Razlika između verzija stranice "Sergej Jesenjin"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Vraćena izmjena 2194238 korisnika 31.147.156.84 (razgovor)
Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Prijevod}}
{{Preuređivanje}}
{{Infokutija biografija
|ime =Sergej Aleksandrovič
|prezime =Jesenjin
|slika =Sergey Yesenin.jpg
|širina slike =
|tekst uz sliku =
|dan rođenja =3
|mjesec rođenja =oktobar
|godina rođenja =1895
|mjesto rođenja =Konstatinovo
|država rođenja =Rusija
|dan smrti =28
|mjesec smrti =decembar
|godina smrti =1925
|mjesto smrti =Petrograd
|država smrti =SSSR
|ženski pol =
|država za kategoriju=Rusija
}}
'''Sergej Aleksandrovič Jesenjin''' ([[ruski jezik|rus]]. '''Сергей Александрович Есенин''', [[Konstatinovo]], [[3. oktobar]] [[1895]]. - [[Petrograd|Lenjingrad]], [[28. decembar]] [[1925]].), ruski pjesnik
 
U [[Petrograd]] je došao [[1915]]. i ušao u književne krugove u kojima je pobudio zanimanje seoskim motivima u poeziji. Oduševljeno je pozdravio revoluciju. Kasnije se odao boemskom životu, piću i bančenju, oženio se balerinom [[Isadora Duncan|Isadorom Duncan]], a u jednom petrogradskom hotelu je u noći između 26. i 27.decembra [[1925]]. razrezao lijevu ruku i vlastitom krvlju napisao pjesmu ''"Do viđenja druže, do viđenja"''.Sljedeće noći počinio je samoubistvo isjekavši vene, objesivši se i goreći tijelo od cijevi radijatora.
 
Stvorio je pjesništvo posvećeno selu i prirodi, s mnogo [[metafora]] koje crpi iz seoskog života i vjerovanja. Njegov drugi ciklus ima karakter pjesnikovih osobnih ispovijesti. Staljinistička je kritika oštro osuđivala "''jesenjštinu''", pijanstvo, razbarušeni individualizam, kafanska raspoloženja i poetizaciju huliganstva. Jesenjinova [[poezija]] stekla je mnoge poklonike i izvan pjesnikove domovine.
 
== Odlazak u Moskvu, Petrograd i samoubistvo ==
Kada je stekao srednjoškolsko obrazovanje, "snovi o bogatstvu i slavi" odvode ga u proljeće [[1912]]. u Moskvu, gdje namjerava stupiti u Pedagoški institut. Tim prije, što mu i otac u drevnoj prijestolnici radi kao mesarski pomoćnik kod zamoskvorečkog trgovca Krilova. Trebalo je da se i sin zaposli u [[administracija|administraciji]] istog poduzeća, ali kako nije ustajao kao ostali službenici pri dolasku "gazdarice" u radnju, morao je napustiti trgovinu, pa privremeno i oca. Materijalno nezbrinut i na ulici [[Moskva|Moskve]] , Sergej se odlučuje da krene književnim putem. Dolazi u dodir da moskovskim književnom-muzičkim kružokom "Surikov", koji se stara o nadarenim početnicima iz radničkih i seljačkih redova, i neko vrijeme stanuje kod njegovog predsjednika S.Koškarova-Zarevog. Kao surikovcu članovi kluba, radnici tipografije Sitina, pomažu mu da stupi kao pomoćnik [[lektor]]a u korektorski odjel štamparije. Povezan sa tipografima, učestvuje na njihovim "konspiracijskim sastancima" i radničkim zborovima u okolini Moskve; zbog štrajkova [[1912]]. pada u oči policiji i agenti mu dvaput pretresaju stan. Pišući Griši Panfilovu o tome, on podvlači da mu je osam prijatelja zatvoreno zbog pokreta solidarnosti sa tramvajskim radnicima, dok je on, kao i svi drugi, postao sindikalac, i da je pretres kod njega sretno prošao.
 
Iduće [[1913]]. godine mladi Jesenjin je i više u vodama demokratske sredine. Na putu da postane još malo pa [[revolucionar]], piše Panfilovu da ga policija prati, da mu pisma obazrivo otvaraju i da je prinuđen da šuti. U toku 1914. godine Jesenjina u Moskvi počinju štampati. Njegovi stihovi, pod pseudonimom Sergej Molot, izlaze u moskovskim časopisima "Dobro jutro", "Dječji svijet" i drugim listovima izdavača I.D.Sitina. Istovremeno je sekretar časopisa "Narodni prijatelj", socijaldemokratske grupe surikovskog kluba, čiji su članovi prije toga objavili i proglas protiv [[rat]]a. Ovdje Jesenjin predaje za prvi broj svoju "antimilitarističku poemu", "Čavke", ali policija je "još pri slaganju konfiskuje".
 
[[1913]].-[[1914]]. sluša predavanja na Univerzitetu Šanjavskog, radi na svom [[obrazovanje|obrazovanju]], čita Bjelinskog, Gljeb-Uspenskog i ruske klasike, a pogotovo [[roman]] Cerniševskog "Šta da se radi", dok su mu u [[poezija|poeziji]] ljubimci Kolcov i Njekrasov. Poslije godinu i pol dana u Moskvi, poremećen ratom i vanrednim prilikama, Jesenjin odlazi na [[selo]]. Vrijeme provedeno u staroj prijestolnici ostavlja na njega dubok trag. U poeziji, kao što se vidi iz njegovog ranog stvaranja, Jesenjin od svoje devete do šesnaeste godine piše mnoge stihove koji su značajni "kao put pjesnika do revolucije". Među njima valja spomenuti "Bulkin šare", slagane u duhu narodne lirike i duhovne stihove posvećene Mikoliju. [[Proza]] iz 1909-10, "U dubodolini", zatim "Bobilj i drug", također u narodnom stilu, u kojim je dan [[simbol]] potukaca iemljašai slobodnog [[čovjek]]a bezzemljaša, predstavlja beletrističke pokušaje koji docnije nisu razvijani.
 
Kao osamnaestogodišnji mladić, začuđen što mu listovi ne objavljuju pjesme, Jesenjin odlazi u [[Petrograd]]. Kada se nepoznati seljak-pjesnik, koji je doskora napasao krave u rjazanskoj guberniji, obreo u prijestolnici, naišao je na dobar primjer i tešku književnu atmosferu. Petrogradski saloni i [[inteligencija]] potpuno odvojena od naroda bili su siti literature poze i gesta, bulevarske poezije, pune s jedne strane banditizma i demimontkinja, a s druge - svilenih toaleta i budoarskog mirisa velikog [[svijet]]a. Osjećala se zaista potreba za [[zrak]]om i svježinom. Umornoj i apatičnoj sredini uoči i u toku [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] trebalo je više sirovosti, [[zdravlje|zdravlja]], neposrednosti da bi mogla održati dušu i interesovanje za [[umjetnost]]. Prezasićen otmjenom rječju, zamor i klonulost vrhova, s druge strane razna revolucionarna nastrojenja, podupirana ilegalnim radom inteligencije, radničkim pokretima, [[štrajk]]ovima, seljačkim [[buna]]ma i protestima gladnih, glavna su karakteristika vremena u kome se našao mladi Jesenjin u prijestolnici kao [[pjesnik]]. I, naravno, rjazansko seljače u bijeloj ruskoj košulji sa crvenom vrpcom i seoskim prazničnim čizmama, plavih očiju i guste kovrčave kose, ovaj pastir koji nije uzalud "iz zvijezda i zora učio školu", čvrsto vezan za mnogomilijunsko muzičko tijelo, duše pune narodnih motiva, odmah je skrenulo pažnju na sebe, i to više od drugih. On je donio ovoj sredini i otupjelom gradu miris [[raž]]i i [[tamjan]]a, svježinu rodnih [[stepa]], rumenilo rjazanskih [[zora]] svu draž ruskoga sela.