Razlika između verzija stranice "Stjepan Tomašević, kralj Bosne"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary |
No edit summary |
||
Red 22:
|}}
'''Stjepan Tomašević Kotromanić''' je bio posljednji kralj Bosne i posljednji despot Srbije.
== Porijeklo i djetinjstvo ==
Red 35:
Bio je zaručen za vanbračnu kćerku milanskog vojvode [[Francesco Sforza|Francesca Sforze]], najvjerovatnije [[Drusiana Sforza|Drusijanu]], ali su ove zaruke prekinute. O tom njegov otac obavještava njegovog nesuđenog punca pismom 1. maja:
<blockquote>Sada obznanjujem vašu jasnost, da je moj preljubljeni sin, svijetli Stjepan, na osmicu iza Uskrsa uzeo za ženu kćer nekadanjega despota Lazara, te je preuzeo čitavo njegovo vladanje u Ugarskoj i Raškoj, u koliko je Turci nisu još osvojili; uz to je po prejasnom kralju ugarskom Matijašu učinjen despotom na mjesto svoga pokojnoga tasta Lazara, i to složnom voljom svih Rašana.<ref name="Klaić"> Klaić, Vjekoslav: ''Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća'', Nakladni zavod Matic hrvatske, 1972.
Međutim, iste godine je Osmansko carstvo osvojilo ostatak srpske države, te su se Stjepan Tomašević i Mara sklonili na dvor njegovog oca.
Red 43:
Stjepan Tomašević je došao na vlast u Bosni nakon očeve smrti [[10. juli|10. jula]] [[1461]]. godine. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila Tomašević je već [[1461]]. godine u poslanici [[Papa|papi]] predvidio tursku najezdu velikih razmjera i zamolio ga za pomoć.
Budući da su Osmanlije sve više nadirali, novi se kralj pomirio s hercegom Stjepanom i pismeno molio evropske vladare da mu pomognu u odbrani Bosne. Kao znak podrške [[papa Pio II]]
Stjepan Tomašević je priznavao prevlast ugarsko-hrvatskog kralja [[Matija Korvin|Matije Korvina]], nadajući se obećanoj pomoći. Stoga je [[3. jun]]a [[1462]]. otkazao sultanu plaćanje danka. Na početku [[1463]]. godine obratio se opet [[Mleci]]ma upozoravajući ih da Osmanlije smjeraju tog ljeta zauzeti svu Bosnu, a da će nakon toga zaprijetiti i mletačkim posjedima u [[Dalmacija|Dalmaciji]].
Red 50:
=== Pad Bosne ===
Velika osmanlijska vojska pod vodstvom [[Mehmed II|Mehmeda II]] okupila se u proljeće [[1463]]. u Adrianopolu ([[Edirne|Edirnu]]) i krenula na Bosnu. Kralj je pobjegao iz kraljevskoga grada [[Bobovac|Bobovca]], koji je bez otpora predao zapovjednik Radak [[20. maj]]a [[1463]]. Stjepan se najprije sklonio u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na
Posmrtni ostatci kralja Stjepana pohranjeni su u [[Franjevci|Franjevačkom]] samostanu u [[Jajce|Jajcu]], a uspomena na njega i danas je u narodu živa i mnogi hodočaste na Kraljev grob na brdu iznad Jajca.
|