Razlika između verzija stranice "Julija Timošenko"

{{Prijevod}}
{{Infokutija politički vođa

| ime = =Julija Volodimirivna Timošenko</br><small>Юлія Володимирівна Тимошенко</small>

| slika = =Julia Tymoshenko 2008.png

|veličina redoslijed =Premijer 250pxUkrajine

|malaslika prethodnik =Viktor Yanukovych

|datum smrtiprethodnik2 = =

|mjesto smrtinasljednik2 = =

|zamjenik datum_smrti = =

|premijer1 mjesto_smrti = =

|prethodnik nacionalnost = =

|nasljednik etnicitet = =

|čin2 supruga = <!-- -->

|zamjenik2 potpis = =

|premijer2 web_stranica = =

'''Julija Volodimirivna Timošenko''' ([[Ukrajinski jezik|ukr.]] '''Юлія Володимирівна Тимошенко'''); (rođena: [[27. novembar|27. novembra]] [[1960]].); [[Ukrajina|ukrajinska]] političarka i po prvi puta ukrajinska premijerka od [[24. januarajanuar]]a do [[8. septembar|8. septembra]] [[2005]]. godine. Ujedno je predsjednica stranki «[[Sveukrajinski savez - Domovina]]» i «[[Blok Julije Timošenko]]». Prije dolaska na premijersku funkciju, predstavljala je uspješna poslovnu ženu i širi suradničkisaradnički tim u [[Plingas|plinskoj]] industriji, ušavši pritom u krug najbogatijih ljudi [[Ukrajina|Ukrajine]].

Julija Timošenko je predstavljala jednog od savjetnika bivšeg premijer [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]] te mu je u [[Narandžasta revolucija|Narandžastoj revoluciji]] bila glavni politički partner i jedna od ključnih osoba pri organizaciji prosvjeda i skupova. U tom su je razdoblju neki mediji nazivali «[[Ivana Orleanska|Ivanom Orleanskom]] Narandžaste revolucije». Dana [[28. juli|28. jula]] [[2005]]., časopis [[Forbes]] ju je proglasio trećom najmoćnijom ženom na svijetu, ispred nje su se našle jedino [[Condoleezza Rice]] i [[Wu Yi]].

Julija Timošenko je od početka obnašanjavršenja premjerske funkcije započela sa oštrim reformama, ali je u svojim radikalnim rezovima gospodarskogprivrednog karaktera nailazila na političke nesuglasice sa strankom [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]], što je dovelo do raskola njihove zajedničke koalicije. Nakon što je sišla sa svoje premijerske dužnosti, od [[18. prosincadecembar|18. decembra]] [[2007]]. ponovno je postala predsjednica Vlade [[Ukrajina|Ukrajine]] i jedan od ključnih reformatora ukrajinske ekonomije predodređene za otvaranje prema zapadnom tržištu. Julija Timošenko je premijersku poziciju napustila 11. marta 2010., a njeno mjesto je preuzeo opozicioni političar [[Mikola Azarov]]. Početkom oktobra [[2011]]. ukrajinski sud osudio ju je na sedam godina [[zatvor]]a zbog malverzacija prilikom sklapanja ugovora o trgovini [[PrirodniZemni plin|prirodnim plinom]]<ref name=BBC>{{en simbol}} [[BBC]]: [http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-15250742 Ukraine ex-PM Yulia Tymoshenko jailed over gas deal]</ref>.

Julija Timošenko je rođena u etnički [[Ukrajinci|ukrajinskom]], ali rusofonom dijelu [[Dnjipropetrovsk]]a. Njeno porijeklo je jedno vrijeme u medijima ostavilo dosta zanimanja s obzirom da u mladosti nije koristila prezime oca ''Grygjan'', koji je nju i njezinunjenu majku napustio tri godine nakon Julijinog rođenja. Pod pritiskom javnosti i špekuliranja da bi prezime moglo biti [[Armenci|armenijsko]], jednom je prilikom u medijima izjavila da je s očeve strane već 10 koljeno [[Letonci|Latvijka]], te su uslijedila objašnjenja komentatora kako je latvijsko prezime ''Grigjanis'' s vremenom steklo slaveniziranu formu ''Grygjan''. S iste očeve strane jednim djelom ima i židovsko porijeklo. S druge strane je potvrdila da je etnička linija majke posve [[Ukrajinci|ukrajinska]], iako se njeno djevojačko i majčino prezime Telegina dovodilo u vezu s [[Rusi|ruskim korijenima]], ali često iz političkih razloga i činjenice da Julija govori [[ruski|ruskim jezikom]] kao materinjim. Julija je više puta izjavila da se smatra etničkom [[Ukrajinci|Ukrajinkom]] bez obzira na multikulturalno porijeklo.

Julija se udala [[1979]]. za Oleksandra Timošenka, sina [[SSSR|sovjetskog]] komunističkog aparatčika, nakon čega se počela uspinjati po položajima tadašnjeg sovjetskog sustavasistema. Diplomirala je na dnjipropetrovskomudnjipropetrovskom Ekonomskom fakultetu stekavši doktorsko zvanje. Otada je objavila oko 50 znanstvenihnaučnih radova.

Tokom [[1989]]., osnovala je lanac videoteka koji je uspješno poslovao, pritom se probijajući kroz mnoge položaje u sovjetskom sustavusistemu, ali se tek nakon sloma [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] domogla istaknute pozicije kada je upravljala s nekoliko energetskih poduzeća. Tokom privatizacije u [[Ukrajina|Ukrajini]] koja se kao i u [[Rusija|Rusiji]] odvijala u uvjetimauslovima korupcije i pogodovanog poslovanja, njen muž je postao jedan od najbogatijih ukrajinskih [[tajkun]]a, obogativši se izvozom [[Metal (hemija)|metal]]a. U razdobljuperiodu od [[1995]]. do [[1997]]., Julija je predsjedavala «Ujedinjenim energetskim sustavimasistemima Ukrajine», privatnom firmom koja je [[1996]]. postala glavni uvoznik ruskog [[plin]]a. U to vrijeme nazivali su je «plinskom princezom» pod optužbom da je u inozemstvoinostranstvo prodala enormne količine ukradenog ruskog plina.

[[Datoteka:Tymoshenko Appointment Feb04 2005.jpg|mini|275px|desno|PremjerkaPremijerka Julija Timošenko u ukrajinskom parlamentu (2005.)]]

Timošenko je ušla u politiku [[1996]]. kada je izabrana za zastupnicu [[Kirovogradska oblast|Kirovogradske oblasti]] u [[Verhovna Rada|Verhovnoj Radi]] osvojivši rekordnih 92.,3% glasova u svojoj oblasti. Ponovno je izabrana na istu funkciju [[1998]]. i [[2002]]. godine. Godine [[1998]]. predvodila je Odbor za financije i državni proračunbudžet [[Verhovna Rada|Vrhovne Rade]]. U razdobljuperiodu od [[1999]]. do [[2001]]., Timošenko je obnašalavršila dužnost zamjenice ministra za gorivo u energetskom sektoru pri Vladi [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]].

Tadašnji predsjednik [[Leonid Kučma]] otpušta je u siječnjujanuaru [[2001]]. pod optužbom krivotvorenja carinskih dokumenata i krijumčarenja ruskog plina za vrijeme kada je predsjedavala Ujedinjenim energetskim sustavimasistemima Ukrajine od [[1995]]. do [[1997]]. godine. UhićenaUhapšena je u veljačifebruaru [[2001]]., ali je nekoliko tjedanasedmica kasnije puštena i oslobođena svih optužbi. Kako navodi Julija, optužbe su joj podmetnute od strane KučminaKučminog režima i lobija industrije [[ugljenugalj|uglja]]a, kojemukojem je Timošenko prijetila da će iskorijeniti korupciju i uvesti neke trgovinske reforme. Nakon što su protiv nje odbačene sve optužbe, započela je s kampanjom protiv tadašnjeg predsjednika Kučme i njegove navodne upletenosti u ubojstvoubistvo novinara [[Georgij Gongadze|Georgija Gongadzea]]. Naredne je godine sudjelovaladesila ujoj neobičnojse automobilskojneobična nesrećiautomobilska nesreća gdje je umalo poginula — slučaj za koji neki vjeruju da se radi o Vladinom pokušaju ubojstvaubistva naručenog iz Vlade, ne bi li se na taj način s političke scene uklonilo sve popularniju Timošenkovu.

Kritičari Juliji Timošenko najviše zamjeraju sumnjive metode kojima je stekla ogromno bogatstvo u kratkom vremenskom razdobljuperiodu. Neki držesmatraju da je ona najpogodnija osoba koja bi mogla, kada bi to zaista htjela, suzbiti korupciju u [[Ukrajina|Ukrajini]] s obzirom da je dobro upoznata s ilegalnim vođenjem poslova bivšeg sovjetskog državnog aparata. NjezinNjen bivši poslovni suradniksaradnik i bivši ukrajinski premijer [[Pavlo Lazarenko]], uvjetno je osuđen u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] pod optužbom za [[pranje novca]], [[Korupcija|korupciju]] i prijevaru, a njegovo izručenje zatražila je Ukrajina koja ga tereti za zloupotrebu položaja i nepravomoćno stjecanje bogatstva. Vjeruje se da je Lazarenko iz zemlje prebacio milijarde [[Američki dolar|američkih dolara]]. KOsim tometoga, njezinnjen muž Oleksandr, proveo je dvije godine skrivajući se i izbjegavajući zatvorsku kaznu koja se temeljizasniva, prema riječima bračnog para Timošenko, na neutemeljenima i političkim optužbama bivšeg predsjednika Kučme.

Odmah nakon [[Narandžasta revolucija|Narandžaste revolucije]], [[28. januarajanuar]]a [[2005]]., ukrajinsko tužiteljstvo je zatvorilo slučaj protiv tadašnje premijerke Julije Timošenko i njenih članova obiteljiporodice zbog nedostatka dokaza. Konkretno radilo se o optužbama protiv njenog muža Oleksandra i njegovog oca, Genadija Timošenka. Ubrzo nakon odbacivanja optužnica, Oleksandr Timošenko se vratio u Ukrajinu.

Timošenko je bila nakratko uhapšena u februaru [[2001]]. Upravo je u to vrijeme postala najgorljivija protivnica tadašnjeg predsjednika [[Leonid Kučma|Leonida Kučme]] i većina analitičara držismatra da je pažnja [[Rusija|Rusije]] koju je Timošenko navukla na sebe, bila zapravo pokušaj Rusije da zaštiti Kučmu, u kojem je imala saveznika. Ruske optužbe protiv Timošenko nikad nisu bile jasno obrazložene, a odbačene su tek kada je sišla s mjesta ukrajinske premijerke.

Kada je bila na čelu opozicije protiv Kučme od [[2001]]. do [[2004]]. godine, Timošenko ga je optuživala za korupciju i nejasnu smrt novinara [[Georgij Gongadze|Georgija Gongadzea]], opozicionog novinara, koji je otet i brutalno ubijen krajem [[2001]]. godine. U to je vrijeme i osnovala Blok Julije Timošenko ([[ukrajinski|ukr.]] Блок Юлії Тимошенко), politički blok koji je na parlamentarnim izborima [[2002]]. osvojio 7.,2% glasova. Također je predsjednica političke stranke «Domovina» (ukr. Батьківщина).

Dana [[24. januarajanuar]]a [[2005]]. imenovana je ukrajinskimukrajinskom premijerkom pod Juščenkovim predsjedavanjem, postavši tako prva žena premijer u ukrajinskojhistoriji povijestiUkrajine. Nakon dugotrajnih pregovora o sastavljanju Kabineta ministara, Juliju Timošenko kao premijerku priznala je i [[Verhovna Rada]] [[4. veljačefebruar]]a [[2005]]. s golemomsa većinom od 373 glasova (226 je bilo potrebno za potvrdu). Nakon nekoliko minuta, premijerka Julija Timošenko pročitala je imena svojih ministara, dok je predsjednik [[Viktor Juščenko]] potpisivao njihova imenovanja u [[parlament]]u.

Na mjestu premijerke zadržala se sve do [[8. septembar|8. septembra]] [[2005]]., kada je Juščenko raspustio Vladu. Kasnije ju je kritizirao kao premijerku, naglašavajući da je usporila [[Ekonomija|ekonomski]] rast. Nakon što je razriješena dužnosti, krenula je na turneju po [[Ukrajina|Ukrajini]] odlučna u svom naumu da osvoji predsjedničke izbore [[2006]]. godine. Iz svega je bilo jasno da želi nazad pod svaku cijenu mjesto ukrajinske premijerke.

Uprkos sumnjivoj prošlosti, mnogi vjeruju da je njena promjena od tajkuna do reformatora iskrena i učinkovita. Kao zamjenica ministra goriva i [[energetika|energetike]], ona je zaista prekinula mnoge korupcijske i ilegalne dogovore u energetskom sektoru. Za vrijeme njenog upravljanja, prihod od [[Ukrajina|ukrajinske]] energetike povećao se nekoliko tisućahiljada posto. Ukinula je plaćanje trampom odnosno razmjenom, zahtijevajući od platiša da plaćaju gotovinom. Isto tako, povukla je odluku o oslobađanju plaćanja mnogim organizacijama koje su bile izuzete od isključenja energije. Njene su reforme su napunile fondove iz kojih su se plaćali [[državni službenici]], a i povećali su se [[dohodak|dohodci]].

Međutim, nekoliko mjeseci kako je bila ukrajinska premijerka, poteškoće u ispunjavanju datih obećanja za vrijeme [[Narandžasta revolucija|Narandžaste revolucije]] polako su počele štetiti Vladi Julije Timošenko. Dana [[8. septembar|8. septembra]] [[2005]]., nakon ostavki nekoliko visokih dužnosnikafunkcionera uključujući Petra Porošenka koji je bio na čelu Vijeća nacionalne sigurnosti i obraneodbrane i zamjenika premijera Mikole Tomenka, Vlada Julije Timošenko je pala odlukom predsjednika Juščenka. Naslijedio ju je [[Jurij Jehanurov]], dotadašnji gubernator [[Dnjipropetrovska oblast|Dnjipropetrovske oblasti]]. Početkom listopadaoktobra [[2011]]. ukrajinski sud osudio ju je na sedam godina [[zatvor]]a zbog malverzacija prilikom sklapanja ugovora o trgovini [[Prirodni plin|prirodnim plinom]]<ref name=BBC/>

== Također pogledatipogledajte ==