Verzija na dan 18 juni 2013 u 10:06 uredi 37.203.112.230 (razgovor) Vraćena izmjena 2197217 korisnika 85.92.224.109 (razgovor) ← Starija izmjena		Verzija na dan 10 juli 2013 u 03:39 uredi poništi 31.176.240.215 (razgovor) No edit summary Novija izmjena →
Red 37: Prvi profesionalni angažman dobila je u Narodnom pozorištu u Banjaluci, 1969. godine, no, ubrzo se vraća na matičnu scenu Malog pozorišta koje će domalo ponijeti ime Kamerni teatar 55. Do 1992. godine na ovoj sceni ostvarila je na desetine uloga među kojima su nezaboravnim ostale one u Zagrljenicima Miodraga Žalice, Djelovanju gama zraka na čudovišne nevene Paula Sindela, Brisanom putu Milice Novković, Plavoj Jevrejki Isaka Samokovlije, a ona osobno izdvaja još i uloge Vrhu Safeta Plakala u režiji Dubravka Bibanovića 1977. i Lutkinom bespuću Safeta Plakala u režiji Vladimira Milčina 1991. godine. Oba potonja lika, prema riječima autora, pisana su upravo za Jasnu Diklić i otuda i vodi porijeklo njegovo opredjeljenje da u ratu, pišući s ~~rcditcljcm~~rediteljem Dubravkom Bibanovicem tekst prve predstave tek osnovanog SARTR-a, Sklonište, kultni lik ove groteske Minu Hauzen profilira prema glumačkoj mjeri i glumačkom habitusu Jasne Diklić. Jasnina maestralna kreacija lika Mine Hauzen u Skloništu (koje je doživjelo 110 izvođenja u zemlji i 27 u inostranstvu), ponukala je Plakala da pred kraj rata napiše i njegovo drugo poglavlje pod naslovom Memoari Mine Hauzen koje će u režiji Zorana Bečića biti praizvedeno kao prvi mirnodopski projekat SARTR-a. I u ovoj predstavi Jasna je 125 puta briljirala postižući ono u glumi najteže: da ti ljudi zaborave osobno ime i pamte te po imenu lika, te da kod ljudi koji ne razumiju tvoj jezik zazoveš emocije zvali se oni Poljaci, Švedi ili Nijemci. Za ovu kreaciju proglašena je Ženom 1997. godine u umjetnosti BiH. == Filmografija ==

Razlika između verzija stranice "Jasna Diklić"