Razlika između verzija stranice "Sergej Jesenjin"
[pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +{{Nedostaju izvori}} |
No edit summary |
||
Red 1:
Iduće [[1913]]. godine mladi Jesenjin je i više u vodama demokratske sredine. Na putu da postane još malo pa [[revolucionar]], piše Panfilovu da ga policija prati, da mu pisma obazrivo otvaraju i da je prinuđen da šuti. U toku 1914. godine Jesenjina u Moskvi počinju štampati. Njegovi stihovi, pod pseudonimom Sergej Molot, izlaze u moskovskim časopisima "Dobro jutro", "Dječji svijet" i drugim listovima izdavača I.D.Sitina. Istovremeno je sekretar časopisa "Narodni prijatelj", socijaldemokratske grupe surikovskog kluba, čiji su članovi prije toga objavili i proglas protiv [[rat]]a. Ovdje Jesenjin predaje za prvi broj svoju "antimilitarističku poemu", "Čavke", ali policija je "još pri slaganju konfiskuje".
[[1913]].-[[1914]]. sluša predavanja na Univerzitetu Šanjavskog, radi na svom [[obrazovanje|obrazovanju]], čita Bjelinskog, Gljeb-Uspenskog i ruske klasike, a pogotovo [[roman]] Cerniševskog "Šta da se radi", dok su mu u [[poezija|poeziji]] ljubimci Kolcov i Njekrasov. Poslije godinu i pol dana u Moskvi, poremećen ratom i vanrednim prilikama, Jesenjin odlazi na [[selo]]. Vrijeme provedeno u staroj prijestolnici ostavlja na njega dubok trag. U poeziji, kao što se vidi iz njegovog ranog stvaranja, Jesenjin od svoje devete do šesnaeste godine piše mnoge stihove koji su značajni "kao put pjesnika do revolucije". Među njima valja spomenuti "Bulkin šare", slagane u duhu narodne lirike i duhovne stihove posvećene Mikoliju. [[Proza]] iz 1909-10, "U dubodolini", zatim "Bobilj i drug", također u narodnom stilu, u kojim je dan [[simbol]] potukaca
Kao osamnaestogodišnji mladić, začuđen što mu listovi ne objavljuju pjesme, Jesenjin odlazi u [[Petrograd]]. Kada se nepoznati seljak-pjesnik, koji je doskora napasao krave u rjazanskoj guberniji, obreo u prijestolnici, naišao je na dobar primjer i tešku književnu atmosferu. Petrogradski saloni i [[inteligencija]] potpuno odvojena od naroda bili su siti literature poze i gesta, bulevarske poezije, pune s jedne strane banditizma i demimontkinja, a s druge - svilenih toaleta i budoarskog mirisa velikog [[svijet]]a. Osjećala se zaista potreba za [[zrak]]om i svježinom. Umornoj i apatičnoj sredini uoči i u toku [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] trebalo je više sirovosti, [[zdravlje|zdravlja]], neposrednosti da bi mogla održati dušu i interesovanje za [[umjetnost]]. Prezasićen otmjenom rječju, zamor i klonulost vrhova, s druge strane razna revolucionarna nastrojenja, podupirana ilegalnim radom inteligencije, radničkim pokretima, [[štrajk]]ovima, seljačkim [[buna]]ma i protestima gladnih, glavna su karakteristika vremena u kome se našao mladi Jesenjin u prijestolnici kao [[pjesnik]]. I, naravno, rjazansko seljače u bijeloj ruskoj košulji sa crvenom vrpcom i seoskim prazničnim čizmama, plavih očiju i guste kovrčave kose, ovaj pastir koji nije uzalud "iz zvijezda i zora učio školu", čvrsto vezan za mnogomilijunsko muzičko tijelo, duše pune narodnih motiva, odmah je skrenulo pažnju na sebe, i to više od drugih. On je donio ovoj sredini i otupjelom gradu miris [[raž]]i i [[tamjan]]a, svježinu rodnih [[stepa]], rumenilo rjazanskih [[zora]] svu draž ruskoga sela.
|