Razlika između verzija stranice "Zaim Imamović"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
SashatoBot (razgovor | doprinosi)
Zumbulka (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 1:
{{Infokutija biografija
|ime =Zaim
|prezime =Imamović
|slika =
|širina slike =
|tekst uz sliku =
|dan rođenja =26
|mjesec rođenja =august
|godina rođenja =1920
|mjesto rođenja =Mrkonjić Grad
|država rođenja =Bosna i Hercegovina
|dan smrti =2
|mjesec smrti =februar
|godina smrti =1994
|mjesto smrti =Sarajevo
|država smrti =Bosna i Hercegovina
|ženski pol =
}}
'''Zaim Imamović''' ([[Mrkonjić Grad]], [[26. august]] [[1920]]. - [[Sarajevo]], [[2. februar]] [[1994]].), [[BiH|bosanskohercegovački]] interpretator [[Sevdalinka|sevdalinke]].
 
Line 9 ⟶ 27:
U Sarajevu je učio tekstilni zanat, a pomalo je svirao na dvorednoj harmonici koju mu je otac kupio. Njegov brat Hadže i sestra Đula u to vrijeme bili su članovi MKUD "Gajret".
 
Na probi MKUD "[[Gajret]]" horovođa Cvjetko Rihtman pristao je da čuje Zaima kako pjeva i odmah ga zadržao. Zaim je tekstilni zanat napustio u jesen 1939. godine. Pored pjevanja u horu nastupao je na zabavama Društva prateći se sam uz [[harmonika|harmoniku]].
 
== Karijera ==
 
Prava njegova karijera počinje [[10. april]]a [[1945]]. godine. Tada pristupa Radio stanici Sarajevo. Svojim glasom i osjećajem opija slušaoce. Upravo tih dana Radio Sarajevo počinje sa emitovanjem programa i okuplja pjevače.
 
U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije po kojima smo ga zapamtili: ”Gledaj me draga”, ”Mujo kuje konja po mjesecu” i ”Konja vodim, pješke hodim”. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevači: Rešad Bešlagić iz Tuzle i Sulejman Džakić. Najviše je surađivao sa tekstopiscima [[Jozo Penava|Jozom Penavom]], [[Safet Kafedžić|Safetom Kafedžićem]] i [[Nikola Škrbo|Nikolom Škrbom]].
 
Gostovao je u [[Pariz]]u, [[Beč]]u, [[Sofija|Sofiji]] i na [[Bliski istok|Bliskom istoku]], a sudjelovao je i na internacionalnom festivalu narodne muzike u [[maroko|marokanskom]] gradu [[Merekeš]] kao predstavnik jugoslavenske radio-difuzije.
 
[[6. april]]a [[1979]]. godine Skupština grada Sarajeva nagrađuje ga Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva "za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije".
 
U ratu 1992. godine pa do smrti Zaim je preživljavao. Svoje posljednje stihove napisao je ratne 1993. u Sarajevu:
 
''Svud po svijetu kuda sam hodio''<br>
U ratu 1992. godine pa do smrti Zaim je preživljavao.
''naše želje, pozdrav pronosio.''<br>
''Ostat će Bosna kao što je bila''<br>
''k'o biser sjajna, ponosna i mila.''
 
Nakon njegove smrti izdata je knjiga pod naslovom ”Slovo o Zaimu”, u prilogu 10 audio kaseta njegovih najboljih interpretacija pohranjenih u ručno rezbarenoj drvenoj sehari.
[[1. novembar|1. novembra]] [[1997]]. izdata je i poštanska markica sa likom Zaima Imamovića, koja je štampana u tiražu od 50.000 primjeraka, a sedam godina kasnije, 2004. u izdanju izdavačke kuće [[Buybook]], Sarajevo izlazi i knjiga "Pjesma srca moga - 100 najljepših pjesama", koju su priredili Farah Tahirbegović i Damir Imamović, Zaimov unuk.
 
== Najpoznatije interpretacije ==