Razlika između izmjena na stranici "Rečenica"

Dodano 214 bajtova ,  prije 8 godina
Vraćena izmjena 2194032 korisnika 31.176.255.83 (razgovor)
(Sastav rečenica)
(Vraćena izmjena 2194032 korisnika 31.176.255.83 (razgovor))
''Kako sam se prestrašila!''
 
== Sastav rečenica ==
Rečenice koje imaju samo subjekat i predikat jesu '''proste rečenice'''.
 
''Pas laje.''<br/>
''Kiša pada.''<br/>
Cvijeće''Cvijet miriše. ''
Rečenice koje osim subjekta i predikata imaju barem jedan dodatak koji stoji uz subjekat ili predikat jesu proširene rečenice.
 
Ljut pas ljutito laje u vrtu.
Rečenice koje osim subjekta i predikata imaju barem jedan dodatak koji stoji uz subjekat ili predikat jesu '''proširene rečenice'''.
Dosadna kiša umorno pada nad Sarajevom.
 
Crven cvijet miriše po poljanama.
''Ljut pas ljutito laje u vrtu.''<br/>
Složene rečenice jesu one koje imaju barem dva predikata. Dijele se nanezavisnosložene i zavisnosložene. Nezavisnosložene nastaju nizanjem i sklapanjem, a zavisnosložene uvrštavanjem.
''Dosadna kiša umorno pada nad Sarajevom.''<br/>
Nezavisnosložene (koordinirane) rečenice.
''Crven cvijet miriše po poljanama.''
1. Sastavne (kopulativne) rečenice.
 
Veznici: i, pa, te, ni, niti.
'''Složene rečenice''' jesu one koje imaju barem dva predikata. Dijele se nanezavisnosloženena ''nezavisnosložene'' i ''zavisnosložene''. Nezavisnosložene nastaju nizanjem i sklapanjem, a zavisnosložene uvrštavanjem.
2. Rastavne (disjunktivne) rečenice.
 
Veznik:ili, bilo(volja).
3.=== SuprotneNezavisnosložene (adverzativnekoordinirane) rečenice. ===
 
Veznici: a, ali, nego, već, samo, kad.
41. IsključneSastavne (kopulativne) rečenice.<br/>
Veznici: ''i, pa, te, ni, niti.''
Veznici: samo, samo što, tek, tek što, jedino, jedino što, osim, osim što (van, do, nego)
 
5. Zaključne:
2. Rastavne (disjunktivne) rečenice.<br/>
Veznici: dakle, zato, stoga, pa, s obzirom na to
Veznik: ''ili, bilo (volja).''
Rečenični niz takva je nezavisnosložena rečenica u kojoj se rečenice nižu bez veznika:
 
Otišao je u pozorište, pogledao predstavu, vratio se veseo.
Zavisnosložene3. Suprotne (subordiniraneadverzativne) rečenice) <br/>
Veznici: ''a, ali, nego, već, samo, kad.''
Zavisnosložene rečenice jesu one u kojima je jedna (su)rečenica uvrštena u gramatičko ustrojstvo druge (su)rečenice. Ona rečenica u čije se gramatičko ustrojstvo uvrštava druga rečenica zove se glavna rečenica, a ona koja se uvrštava i koja ovisi o glavnoj zove se zavisna rečenica (klauza).
 
4. Isključne rečenice<br/>
Veznici: ''samo, samo što, tek, tek što, jedino, jedino što, osim, osim što (van, do, nego)''
 
5. Zaključne:<br/>
Veznici: ''dakle, zato, stoga, pa, s obzirom na to''
 
''Rečenični niz'' takva je nezavisnosložena rečenica u kojoj se rečenice nižu bez veznika:<br/>
''Otišao je u [[pozorište]], pogledao predstavu, vratio se veseo.''
 
=== Zavisnosložene (subordinirane) rečenice) ===
Zavisnosložene rečenice jesu one u kojima je jedna (su)rečenica uvrštena u gramatičko ustrojstvo druge (su)rečenice. Ona rečenica u čije se gramatičko ustrojstvo uvrštava druga rečenica zove se glavna rečenica, a ona koja se uvrštava i koja ovisi o glavnoj zove se zavisna rečenica (''klauza'').
 
Prema mjestu uvrštavanja, zavisna rečenica može biti:
# Predikatska - uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto predikata i prema njoj se odnosi kao imenski predikat prema svome subjektu.
# Subjekatska – uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto subjekta i odnosi se prema njoj kao subjekat prema svom predikatu.
# Objekatska – uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto objekta i prema njoj se odnosi kao objekat prema svome glagolu. Adverbijalna (priložne)- uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto priloške oznake i odnosi se prema njoj kao priloška oznaka prema svom predikatu. Atributska – uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto atributa i odnosi se prema njoj kao atribut prema svojoj imenici ili zamjenici.
# Adverbijalna (priložne)- uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto priloške oznake i odnosi se prema njoj kao priloška oznaka prema svom predikatu.
# Atributska – uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto atributa i odnosi se prema njoj kao atribut prema svojoj imenici ili zamjenici.
 
Adverbijalne rečenice mogu se dodatno podijeliti s obzirom na službu koju imaju u odnosu na glavnu rečenicu. Adverbijalna rečenica može se uvrstiti u glavnu na mjesto priloških oznaka vremena, mjesta, načina, namjere, uzroka, pogodbe, posljedice, dopuštanja. Prema tome, adverbijalna rečenica može biti:
# vremenska
# mjesna
# načinska
# namjerna
# uzročna
# pogodbena
# posljedična
# dopusna
 
[[Kategorija:Gramatika]]
Anonimni korisnik