Razlika između verzija stranice "Ayrton Senna"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 36:
==Karijera u Formuli 1 ==
===Toleman (1984)===
Senna je na početku svoje karijere u Formuli 1 testirao za nekoliko ekipa: Williams, McLaren, Brabham i Toleman. Peter Warr iz Lotusa, Ron Dennis iz McLaren, i Bernie Eccleston iz Brabham su mu ponudili testiranje 1984. godine i predstavili dugoročne ugovore. Warr iz Lotusa je zapravo želio da Senna zamijeni [[Nigel Mansell]]a, ali je njihov tadašnji glavni sponzor, Imperial Tobacco, zahtijevao da u ekipi bude britanac tako da je ta opcija propala. Prvu testnu vožnju za Brabham Senna je ostvario u novembru [[1983]]. godine gdje je ostvario prolazna vremena dvije sekunde slabija od prvog vozača ekipe, [[Nelson Piquet]]a koji mu je te prilike dodijelio nadimak 'taksi vozač iz Sao Paula'. Senna je bio impresioniran Brabham ekipom ali je prema mišljenju Piqueta glavni sponzor ekipe 'Parmalat' insistirao na tome da u ekipu ipak dođe Roberto Moreno.<ref>{{cite journal |last=Clarkson |first=Tom |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date=18 October 2012|title=When Senna drove for Brabham |trans_title= |journal=F1 Racing |volume=201 |series= |issue=November 2012 |pages=62–67 |at= |publisher=Haymarket Publications |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |arxiv= |isbn= |pmc= |url= |laysource= }}</ref><ref>Rubython, Tom, ''The Life of Senna'' (2004), pstr. 90</ref>
Kao posljedica toga, Senna se ipak pridružio Toleman ekipi koja je u tada bila relativno nova ekipa, koja je koristila manje konkurentne Pirelli pneumatike.<ref>Hilton (2004), ppstr. 121–122.</ref><ref>{{cite book|last=Drackett|first=Phil|title=Brabham : Story of a racing team|publisher=Arthur Barker|year=1985|isbn=0-213-16915-0}} ppstr. 134–135</ref> Venecuelanski vozač [[Johnny Cecotto]] je bio njegov timski kolega.<ref>{{cite web|title=Happy birthday to Johnny Cecotto|url=http://richardsf1.com/2010/01/25/happy-birthday-to-johnny-cecotto/|publisher=25 January 2010}}</ref>
Debitovao je na VN Brazila na stazi u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]]. Prvi bod ostvario je na svojoj drugoj utrci, na VN [[Južnoafrička Republika|Južnoafričke Republike]] 7. aprila 1984. godine na stazi Kyalami. Isti učinak postigao je i na slijedećoj utrci za VN Belgije. Dva boda u prve tri utrke i nisu bile dobar početak za jednog od najboljih svjetskih vozača Formule 1, no to će se ubrzo sasvim promijeniti. Kombinacija oko nedoumice vezanih za pneumatike i problemi sa pritiskom goriva u bolidu uzrokovale su da propusti da se kvalifikuje za utrku za VN San Marina i to je bio jedini put da propusti da se kvalifikuje za jednu utrku u svojoj uspješnoj karijeri.<ref>Senna's best result of the season came at the Monaco Grand Prix, the first wet weather race of the season. Qualifying 13th on the grid, he made steady progress in climbing through the field, passing [[Niki Lauda]] for second on lap 19. He quickly began to cut the gap to race leader [[Alain Prost]], but before he could attack Prost the race was stopped on lap 31 for safety reasons, as the rain had grown even heavier. At the time the race was stopped Senna was catching Prost at 4 seconds per lap.</ref>
Najbolji rezultat te debitantske sezone Senna je ostvario na VN Monaka, prvoj utrci sezone koja se vozila po vlažnom vremenu. Dan uoči utrke Senna je ostvario 13. mjesto na kvalifikacijama. Tokom same utrke ostvarivao je stalni napredak probijajući se napred i to na stazi koja slovi kao nemoguća za pretjecanje. U 19. krugu utrke prestigao je tada drugoplasiranog vozača utrke, dvostrukog, a poslije i trostrukog svjetskog prvaka, [[Niki Lauda|Niki Laudu]], te se poslije sa [[Alain Prost|Alainom Prostom]] borio za pobjednički podij. Ubrzo se primakao Prostu, ali pri nego je došao u poziciju da napadne za prvo mjesto, utrka je prekinuta u 31. krugu iz sigurnosnih razloga a svim vozačima koji su do trenutka prekida utrke bili u poziciji osvajanja bodova, isti su prepolovljeni. To 2. mjesto je ujedno bilo i prvi podij za Ayrtona Sennu.<ref>{{cite web|title=ESPN Profile|url=http://en.espnf1.com/f1/motorsport/driver/1095.html|publisher=ESPN}}</ref> Još dvaput tokom te sezone Senna se penjao na podij i to zahvaljujući ostvarenim trećim mjestima na VN Velike Britanije i na posljednjoj utrci sezone za VN Portugala u Estorilu. Debitantsku sezonu u Formuli 1 završio je kao deveti, izjednačen s Nigelom Mansellom na devetom mjestu ukupnog poretka s ostvarenih 13 bodova.
[[File:Toleman TG184.jpg|thumb|Toleman bolid tip TG184 Ayrtona Senne iz 1984. godine na izložbi Donington Grand Prix Collection]]
Pored debitantske sezone, Senna je te 1984. godine vozio i utrku 1000 km Nürburgring-a gdje je odvezao Porsche 956 do 8. mjesta. Osim toga učestvovao je i u ekshibicijskoj utrci koja je upriličena povodom otvaranja nove staze Nürburgringa. Nekoliko vozača Formule 1 je uzelo učešće u ovoj utrci koja se vozila u identičnim Mercedes-Benz-W201 bolidima, a Senna je prvi završio utrku ispred Niki Laude i Carlosa Reutemanna.
<ref name="1000kmNürburgring">{{cite web | url = http://wsrp.ic.cz/wsc1984.html#4 | title = FIA World Endurance Championship 1984 | publisher=wsrp.ic.cz | accessdate =14 January 2007| archiveurl= http://web.archive.org/web/20061230194431/http://wsrp.ic.cz/wsc1984.html| archivedate= 30 December 2006 <!--DASHBot-->| deadurl= no}}</ref> Nakon utrke Senna je izjavio: "Sada znam da to mogu."<ref>Hilton (2004), pstr. 140.</ref>
 
===Lotus (1985–1987)===
Red 48:
Nako što je u prvoj debitantskoj sezoni vozio za ekipu Toleman, Senna je već [[1985]]. godine prešao u ekipu [[Lotus]] koja je u to doba koristila motore Renaulta. Klupski kolega mu je bio talijanski vozač Elio de Angelis. Ovaj prelazak u ekipu Lotusa bio je obavijen velom tajne jer se špekulisalo da je Senna morao od ekipe Toleman otkupiti svoj ugovor kako mu isti ne bi bio smetnja za prelazak u Lotus. U drugoj utrci sezone, za VN Portugala ostvario je svoju prvu startnu poziciju (pole position) koju je pretvorio u svoju prvu pobjedu na jednoj od utrka Formule 1 a koja je održana u vlažnim uslovima, stigavši na cilj sa više od minut vremena prednosti ispred Michele Alboreta.
Još dva puta se popeo na podij (VN Holandije i VN Italije) prije nego što je ostvario svoju drugu pobjedu, opet u vlažnim uslovima, na VN Belgije voženoj na stazi Circuit de Spa-Francorchamps.
Odnos Ayrtona Senne sa klupskim kolegom Angelisom su se u toku sezone pogoršali jer su oba vozača tražili status prvog vozača ekipe. Nakon što je proveo 6 godina u Lotusu, De Angelis je na kraju sezone prešao u ekipu Brabham sa uvjerenjem da Senna sve više ima podršku vodstva ekipe.<ref>Hilton (2004), str. 163</ref> Sa svojim brzim ali prilično nepouzdanim bolidom ''97T'' sezonu je završio na 4. mjestu, s osvojenih 38 bodova i šest podija (dvije pobjede, dva 2. mjesta i dva 3. mjesta), uz sedam prvih startnih pozicija. Što se tiče kvalifikacija, međutim, Senna je počeo da se etablira kao najbrži vozač na terenu. Njegovih 7 startnih pozicija te sezone je bio daleko najbolji rezultat u odnosu na rivale.<ref>{{cite news|title=Mansell after Grand Prix mark|url=http://news.google.com/newspapers?id=4h1NAAAAIBAJ&sjid=mDQDAAAAIBAJ&pg=1280,421147&dq=ayrton+senna&hl=en|newspaper=Rome News-Tribune|date=3 November 1985|page=15B}}</ref>
====1986====
U drugoj sezoni u ekipi Lotusa Senni se pridružio novi klupski kolega Scot Johnny Dumfries koji je zamijenio De Angelisa a nakon što je Senna uložio veto na dolazak Dereka Warwicka u ekipu, rekavši da Lotus nije u mogućnosti pokrenuti konkurentne automobile za dva vrhunska vozača u isto vrijeme. Senna je kasnije priznao: "Bilo je loše, loše. Do tada sam imao dobar odnos s Derekom."<ref>Hilton (2004), str. 170.</ref>
Ekipa je za sezonu 1986 napravila promjene na bolidu čime se povećala pouzdanost bolida što je bilo glavni nedostatak na bolidu u prethodnoj sezoni. Senna je započeo sezonu 2. mjestom iza sunarodnjaka Nelsona Piqueta na VN Brazila na stazi Jacarepaguá u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]]. Na drugoj utrci sezone za VN Španije, Senna pobjeđuje sa 0,014 sekundi prednosti ispred Nigel Mansella što predstavlja jedan od najtješnjih finiša u historiji Formule 1 čime prvi put u svojoj karijeri preuzima prvo mjesto u poretku vozača.<ref>Hilton (2004), str. 428</ref> Međutim, ubrzo gubi prvo mjesto zbog odustajanja iz utrke uzrokovanje mehaničkim kvarom na bolidu usljed općenite nepouzdanosti tadašnjeg bolida kojim je upravljao.
Ove slabosti bolida su posebno došle do izražaja u drugoj polovini sezone tako da je Senna izgubio šansu za osvajanjem prvenstva Formule 1 a borba za tron se odvijala između aktuelnog prvaka Alaina Prosta u McLaren-TAG-Porscheu i dvojca Piqueta i Mansella u Williams-Hond. No i usprkos problemima s bolidom, pobijedio je na VN SAD-a na stazi voženoj u [[Detroit]]u. Sezonu ponovo završava na 4. mjestu s 55 bodova, ukupno 8 najboljih startnih pozicija, dvije pobjede i šest podija (četiri 2. i dva 3. mjesta).<ref>{{cite web|title=Ayrton Senna, Lotus 98T|url=http://www.thomsonstudio.com/node/62|publisher=Thomson Studio}}</ref>
Nakon osvajanja VN SAD-a u Detroitu, dva dana nakon što je Brazil eliminisan sa svjetskog prvenstva u nogometu, Senna je zatražio brazilsku zastavu i odvezao jedan krug mašući njom. Nakon toga, isti ritual ponovljao bi svaki put kada bi pobijedio na nekoj utrci Formule 1.<ref>http://www.telegraph.co.uk/culture/film/8524259/Senna-the-driver-who-lit-up-Formula-One.html</ref> Osim toga, Senna je te 1986. godine imao kratak izlet u reli utrke, gdje je isprobao neke modele automobila kao što su: Vauxhall Nova, Austin Rover Metro 6R4 i Ford Sierra Cosworth RS-a na utrkama zatvorenim za javnost.<ref>{{cite web|url=http://www.wrc.com/news/features-archive/senna-%A1piloto-de-rallye/?fid=14986 |title=Senna: The rally driver!|publisher=wrc.com|date=8 July 2011|accessdate=30 August 2012}}</ref>
 
 
===McLaren (1988–1993)===