Razlika između verzija stranice "Pantomima"

 

== Nastanak i razvoj pantomime u Evropi ==

Nažalost, gledajući razvoj pantomime kroz različite epohe, ne možemo naći opis koji se prenosio i razvijao sa koljena na koljeno, već samo neke stanice koje su nastale pod određenim okolnostima govornog ili muzičkog teatra kao jedan nijemi, tjelesno izraženi teatar.

Pantomima antike i današnja, moderna pantomima se razlikuju jedna od druge. Prva forma pantomime je nastala u antičko vrijeme. U Grčkoj, glumci su igrali mitološke tematike koje su gledaocima bile poznate. [[Hor]], koji se sastojao od 30 do 40 osoba, je pjevao ili komentirao glumčeve namjere na sceni. Arena je primala i do 20.000 posjetilaca, i glumci su koristili velike maske te stajali na visokim štapovima kako bi bili viđeni sa velikog odstojanja. Kasnije u starom [[Rimu]] nastaje jedna forma teatra koja u središte pažnje stavlja nijemog solistu, pantomimičara. Pantomima je u starome Rimu bila jako popularna, a glumci veoma cijenjeni.

Početak [[17. vijek]]a je druga stanica u razvoju umjetnosti pantomime. Nastala je pod sasvim drugačijim okolnostima. Nekim teatrima zakonom nije bilo dozvoljeno da govore, dok su neki teatri imali privilegije govora. Glumci koji su igrali u tišini, kroz pokrete su tražili nove teatralne puteve i na taj način uspijevali da izbjegnu zakon privilegiranih. Italijanska ''Commedia dell arte'' sa svojim karakterima Arlekina, Kolumbine, Kapitana, Pantalonea i sa svojim karakter maskama imala je najveći uticaj na teatre širom Evrope.

Početkom [[18. vijek]]a u Parizu je nastupao legendarni [[Jean Gaspard Deburau]] (Žan Gaspard Debiro) u ulozi Pierrot (Pjeroa) u Thèàtre des Funambules. Njegova figura, melanholični i vječno zaljubljeni Pierrot sa dugim bijelim kostimom, koji u tišini podnosi bol neuzvraċene ljubavi, stajala je tada u kontrastu sa karakterima [[melodrame]], koji su tada bili u [[modi]].

[[Umjetnost]] pantomime je uvijek bila povezana sa govorom ili plesom. Prvi put u historiji se pantomima odvaja od govora i plesa, i postaje samostalna umjetnost početkom [[20. vijek]]a, ali ne u teatru, nego u [[eksperiment]]alnom studiju od velikog reformiste moderne pantomime [[Etienne Decroux]] (Etien Dekrua). U [[Pariz]]u godine [[1923]], Etienne Decroux (rođen [[1898]]) je počeo sebe, a kasnije i druge, da obučava pokretima tijela na sceni. Njegov cilj nije bio [[reformacija]] pantomime, nego napraviti jednu čistu umjetnost pokreta - [[Mime Corporel]]. Decroux analizira pokrete čovječijeg tijela pod geometrijskim okolnostima. Tako nastaje [[inklinacija]] (naklon), translacija (pomjeranje) i rotacija čovječijeg tijela kao osnova za sve predstojeće iluzorne tehnike pantomime. Pantomima dobija i svoju pedagogiku i gramatiku geometrijskih pokreta.