia pragmatica regni Hungariae diplomatibus, et scriptorum testimoniis illustrata, auxiliaribusque scientiis aucta. Published by Trattner, 1823. p.289]</ref> Borič je ponudu prihvatio, pa tako i kasnije hronije kao npr. ona iz XVII v. hrvatskog historičara [http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_%C5%A0vear Ivan Šveara], uz navođenje Borićevih rodbinskih veza s plemstvom tog doba, smješta ''bosanskog bana Borića'' u godinu 1150 i ranije.<ref name=ISvear>[http://books.google.ba/books?id=pQlQAAAAcAAJ Ivan Svear. Ogledalo Iliriuma, iliti Dogodovstina Ilirah, Slavinah, Straznji Put Horvatah Zvanih, Od Potopa, To Jest Godine Sveta 1656. Izdanje Franje Suppana, 1839. Reprint BiblioBazaar 2011, ISBN 1241794391, 9781241794392, pp.572. Također objavljeno u izdanju the British Library, Historical Print Editions.]</ref> Kasniji izvori navode Borića kao zajedničkog pretka ostalih bosanskih vladara uključujući kraljeve iz dinastije [[Kotromanići]], ugašene regicidom od strane [[Osmanlijsko_carstvo|dinastije Osmanlija]], 1463.<ref>Karbić, Marija. Rod Borića bana: primjer plemićkog roda u srednjovjekovnoj Požeškoj županiji. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005</ref><ref name=EI>E. Imamović, "Bosanska dinastija Kotromanića", p.21.</ref> Borić je za taj novi, bosanski ogranak svoje dinastije, skovao ime od latinskih riječi ''coutor''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/14587/coutor-couti-cousus</ref>+''romani''<ref>http://latin-dictionary.net/definition/33696/romanus-romani</ref>, u doslovnom značenju ''saveznici Rima''.▼
▲
==Vladavina==
Tako je Borić, iz posavske dinastije Berislavića (također: dinastija Boričevića) koja je držala posjede s obje strane [[Sava|Save]], postao prvi Vicekralj novoformirane države
Naime, "''Borić je bio ugledan vladar prostrane Bosanske banovine.''".<ref name=ABarun>[http://books.google.ba/books?id=FljZAAAAMAAJ Anđelko Barun. Svjedoci i učitelji: povijest franjevaca Bosne Srebrene, Svjetlo riječi, 2003.]</ref> Bizantski historičar Ivan Kinam (Kinnamos), koji je bio lični sekretar i hroničar [[Bizantijsko_carstvo|bizantskog cara]] Manuela I Komnena (Komnenos) (1143–1180), zapisao je: "''Borić nije bio podanik ugarskom kralju, nego saveznik, a tada se Bosna prostirala sve do [[Drina|Drine]], koja je bila granicom prema [[Srbija|Srbiji]]. Bosna nije bila podložna velikom županu srpskom, nego je to bio narod, koji je živio samostalno i imao svoje običaje i uredbe, kao i [[Monarh|svog posebnog vladara]].''"<ref name=ABarun></ref> Da je Borićeva država uistinu bila prostrana, vidi se i iz činjenice da se pružala na zapad sve do [[Livno|Livna]] i [[Rama|Rame]].<ref> Perojević, "Ban Borić i Ban Kulin", p.203.</ref>
Krajem jeseni 1154, Borić je sa svojom vojskom i nekoliko odreda plaćenika te vojvodom Belošem iz srpske dinastije Vukanovića, pritekao u pomoć Mađarskoj da povrate Braničevo koje je do tada bilo u rukama Bizantinaca. Car Manuel I je poslao odrede u pravcu [[Beograd]]a da pregaze Savu i krenu u potjeru za bosanskom vojskom, u misiju za koju određuje samo svoje najsposobnije ratnike. Uz pomoć mađarske vojske koja se pridružila
Borić je 1163. dodijelio posjede u Posavini Redovima [[Templari|vitezova Templara]] te vitezova Hospitalaca.<ref name=TM>{{cite book | url = http://books.google.com/books?id=AcbrOqLyAtMC&pg=PA221 | title = The Military Orders: On Land and by Sea | authors = Judith Mary Upton-Ward, H.J.A. Sire | chapter = 24. The Priory of Vrana | page = 221 | accessdate = 2012-09-02}}</ref> Borićev rođeni brat Dominik iz dinastije Berislavića i sam je bio vitez Templar u [[Drugi_krstaški_rat|Drugom krstaškom ratu]].<ref>Spisak mađarskih vitezova Templara. Magyar Országos Levéltár (Nacionalni arhiv Mađarske).</ref>
==Geopolitičke prilike==
Na Borićeva nastojanja da
Zauzeta ratom za vlastiti opstanak, Sveta stolica tako prepusti Bosnu i Hrvatsku njihovoj sudbini. Podrška Boriću nije postala prioritet za papu ni nakon što su se Bizantinci povukli sa Sicilije [[1158]], jer odmah nakon toga nastupa višedecenijski period borbi za samo pravo na papinstvo, koje su rezultirale u dvojici ''antipapa'' uzastopno, a koje Crkva nije priznavala i koji su zaposjeli sjedište Crkve u Rimu uz podršku Svetog rimskog imperatora [[Fridrik_I,_car_Svetog_Rimskog_Carstva|Barbarosse]]. Takva produžena nestabilnost
Bizantinci su ovo vidjeli kao priliku da ostvare premoć nad Mađarskom, radi čega potpkupe ujake novog kralja-djeteta Mađarske, Sztefana III koji je krunisan 1162 kao 14-godišnjak. Dok su ujaci-regenti uzurpirali vlast u Mađarskoj u korist Bizanta, Bizantinci u žurbi dok je kralj još maloljetan unajme njemačke plaćenike iz plemena Gutkeld, predvođene vitezom Gottfriedom od Meinza, da Borića silom zbace s vlasti, 1163.
Line 44 ⟶ 46:
Kad je 1167. kralj Sztefan III postao punoljetan, ujaci mu vrate vlast, ali tek nakon što im obeća da će Bizantu prepustiti Bosnu i Hrvatsku. Iako im je popustio, mladi kralj kao neiskusan vladar i vjernik pokreće vojne kampanje protiv Bizantinaca u želji da ih odbaci što dalje od Mađarske. Nakon što je ostvario znatnu prednost na ratištu, Sztefan III iznenada umre 1172. u 24-oj godini, pod nerazjašnjenim okolnostima za koje postoje sumnje da se radilo o trovanju. Na prijestolju Mađarske ga je naslijedio njegov brat, koji je sticajem okolnosti bio othranjen i školovan na dvoru bizantskog cara.
Novi papa Rimokatoličke crkve, Aleksander III, priskoči u pomoć Bizantincima tako što odmah 1173. krunisa njima odanog Sztefanovog brata Bélu III, u nadi da će to Crkvi osigurati strahopoštovanje Evrope očajnički joj neophodno u borbi protiv
Tako je Barbarossin očajnički plan za izbor svog zadnjeg antipape u Rimu 1179, Innocenta III, postao unaprijed osuđen na propast. Kad je izbor uistinu i propao, Imperator napravi konačnu nagodbu sa Svetom stolicom. Bizantinci ovo odmah iskoriste i preko svog poslušnika kralja Mađarske, odmah postave [[Ban Kulin|Kulina]] za vladara Bosne, 1180.
Line 59 ⟶ 61:
Postoje nedoumice oko porijekla i života prvog bosanskog vladara Borića, proistekle uglavnom iz mnogobrojnih slobodnih interpretacija i sistematskog negiranja skoro svih onih autora, poput fra Ivana Jukića, koji bi Borića stavljali u tačno određen historijski period odnosno politički kontekst. Posljedično, i interpretacije o Boriću najčešće ostaju nedorečene.
Istovremeno neki, uglavnom savremeni, historičari dovode u sumnju i hronike mađarskih dvorskih historičara<ref name="gyula">Kristó, Gyula (editor): Korai Magyar Történeti Lexikon - 9-14. század (Encyclopedia of the Early Hungarian History - 9-14th centuries); Academic Publishing, 1994, Budapest.</ref>
Tako
== Također pogledajte ==
* [[Bosanski vladari|Spisak bosanskih vladara]]
{{Početak redoslijedne kutije}}
{{Vladarske titule}}
Line 78 ⟶ 79:
}}
{{Kraj redoslijedne kutije}}
==Reference==
Red 84:
{{DEFAULTSORT:Ban Boric}}
{{Bosanski vladari}}
| |||