Razlika između verzija stranice "Edvard VI, kralj Engleske"

'''Eduard VI''' ([[12. oktobar]] [[1537]] – [[6. juli]] [[1553]]) bio je [[kralj]] [[Engleska|Engleske]] i drugi kralj [[Irska|Irske]], od svoje devete do svoje petnaeste godine života. Bio je prvi protestant na engleskom tronu, te je tek za vrijeme njegove vladavine [[protestantizam]] postao zvanična i glavna religija svih Engleza, iako je već njegov otac razdvojio englesko [[katoličanstvo]] od [[rimokatoličanstvo|rimokatoličanstva]]. Pošto nikada nije dosegao punoljetnost, u njegovo ime su kraljevstvom upravljali razni regenti, među kojima su najznačajniji njegov stricdajdža, Edward Seymour, i John Dudley, te regentsko vijeće. Religijske reforme postignute za vrijeme njegove vladavine poništit će njegova polusestra, katolkinja [[Marija I Engleska|Marija I]], te opet restaurirati njegova druga polusestra, protestantica [[Elizabeta I]].

Eduard je rođen kao dugo očekivani sin kralja [[Henrik VIII Engleski|Henrika VIII]] i njegove treće kraljice, [[Jane Seymour]], koja je umrla dvanaest dana po njegovu rođenju. Nekoliko dana nakon rođenja dobio je titulu princa od Velsa, koja ga je automatski označila kao Henrikovog nasljednika. Rođenje sina jako je razveselilo Henrika, a skorašnja smrt žene koju je nazivao ''svojom jedinom pravom suprugom'' teško ga je pogodila. Henrik je prethodno poništio dva braka, sa [[Katarina Aragonska|Katarinom Aragonskom]] i [[Anne Boleyn]], budući da one nisu rodile zdravog muškog nasljednika kojeg je on priželjkivao. Iz ova dva braka Eduard je imao dvije polusestre, dvadeset i jednu godinu stariju Mariju, te tri godine stariju Elizabetu. Henrik je obje proglasio vanbračnima po poništenju brakova sa njihovim majkama, te obje učinio Eduardovim dvorskim damama. Bez obzira na ovo, Henrik ih je pred kraj vladavine ponovno uključio u nalsjedni niz, ali im nije vratio ilegitimnost, te su obe do kraja života zakonski bile vanbračne. Marija, koja je vodila sahranu Jane Seymour, bila je i Eduardova krsna kuma.