Verzija na dan 30 juni 2013 u 23:19 uredi EdinBot (razgovor \| doprinosi) Botovi, Urednici, Administratori 385.142 edits m Pronađena prazna sekcija. Dodajem šablon {{Proširiti sekciju}}. ← Starija izmjena		Verzija na dan 2 juli 2013 u 00:58 uredi poništi EdinBot (razgovor \| doprinosi) Botovi, Urednici, Administratori 385.142 edits m tijekom -> tokom Novija izmjena →
Red 43: Kao i drugi dijelovi Rimskog carstva i Britanija je dolazila pod sve snažnije udare nadirućih [[barbari\|"barbarskih naroda"]]: [[Pikti\|Pikta]] iz [[Škotska\|Škotske]], te [[Angli\|Angla]], [[Juti\|Juta]] i [[Sasi\|Sasa]] iz [[Njemačka\|Njemačke]] i [[Danska\|Danske]]. Godine [[367]] izvršili su uspješnu invaziju koja je dovela do golemih razaranja. Rimsku vlast ponovno je uspostavio car [[Teodozije]], no ti napadi doveli su do općenitog slabljenja trgovine i stagnacije gradova, te je početkom [[5. vijek\|5. vijeka]], za vrijeme vlasti rimskog cara [[Honorije\|Honorija]], rimska Britanija potpala pod vlast "barbarskih naroda". Razdoblje nakon prodora [[barbari\|"barbarskih naroda"]] općenito je malo poznato i malo je izvora, osim dijelom [[arheologija\|arheoloških]] koji škrto govore o razdoblju od nekoliko vijeka (od [[5. vijek\|5.]] do [[7. vijek\|7. vijeka]]). Može se reći da su napadači naišli na prilično žilav otpor domicilnog stanovništva ali postepeno su, naročito ~~tijekom~~tokom [[6. vijek\|6. vijeka]], [[Angli]] i [[Sasi]] na području Engleske uspostavili svoja kraljevstva. Neki arheološki dokazi, kao npr. kraljevska grobnica kod Sutton Hooa, govore, prema nađenim ukrasima, da su novouspostavljena kraljevstva održavala određene kulturne i trgovačke veze sa kontinentom i nisu potpuno prekinule kulturni kontinuitet sa rimskim periodom. Kršćanstvo se u Engleskoj počelo širiti relativno brzo nakon što su novi narodi uspostavili svoja kraljestva. Prvi pokušaj je bio kada je papa [[Grgur Veliki]] godine [[597.]] uputio misiju u Canterbury, glavni grad Kenta, no pravi iskorak učinila je irska Crkva koja je kroz određeno vrijeme misionarskim radom [[kršćanstvo]] proširila, preko Škotske na Englesku. Godine [[664]]. na crkvenom saboru u Whitbyju pripremljen je teren za organizaciju engleske Crkve, te je papa imenovao Teodora iz Tarsusa prvim nadbiskupom Canterburyja. Red 61: Vladavine [[Rikard I. Lavljeg Srca\|Rikarda I. Lavljeg Srca]] i [[Ivan Bez Zemlje\|Ivana Bez Zemlje]] ([[1189.]]-[[1216.]]) koji su vodili mnoge ratove za svoje nasljedne feude u [[Francuska\|Francuskoj]] zemlju su iscrpili, a i grubi način vladavine [[Ivan Bez Zemlje\|Ivana Bez Zemlje]] potakli su englesko plemstvo na ustanak na kraju kojeg je [[Ivan Bez Zemlje\|Ivan]] bio prisiljen sklopivši ''Veliku povelju sloboda'' ([[Magna charta libertatum]]), prihvatiti uvjete koji su ograničavali njegovu moć, davali određene povlastice plemstvu, a slobodni ljudi su dobili određena jamstva protiv samovoljnih kraljevskih postupaka. [[Magna charta libertatum]] smatra se prvim pisanim [[ustav]]nim zakonom Engleske (i uopće prvim pisanim [[ustav]]nim aktom u svijetu) pogotovo iz razloga što su ustanak plemstva i sklapanje ''Povelje'' podržali i drugi slojevi naroda. Također se smatra dokumentom koji jamči [[građanska prava]] i [[Vladavina zakona\|vladavinu zakona]]. Novi poticaj razvoju parlamentarizma u Engleskoj dao je ustanak plemstva protiv kralja [[Henrik III., engleski kralj\|Henrika III.]] koji je bio rezultat neprihvaćanja ''Oxfordskih'' i ''Westminsterskih odredbi'' kojima je visoko plemstvo nastojalo dodatno kontrolirati kralja. Parlament se dodatno razvijao ~~tijekom~~tokom vladavine [[Edvard I. Dugonogi\|Edvarda I.]] koji je bio puno oprezniji vladar. Tokom njegove vladavine osvojen je [[Wales]] [[1284.]] godine. [[14. vijek]] u povijesti Engleske ostat će najviše upamćeno po dva događaja. Početku [[Stogodišnji rat\|Stogodišnjeg rata]] i pojavi [[Kuga\|kuge]].

Razlika između verzija stranice "Engleska"