Razlika između verzija stranice "Zaim Imamović"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
čvor |
No edit summary |
||
Red 1:
{{Infokutija biografija
|ime =Zaim
Red 21:
'''Zaim Imamović''' ([[Mrkonjić Grad]], 26. august 1920. - [[Sarajevo]], 2. februar 1994.) je bio [[Bosna i Hercegovina|bosanskohercegovački]] interpretator [[Sevdalinka|sevdalinke]].
Ime Zaima Imamovića, kao estradnog narodnog [[Umjetnik|umjetnika]], interpretatora, [[Kompozitor|kompozitora]], ostalo je upisano u antologiju
==Biografija==
Po rođenju iz Mrkonjić Grada, nakon godinu dana sa svojim roditeljima prelazi da živi u [[Travnik]] i nastanjuju se na periferiji zvanoj "Bojna". Tu je proveo petnaestak godina, dok se [[1936]]. godine nije nastanio u Sarajevu. Ostao je bolan za Travnikom.
U Sarajevu je učio [[Tekstil|tekstilni]] [[zanat]], a pomalo je svirao na dvorednoj [[Harmonika|harmonici]] koju mu je otac kupio. Njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili su članovi MKUD "Gajret".
Na probi MKUD "[[Gajret (društvo)|Gajret]]" horovođa Cvjetko Rihtman pristao je da čuje Zaima kako pjeva i odmah ga zadržao. Zaim je tekstilni zanat napustio u jesen [[1939]]. godine. Pored pjevanja u horu nastupao je na zabavama Društva prateći se sam uz [[harmonika|harmoniku]].<ref name="Zaim Imamoviċ">http://www.most.ba/092/069t.aspx</ref>
== Muzička karijera==
Prava njegova karijera počinje 10. aprila [[1945]]. godine. Tada pristupa Radio stanici Sarajevo. Svojim glasom i osjećajem opija slušaoce. Upravo tih dana [[Radio Sarajevo]] počinje sa emitovanjem programa i okuplja pjevače.
Sarajevo je bilo metropola sevdaha, pa su mnogi pjevači imali želju da ostanu i da žive u njemu, jer je u poslijeratnim danima, iza 1945. godine, jedini put afirmacije bila Radio stanica Sarajevo.
Mnogi od ovih pjevača postali su veterani sevdalinke i divne narodne izvorne pjesme, koje je u to vrijeme naročito Radio Sarajevo arhiviralo i emitovalo. Ipak, najveći veteran pjesme je bio Zaim Imamović.
U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije po kojima smo ga zapamtili: ”Gledaj me draga”, ”Mujo kuje konja po mjesecu” i ”Konja vodim, pješke hodim”. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevači: Rešad Bešlagić iz [[Tuzla|Tuzle]] i Sulejman Džakić. Najviše je
Zaim je izraziti [[tenor]], s lijepo obojenim glasom, jasnom [[dikcija|dikcijom]] i izrazitim smislom za melizmatičko ukrašavanje [[melodija]] koje je interpretirao.
Snimio je mnogo narodnih pjesama za arhiv RTV Sarajeva koje su preuzimale i druge radio i televizijske stanice u zemlji i inostranstvu. Obišao je mnoge države i gradove, a bio je sa pjesmom i na nekoliko kontinenata. Učesnik je karavana pod nazivom ”Sevdah putuje Evropom”. Svuda je dočekivan i ispraċen ovacijama. Predstavljao je našu narodnu pjesmu dostojanstveno i na najprofesionalniji način. U vrijeme kada je bio najpopularniji najmanje je zarađivao. Živio je od plate skromnog službenika Radio Sarajeva čiji je zadatak, uz ostalo bio da putuje, pjeva i uveseljava bez honorara, a počesto i bez putnih dnevnica se iste večeri morao vraċati u Sarajevo.
Gostovao je u [[Pariz]]u, [[Beč]]u, [[Sofija|Sofiji]] i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]], a učestvovao je i na
6. aprila [[1979]]. godine Skupština grada Sarajeva nagrađuje ga Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva "za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije".
U [[Rat u Bosni i Hercegovini|ratu]] [[1992]]. godine pa do smrti Zaim je preživljavao. Svoje posljednje stihove napisao je ratne 1993. u Sarajevu:
''Svud po svijetu kuda sam hodio''<br />
Line 45 ⟶ 51:
''Ostat će Bosna kao što je bila''<br />
''k'o biser sjajna, ponosna i mila.''
<ref name="Zaim Imamoviċ">http://www.most.ba/092/069t.aspx</ref>
== Drugi o Zaimu Imamoviću ==
[[Safet Isović]], veteran narodnih pjesama često i ponosno ističe da se smatra Zaimovim učenikom.
{{Citat|”Zaim Imamovic' je bio prava škola lijepoga pjevanja naše bosanskohercegovačke gradske pjesme – sevdahlinke. Svejedno što je godinama bio jedan od najpopularnijih pjevača u zemlji, i nije nebitno najbolji, skromnog, tihog i nenametljivog Zaima Imamovića nikada nije pratio veliki publicitet u štampi. Imao je boju glasa zahvalnu, sjajnu i sjetnu kakvu niko nema. Zaim je imao poseban tenor, a iznad svega ukrašavao je svaku sevdahlinku na svoj način, posebnim ukrasom. Koristeći svoju tehniku, bio je karakterističan, dolazio je do efektnih rješenja u najtežim pjesmama. Imao je osoben glas, velikog volumena, velikog intenziteta, iako je pjevao na lagani i ležeran način. On nikad nije pretjerivao, imao je određenu mjeru za pjesmu.”}}
O Zaimu su spjevane i pjesme za njegova života. Jedna od takvih je i ”Kad zapjeva Bosna naša” (autora [[Jovica Petković|Jovice Petkovića]]), a u izvedbi na gramofonskoj plochi (45 okretaja) pjeva Muhamed Pašić-Mašura.
Poznati pjesnik i prevodilac Sinan Gudžević, koji je rastao negdje na visokom [[Pešterska visoravan|Pešteru]], ponesen i oduševljen Zaimovim pjevanjem, prilikom posjete Zaimu rekao je: {{Citat|”Zamišljao sam da živa ljudska legenda, Zaim Imamović, živi u [[Svila|svili]] i kadifi, kad ono tamo, Zaim živi skromno kao i svi smrtnici. On je, bolan, pravi rođeni, autentični narodni umjetnik...”}} Sinan mu je posvetio i jednu od svojih pjesama.
'''Pjesma Zaimu Imamoviću'''
Zaime,
Svi vole da pjevaš
iz grudi,
da se svuda čuješ,
a usta ne otvaraš...
Nakon njegove smrti izdata je knjiga pod naslovom
1. novembra 1997. izdata je i [[Poštanska marka|poštanska markica]] sa likom Zaima Imamovića, koja je štampana u tiražu od 50.000 primjeraka, a sedam godina kasnije, 2004. u izdanju izdavačke kuće [[Buybook]], Sarajevo izlazi i knjiga "[[Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama (knjiga)|Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama]]", koju su priredili Farah Tahirbegović i [[Damir Imamović]], Zaimov unuk.<ref name="Zaim Imamoviċ">http://www.most.ba/092/069t.aspx</ref>▼
▲Nakon njegove smrti izdata je knjiga pod naslovom ”Slovo o Zaimu”, u prilogu 10 audio kaseta njegovih najboljih interpretacija pohranjenih u ručno rezbarenoj drvenoj sehari.
▲1. novembra 1997. izdata je i poštanska markica sa likom Zaima Imamovića, koja je štampana u tiražu od 50.000 primjeraka, a sedam godina kasnije, 2004. u izdanju izdavačke kuće [[Buybook]], Sarajevo izlazi i knjiga "Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama", koju su priredili Farah Tahirbegović i Damir Imamović, Zaimov unuk.
==Najpoznatije interpretacije==
Line 64 ⟶ 93:
*[[Spisak sevdalija]]
==
<references>
</references>
{{Wikicitat}}
| |||