Razlika između verzija stranice "Bob Dylan"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Automatska zamijena teksta (-],[ +], [) |
m Takođe -> Također |
||
Red 43:
[[Datoteka:Joan Baez Bob Dylan.jpg|mini|280px|Sa [[Joan Baez]] 28 augusta 1963]]
Dylan je napravio dva važna koraka u svojoj karijeri augusta 1962.Zakonski je promijenio ime u Robert Dylan i potpisao menadžerski ugovor s Albert Grossmanom (Albert Grosman).Grossman ostaje Dylanov menadžer do 1970.Tenzije između Grosmmana i John Hammonda dovode do toga da Hammond biva zamjenjen kao Dilanov producent na njegovom drugom albumu sa mladim afro-američkim jazz producentom Tom Wilsonom (Tom Vilson).
Od decembra 1962. do januara 1963. Dylan pravi svoj prvi posjet Velikoj Britaniji.Bio je pozvan od strane TV direktora Philip Saville (Filip Savil) da se pojavi u drami ''The Madhouse on Castle Street'',koju je Saville počeo režirat za [[BBC]].Na kraju predstave Dylan izvodi pjesmu'' Blowin' in the Wind'' na prvoj većoj izvedbi pjesme.Dok je boravio u [[London]]u Dylan je nasupao u nekoliko [[London]]skih folk klubova kao što su:Les Cousin,The Pinder of Wakefield i Bunjies.
Grubi stil Dilanovog pjevanja je bio uznimirujući za neke rane slušaoce ali privlačan za druge.Objašnjujući utjecaj koji je Dylan imao na nju i njenog muža [[Joyce Carol Oates]] (Džojs Karol Outs) je napisala:"Kad smo prvi put čuli tu buku,veoma mladi,njegov glas se činio kao neutreniran ,kao da bih i šmirgl papir mogao pjevati,ali efekat je bio dramatičan i uzbudljiv."[[Joan Baez]] (Žoan Baez) postaje Dilanov advokat i ljubavnica.Baez je utjecala na to da se Dylan pojavi na domaćoj i međunarodnoj sceni snimajući nekoliko njegovih ranih pjesama i pozivajući ga na pozornicu za vrijeme njenih koncerata.
Red 53:
Do tog vremena Dylan i Baez su bili istaknuti u pokretu građanskih prava,nastupajući zajedno na maršu u [[Washington]]u 28 augusta 1963.Do njegovog trećeg albuma'' The Times They Are a-Changin'',Dilanov stav je bio više ciničan i politiziran.<br />
Do kraja 1963. Dylan se osjećao izmanipuliran i ograničen po pogledu protestnih pokreta.Te tenzije su javno prikazane kada je primajući nagradu "Tom Paine" od nacionalnog komiteta građanskih sloboda,odmah poslije atentata na [[John F. Kennedy]]a (Džon F. Kenedi),alkoholizirani Dylan upitao kakva je uloga komiteta,ocjenjujući članove kao stare i proćelave,tvrdeći da vidi sebe (i sve ostale ljude)u Kenedijevom navodnom atentatoru [[Lee Harvey Oswald]]u (Li Harvi Osvald).<br />''Another Side of Bob Dyalan'' koja je snimljena jedne junske večeri 1964.,imala je vedriji tonalitet od svojih prethodnika.''Spanish Harlem incident'' i ''To Ramona'' su bile romantične i strastvene ljubavne pjesme,dok su ''Black crow blues'' i ''I don't belive you'' podložne rock and rollu koji je uskoro počeo dominirati Dilanovom muzikom.Njegov najnoviji smjer je obilježen s dvije duže pjesme:''Chimes of freedom'' koja ima socijalne elemente protiv metaforički gušćeg krajolika i'' My back pages'' koja napada jednostavnost i luk ozbiljnosti svojih ranijih tematskih pjesama.<br />
U drugoj polovini 1964. i 1965. se čini da se Dilanov muzički stil mjenja ubrzano,kada od vodećeg kompozitora savremene folk muzike prelazi u [[folk-rock-pop]] muzičke zvijezde.Njegove traperice i radničke košulje su zamjenjene odjećom iz Karnabi ulice i počinje nositi sunčane naočale i noću i danju.
==== Počinje težiti prema električnom zvuku ====
Dilanov album ''Bringing it all back home'' izdan 1965. je bio još jedan stilski skok,obrađujući svoje snimke prvi put električnim instrumentima.<br />
|