Razlika između verzija stranice "Isus"

U svome javnom djelovanju i propovijedanju Isus je nastupio nagovještavajući kraljevstvo Božije. U taj je [[Stari Zavjet|starozavjetni]] pojam unio nove sadržaje i nijanse. Nije više riječ o iščekivanju ovozemaljskog kraljevstva, već [[duhovnost|duhovnog]]. Na ovom se svijetu očituje u obraćenju (''metanoja''), a na drugom u vječnom blaženstvu na nebu. [[Stari Zavjet|Starozavjetnom]] je legalizmu suprotstavio unutrašnji stav i čistoću srca, a [[Religija|religiji]] zatvorenoj u etničke granice univerzalnost evanđelja i [[ljubav]] prema bližnjem. Srž je Isusove poruke izražena u Govoru na gori. Isus nije ništa napisao, a njegovu poruku (Evanđelje) poslije su zabilježili njegovi učenici, [[apostol]]i i evanđelisti, u Novom zavjetu. Ondje je Isus prikazan i kao začetnik novog poimanja Boga ([[Trojstvo]]), osnivač [[Crkva|Crkve]] (Dvanaestorica, [[Dvanaest apostola]]) i [[sakramenat]]a.

 

 

'''Isa, sin Merjemin''' (ar. Isa ibn Maryam) ili '''Isa''' zauzima jedinstveno uzvišeno mjesto u [[Islam|islamu]] i smatra se Božjim Poslanikom. [[Kur'an]] kazuje da je Isaa rodila djevica, da je on "Duh od Boga (udahnut)" (''Ruhun mina'Llah'') i "Riječ Božija" (''Kalimatu-Lllah''). On se obično naziva "Isa, sin [[Merjem]]in", a u njegove titule spadaju: Mesih, vjerovjesnik, Božiji poslanik, i "jedan od [[Allah|Allahu]] bliskih". Prema Kur'anu on je izvodio različita čuda: oživljavao je mrtve, donio objavljenu knjigu [[Indžil]] (''Evanđelje'') i prizivao, kao znak s neba, sofru s opskrbom.