Razlika između verzija stranice "Stjepan Tomašević, kralj Bosne"
| [pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Poništene izmjene koje je napravio 92.36.150.15 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao 109.163.171.154 |
No edit summary |
||
Red 13:
| Nasljednik1 =niko
| Supružnik =[[Jelena Branković (Mara)]]
| Djeca =voje nepoznate djece
| Dinastija =[[Kotromanići]]
| Otac =[[Stjepan Tomaš]]
Red 21:
| Datum smrti =[[5. juni]] [[1463]]
| Mjesto smrti =[[Jajce]]
| Mjesto sahrane =
|}}
Stjepan Tomašević Kotromanić (oko [[1438]] — [[5. juni]] [[1463]].) je bio vladar iz dinastije [[Kotromanići|Kotromanić]], koji je bio poslednji despot Srbije ([[21. mart]] [[1459]] — [[20. juni]] [[1459]].) i kralj Srba, Bosne, Primorja, Humske zemlje, Donjih Kraja, Usore, Soli, Podrinja i Zapadnih strana[1] ([[10. juli]] [[1461]] - 5. juni 1463). Tokom svoje kratkotrajne vladavine je pred nadmoćnom osmanskom vojskom bez borbe predao [[Smederevo ]] i Srpsku despotovinu, a potom i Kraljevinu Bosnu posle opsade [[Ključ|Ključa]]. Predao se Mahmud paši Anđeloviću uz obećanje da će mu biti pošteđen život, ali je bio izveden pred sultana Mehmeda II ([[1451]] — [[1481]]) u [[Jajce|Jajcu]] i tu je na licu mesta pogubljen po njegovoj naredbi.Stjepan Tomašević došao je na vlast nakon očeve smrti [[1461]]. godine. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila, Tomašević je već [[1461]]. godine u poslanici papi Piu II predvidio tursku najezdu velikih razmjera i zamolio ga za pomoć Bosni.Sljedeće godine priznao je vrhovnu vlast hrvatsko-ugarskog kralja [[Matija Korvin|Matije I Ugarskog]] i očekujući pomoć iz Hrvatske i Ugarske, otkazao sultanu plaćanje danka. Na početku [[1463]]. godine obratio se opet Mlecima upozoravajući ih da Turci smjeraju tog ljeta zauzeti svu Bosnu , a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u Dalmaciji. Ali pomoći niotkuda.Velika turska vojska pod vodstvom Mehmeda II Osvajača okupila se u proljeće [[1463]]. godine u Drinopolju i krenula na Bosnu. Prva bosanska tvrđava koja je pala (20. maja) bijaše stari kraljevski tvrdi grad [[Bobovac]]. Kralj Stjepan Tomašević izbjegao je na sjever, u [[Jajce]], i sklonio se u obližnju tvrđavu [[Ključ]] . Opkoljen Turcima, predao se, uz tursko obećanje da će mu poštedjeli život. Međutim, odveden je u [[Jajce]], zajedno sa amidžom Radivojem, gdje su obojica pogubljeni. Poslije su nastale priče o tome kako je izdan i zatim smaknut. Ali slučajno imamo iskaz svjedoka o tome u uspomenama turskog janjičara srpskog porijekla, od čijeg se stvarnosnog opisa ledi krv u žilama: "Kad su kraljeve sluge koje su bile u tvrđavi vidjele da im je gospodar zarobljen, predale su se. Sultan je zauzeo tvrđavu i zapovjedio da se kralj i njegovi sudnizi pogube. I zatim je zauzeo svu njegovu zemlju." Iza Stjepana Tomaševića ostala je njegova udovica, tada šesnaestogodišnja kraljica [[Jelena Branković (Mara)|Marija]], kći despota Lazara Brankovića, te njihovo dvoje, u izvorima neiomenovane, djece.Udovica Stjepana Tomaša, kraljica [[Katarina Kosača]], uspjela je preko Kupresa i Dubrovnika pobjeći u [[Rim]] , gdje je i umrla [[1478]]. godine, a grobnica joj se još može vidjeti u crkvi Santa Maria in Aracoeli na Kapitolu. Dvoje njihove djece, Sigismund , poslije smrti Stjepana nasljednik bosanske krune, i mala [[Katarina Tomašević|Katarina Bosanska]] je zarobljena i odvedena u [[Istanbul]]. Tako se ugasila loza [[Kotromanići|Kotromanića]]. Posmrtni ostaci kralja Stjepana Tomaševića pohranjeni su unutar franjevačkog samostana u [[Jajce| Jajcu]].
== Porijeklo i djetinjstvo ==
Line 33 ⟶ 32:
* sin
*kći , koja se početkom 1451. godine udala
[[Datoteka:Stjepan tomas.jpg|mini|180px|desno|Kralj [[Stjepan Tomaš ]]]]
Nakon što je Stjepan Tomaš proglašen kraljem Bosne, Vojača nije bila smatrana podobnom za titulu bosanske kraljice, pa je Stjepan Tomaš stoga tražio ženu višeg roda. Kako je Vojači već bio obećao brak, što se u [[Katolička crkva|Katoličkoj crkvi]], kojoj je Stjepan Tomaš pripadao, smatralo predbračnim ugovorom, papa Eugen IV je morao razriješiti to obećanje. Stjepan Tomaš je zatim oženio [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarinu Kosaču]], kćer herceg [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepana Kosače]], koja je tim brakom postala bosanska kraljica i maćeha Stjepana Tomaševića.U braku s kraljicom Katarinom Stjepanov otac je imao troje djece :
* nepoznato djete umrlo [[1460]]. godine
== Despot Srbije ==▼
* [[Ishak-beg Kraljević|Sigismunda Kraljevića od Bosne]]
* [[Katarina Tomašević|Katarinu]]
Dana [[1. april]]a [[1459]]. oženio je [[Mara Jelena Branković|Jelenu Branković]] <ref name=MTCAHT> Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992. godine, stranica 383. </ref>, dvanaestogodišnju kćerkom srpskog despota [[Lazar Branković|Lazara]] i bizantijske princeze [[Jelena Paleolog|Jelene]] koja je nakon muževe smrti ostala ''de facto'' vladar Srbije. Brak je sklopljen kako bi Stjepan Tomašević preko nje dobio [[iure uxoris|pravo]] na srpsku despotovinu, a bračne pregovore vodili su Marina majka, tada već udovica, i kralj Stjepan Tomaš.▼
Stjepan je živio u dvoru [[Bobovac]] , u Bobovcu se obrazovao . U Bobovcu Stjepan je živio sa svojim ocem i maćehom , te sa svojom braćom i polubraćom i polusestrama , ta sestrama .
== Brak i srpski despot ==
Godine [[1457]]. umire [[Lazar Branković]]. Vlast naslijeđuje Stjepan Branković . U Srpskoj despotovini je vladao nered . Državi nije bilo spasa , tako da je Lazarova udovica [[Jelena Paleolg]] odlučila da svoju najstariju ći Jelenu pripremi za udaju , a miraz je bio čitava Srpska Despotovin , ovakva mladenka je bila rijetka , ali poželjna u tadašnjoj Evropi .Stjepan Tomaš je ugledao priiku kako da preuzme pod svoj uticaj Despotovinu , ženidbom svog sin Stjepana Jelenom .
▲Dana [[1. april]]a [[1459]]. oženio je [[Mara Jelena Branković|Jelenu Branković]] <ref name=MTCAHT> Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992. godine, stranica 383. </ref>, dvanaestogodišnju kćerkom srpskog despota [[Lazar Branković|Lazara]] i bizantijske princeze [[Jelena Paleolog|Jelene]] koja je nakon muževe smrti ostala ''de facto'' vladar Srbije. Brak je sklopljen kako bi Stjepan Tomašević preko nje dobio [[iure uxoris|pravo]] na srpsku despotovinu, a bračne pregovore vodili su Marina majka, tada već udovica, i kralj Stjepan Tomaš
[[Datoteka:Lazar Brankovic.jpg|mini|desno|Lazar Branković]]pan Tomaš.
Bio je zaručen za vanbračnu kćerku milanskog vojvode [[Francesco Sforza|Francesca Sforze]], najvjerovatnije [[Drusiana Sforza|Drusijanu]], ali su ove zaruke prekinute. O tom njegov otac obavještava njegovog nesuđenog punca pismom 1. maja:
Line 43 ⟶ 47:
<blockquote>Sada obznanjujem vašu jasnost, da je moj preljubljeni sin, svijetli Stjepan, na osmicu iza Uskrsa uzeo za ženu kćer nekadanjega despota Lazara, te je preuzeo čitavo njegovo vladanje u Ugarskoj i Raškoj, u koliko je Turci nisu još osvojili; uz to je po prejasnom kralju ugarskom Matijašu učinjen despotom na mjesto svoga pokojnoga tasta Lazara, i to složnom voljom svih Rašana.<ref name="Klaić"> Klaić, Vjekoslav: ''Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća'', Nakladni zavod Matic hrvatske, 1972.</ref></blockquote>
Stjepan je [[21]]. marta stigao u [[Smederevo]] i preuzeo vlast, a [[1]]. aprila je obavljena njegova ženidba sa [[Jelena Branković (Mara)|Jelenom Branković]], a kao podrška mu je stigao i mali odred iz kraljevine Ugarske. Međutim svega nekoliko nedelja kasnije pred Smederevom se pojavila osmanska vojska na čijem se čelu nalazio [[Mehmed II Osvajač]]. Iako je Smederevski Grad bio odličan utvrđeni objekat podignut po uzoru na [[Carigrad]] , koji je bio u mogućnosti i da sa malom posadom dugo odoleva opsadi, novi despot se odlučio na pregovore sa sultanom. Postignut je dogovor po kome je despot sa suprugom, amidžom i članovima porodice mogao slobodno da napusti grad, mađarski vojnici su morali da se predaju, a Osmanlije su preuzele tvrđavu. Pad Smedereva bez borbe je izazvao pravo zaprepašćenje širom [[Evropa|Evrope]] u kojoj su se nadali da će se u Smederevu pružiti junački otpor poput onog u Carigradu. Zbog toga su Stjepan i njegov amidža Radivoj optuženi za izdaju kukavičluk. Međutim despot Stjepan je unaprijed upozoravao da će ako na dobije traženu pomoć od Evropskih zemalja za odbranu Smedereva i Despotovine biti primoran da preda grad Osmanlijama, ali nije dobio nikakvu pomoć osim manjeg odreda iz Mađarske, pa čak ni naznaku da pomoć stiže ni sa jedne strane.
Treba imati u vidu da je bilo jasno i pre predaje, da se [[Smederevo]] borbom ne može spasiti. Prvi razlog je bila jasna brojčana nadmoć osmanske vojske. Drugi razlog je bilo postojanje turkofilske stranke u samom utvrđenju koja je u nekom trenutku opsade mogla da pusti Osmanlije u grad, kao što se već desilo u Golubcu koji je [[1427]]. godine predat Osmanlijama, iako je trebao da bude vraćen kraljevini Mađarskoj. Ova stranka je dodatno ojačala zbog činjenice da je novi despot bio sin kralja Bosne sa kojim je postojao sukob oko Srebrenice i koji je iskoristio smrt despota Lazara da preuzme [[11]]. tvrđava koje su se nalazile u sastavu despotovine Srbije. Zbog svega ovoga despot Stjepan se odlučio da preda grad i pokuša da pruži otpor Osmanlijama na nekom drugom mjestu i u nekom povoljnijem trenutku, umjesto da pokuša da junački pogine u borbi koja bi se vrlo vjerovatno okončala vrlo brzo izdajom i njegovim zarobljavanjem.
== Dolazak u Bosnu ==
Stjepan je sa svojom suprugom i [[Radivoj Ostojić|s amidžom Radivojem ]], te njegovom porodicom dana [[20]]. juna [[1459]]. godine uputio ka Bobovcu u tom putovanju su išli preko Šumadije , te prešli Drinu i stigli pod dvor [[Bobovac]].U Bobovcu su ove putnike svečano primili [[Stjepan Tomaš]] i njegova supruga [[Katarina Kosača]]. U ovome putovanju s prisustvovale sljedeće osobe :
* [[Radivoj Ostojić]]
* [[Jelena Branković (Mara)]]
* [[Katarina od Velike]]
* [[Tvrtko Radivojević Kotromanić]]
* [[Đurađ Radivojević Kotromanić]]?
* [[Matija Radivojević]]
* [[Jelena Paleolog]]?
* [[Milica Braanković]]?
* [[Jerina Braković]]?
Ove osobe su stigle u Bobova c početkom jula 1459 . godine .
== Kralj Bosne ==
Kralj Bosne [[Stjepan Tomaš]] umire 10. jula 1461. godine, posle kraće bolesti, a na prijestolu ga naslijeđuje njegov najstariji sin Stjepan. Prvi potez novog kralja bilo je pomirenje sa hercegom [[Stjepan Vukčić Kosača|Stjepanom Kosačom , velikim b+vjovdom Hracegovine]] sa kojim su njegovi prethodnici bili u dugim sukobima, čime je uspeo da smiri stanje u zemlji i pripremi se za sukob sa Osmanlijama. Istovremeno je sklopio savez sa krbavskim knezovima protiv bana Hrvatske Pavla Sperančića, koji su podržali Mlečani i sam herceg, čime je uspeo da obezbedi svoje zapadne granice. U odnosu sa papskom kurijom Stjepan je nastavio, pa čak i produbio, prokatoličku politiku svog oca. On se direktno obratio papi Piu II tražeći od njega kraljevsku krunu čime bi učvrstio kako svoj položaj u zemlji, tako i u odnosima sa susedima pozivajući se na sve veću opasnost od Osmanlija i ukazujući na to da je njegova kraljevina sledeća na udaru. Papa je udovoljio njegovim zahtevima i protivno primedbama kralja Mađarske Matije Korvina da je kralj Bosne de jure njegov vazal, poslao mu je zlatn u krunu kojom se Stjepan novembra [[1461]]. godine u Jajcu krunisao za kralja Bosne u prisustvu sve svoje vlastele. Međutim ovaj svečani čin nije doneo Stjepanu željenu korist, pošto je Korvin to tumačio kao potez koji je direktno uperen protiv njega i njegovog prava zbog čega je nastavio da radi protiv snaženja kraljevine Bosne, dok je Mehmed II to tumačio kao jasan signal da će se Stefan svim svojim snagama priključiti prvom krstaškom pohodu uperenom protiv Osmanske imperije, zbog čega je otpočeo sa pripremama za konačni udar na kraljevinu Bosnu.
Pod papinim posredovanjem došlo je početkom [[1462]]. godine do zaključenja ugovora između Matije i Stjepana prema kome je Stjepan i zvanično priznao da je kraljevina Bosna vazalna kraljevina u sklopu kraljevine Ugarske , a tom prilikom se obavezao i da novčano potpomogne kralja Matiju u pokušaju da od svetog rimskog cara Firdika III ( [[1440]] — [[1493]] ) otkupi krunu svetog Ištvana. Istovremeno je Stjepan je prekinuo plaćanje danka sultanu, pošto je u Carigradu već donesena odluka o uništenju kraljevine Bosne, a sam kralj se nadao da će uz podršku pape i Matije Korvina biti u stanju da odoli osmanlijskom napadu.
Početkom [[1463]]. godine zajedničko poslanstvo kralja Stjepan i hercega Stjepana Kosače otišlo je u [[Dubrovnik]], Veneciju, [[Vatikan]] i kod Skender Bega, tražeći od njih pomoć u predstojećem sukobu sa Osmanlijama koje su već u martu iste godine otpočele sa upadima na prostore kraljevine Bosne , a i vojvdstva Hrecegovine. Pošto nikakva vojna pomoć nije pristigla ni sa jedne strane, u [[Carigrad ]]je tokom proljeća stiglo poslanstvo iz kraljevine Bosne nudeći primirje na petnaest godina. Osmanske paše su pristale na takav dogovor, da bi već posle četiri dana uputile vojsku na kraljevinu Bosnu.
[[Datoteka:Bobovac.jpg|mini|200px|desno|Kraljevska utvrda Bobovac]]
=== Pad Bosne ===
Osmanlijski plan za udar je bio dobro osmišljen, jer je prvo zapovednik Srbije otpočeo sa manjim vojnim dejstvima na granici sa kraljevinom Ugarskom, što je kralj Matija tumačio kao najavu napada na njega pošto se ka prostoru današnje Srbije kretala jaka osmanlijska vojska.
[[Datoteka:Europe 15th colbeck.jpg|mini|desno|Europa netom prije pada kraljevstva [[1463.]]]]
Vojska koju je predvodio lično Mehmed II je preko Sjenice i Drine prodrla u Bosnu i bez muke slomila otpor poslednjih [[Posljedni Pavlovići |Pavlovića ]]i Tvrtka Diničića koji se bez borbe predao pozivajući se na petnaestogodišnje primirije, ali je na licu mesta bio pogubljen po sultanovoj naredbi. Osmanlije su istovremeno prodrle i u istočni dio Hercegovine. Herceg Stjepan se sa porodicom povukao u njen zapadni dio, dok je u istočnom dijelu nekoliko zapovednika utvrda pokušalo da pruži otpor odbijajući da se preda, ali su na kraju podlegli pred nadmoćnom osvajačkom vojskom. Sultan je potom poveo deo vojske na [[ Bobovac]] , Mahmud Paša Anđelović sa [[20. 000]] ljudi je krenuo na [[Jajce]] , dok je treći dio vojske operisao po južnim obodima Panonske nizije onemogućavajući Mađare da pruže bilo kakvu vojnu pomoć kralju Stjepanu.
Mehmed II je za opsadu Bobovca spremio veliku silu i dosta artiljerije, jer je on važio za najjači grad u kraljevini Bosni koji je odoleo i srpskom caru Dušanu Silnom ( [[1331]] — [[1355]]), zbog čega se u njemu čuvao kraljevska kruna i riznica. Međutim posle samo tri dana opsade ([[21]]. [[maj]] ) , grad je njegov zapovednik, knez Radak, predao Osmanlijama. Radak je najverovatnije bio potkupljen, a ima tumačenja da je kao bogumil to učinio iz verske ostrašćenosti u Notarasevom stilu da bi pre video turski turban, nego latinsku mitru. Odmah nakon predaje Bobovca, Radak je na licu mesta po sultanovoj naredbi pogubljen što je poslalo strahovitu poruku ostaloj vlasteli ili se predajte bez borbe ili se pozdravite sa životom. Ovaj potez se pokazao kao delotvoran, jer se posle toga [[Visoko ]] predalo bez borbe.[[Datoteka:Sarayi Album 10a.jpg|150px|Mehmed II Osvajać , osvajač Srbij i Bosne]]
Mehmed Anđelović je stigao pod [[Jajce]], gde mu je dojavljeno da se kralj Stjepan sklonio u utvrđeni [[Ključ]]. Otpočela je opsada utvrde, ali su istovremeno tekli i pregovori o predaji grada. Posle dužeg otpora, kralj je pristao da krajem juna preda grad i potpiše naredbu ostalim zapovednicima utvrda da se predaju pod uslovom da mu se kao u slučaju Smedereva omogući slobodno napuštanje grada. Kralj Stjepan je potom sproveden do Jajca, koje se u međuvremenu predalo Mehmedu II. Tu je on izveden pred sultana koji ga nije hteo ni pogledati, već ga je odmah dao da mu odrubi glava označivši Anđelovićevu reč kao ništavnu. Po njegovoj naredbi je na licu mesta pogubljen i kraljev stric [[Radivoj Ostojić]], dok su njegov brat i sestra po ocu odvedena u [[ Carigrad]] i preobraćeni u [[islam]]. Posle ovoga su i preostale utvrde u kraljevini Bosni otvorile svoje kapije i predale se osvajačima.Treba pomenuti da je kralj Stjepan pogubljen u samo jutro [[5]]. juna [[1463]]. godine . Zajedno sa sljedećim osobama :
* [[Radivoj Ostojić]]
* [[Tvrtko Radivojević Kotromanić]]
* oko [[200]]. bosanskih plemića
== Kasniji događaji ==
Stjepanova supruga Mara je također bila zarobljena s Stjepanom u Ključu , ali je Mara tajnm prolazem izašla sa svojom pratnjom iz tvrđave [[Ključ]]. Preko Konjica i Blagaja kraljica je pobjegla u [[Split]]. Kasnije je živjea u Osmanskom carstvu .
Stjepanov polubrat i polusestra , koji su rođeni u drugom Tomaševom braku su probraćeni u Islam
* Vidi : [[Katarina Tomašević]]
* Vidi : [[Ishak-beg Kraljević]]
== Preci ==
{{Porodično stablo 5
|style=font-size: 90%; line-height: 110%;
|border=1
|boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0;
|boxstyle_1=background-color: #fcc;
|boxstyle_2=background-color: #fb9;
|boxstyle_3=background-color: #ffc;
|boxstyle_4=background-color: #bfc;
|boxstyle_5=background-color: #fcb;
|1= 1. '''Stjepan Tomašević'''
|2= 2. [[Stjepan Tomaš, kralj Bosne ]]
|3= 3. [[Vojača]]
|4= 4. [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne]]
|5= 5. nepoznata plemkinja
|8= 8. [[Tvrtko I, kralj Bosne]]
|9= 9. [[Plemkinja Vukoslava]]
|16= 16.[[Vladislav Kotromanić]]
|17= 17. [[Jelena Šubić]]
}}
== Reference ==
Line 83 ⟶ 139:
[[Kategorija:Kotromanići]]
[[Kategorija:Pogubljeno plemstvo]]
[[Kategorija : Srednjovjekovna Bosna]]
[[Kategorija : Društvo srednjovjekovne Bosne]]
[[Kategorija : Brankovići]]
| |||