Razlika između verzija stranice "HNK Rijeka"
| [pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +{{Nedostaju izvori}} |
No edit summary |
||
Red 104:
[[Kategorija:Nogometni klubovi osnovani 1946.|Rijeka]]
[[Kategorija:Sport na Rijeci|Rijeka]]
ARMADA Rijeka je od svojih početaka imala svoje navijače. Što je klub više obstajao u prvoligaškoj konkurenciji to je više svojih vjernih pratitelja imao na tribinama. Svi pamte veličanstvene utakmice i dočeke pri osvajanju dva kupa 1978. i '79., kao i europske utakmice protiv Reala i Juventusa kada je Kantrida bila pretijesna da primi sve zainteresirane. Navijači su tada činili ogromnu masu, a među njima su već tada bili klinci koji su nekoliko godina kasnije odlučili organizirati se u navijačku grupu nogometnog kluba Rijeka. Upoznali su se na utakmicama, družili po cijele dane van utakmice te tako došli na ideju da si daju ime. Edi Rauhar dobio je ideju koja je tada bila obično ime, a dana prerasla u pokret kojeg se usko veže uz grad i klub Rijeku. Te davne 1987. godine slavila se godišnjica slavne španjolske flote Armade koja se Rauharu motala po glavi, ostatak grupice od oko 30 mladića nije dvojio te je stvoreno ime, predodređeno za pobjede, koje će se usko vezati uz klub i grad.
Prva utakmica na kojoj je istaknuto ime Armada je uzvratna utakmica polufinala kupa u Titogradu protiv Budućnosti na koju su doputovali 32 Riječana. Nakon toga uslijedilo je čuveno gostovanje u Beograd na finalnu utakmicu kupa protiv Hajduka. Bijeli vlak, avion, autobusi doveli su na stadion nekoliko tisuća navijača Rijeke koji su doživjeli krađu suca Petrovića. Unatoč tome i tada je priređen doček, a rivalstvo Rijeke i Hajduka otada se prožima. Slijedeće sezone donijele su afirmaciju Armade kao navijačke grupe sa svim svojim simbolima i značajkama koje nisu bile odobravane od ostatka stadiona i grada. Ipak, tadašnji dečki svoju navijačku subkulturu nisu smatrali trenutačnom zabavom, već su ljubav prema gradu Rijeci i klubu Rijeci znali trpiti na svojim leđima ali nisu odustajali. Sezone u bivšoj ligi obilježili su prvi neredi, prve bakljade, Rijeka je postala poznata i po svojim navijačima.
Treba napomenuti da je jezgro od tridesetak mladića ostalo isto i uvijek zajedno, njima bi se na Kantridi pridružio određeni broj drugih navijača pogotovo mlađih ali u tu odabranu ekipu nije se moglo tako lako ući. Uostalom, oni su bili zajedno na tribinama, ulicama, u klubovima, skoro su živjeli zajedno, s obzirom da su tadašnja gostovanja trajala po nekoliko dana. Neredi protiv Hajduka u sezoni 1988/1989 na Kantridi ostali su u pamćenju svih, tadašnji sukob Armade i Torcide u ondašnjim novinama nazivao se Yu-Heysel. Osim toga neredi su se događali kada bi u grad i na Kantridu dolazili Crvena Zvezda, Partizan i Dinamo.
Sve to utjecalo je na jačanje Armade u navijačkim okvirima, a usporedno s tim i jačanje pokreta grada na Rječini. U predratno vrijeme hrvatski navijači ujedinili su se protiv navijača srpskih klubova te su tako riječki dečki putovali u Ljubljanu i Zagreb kada bi tamo gostovao klub iz srpskog dijela velike četvorke. Nakon toga za Armadu uslijedio je logičan rasplet, tribine su zamijenje rovovima, dresovi i šalovi, vojnim odorama i puškama. Skoro cijela ekipa osnivača Armade otišla je u Domovinski rat, i oni koji su mogli i oni koji nisu. Nažalost neki od njih nisu više s nama. Oni koji nisu mogli u rat zbog svojih godina ostali su na tribini, na njih je pao veliki teret i odgovornost koje tada nitko nije bio svjestan. Ekipa sa ratišta dolazila bi sa terena na tribinu povremeno kada bi stigli, tada nikome nije bilo do nogometa. Nekakve spone su uspostavljene te su mlađi korak po korak na sebe uzimali odgovornost.
U prvim sezonama hrvatske lige Armada je dobivala na vrijednosti i značenju među ostalim navijačima na stadionu, ljudima u gradu i regiji. Organizirane su prve koreografije nakon povijesne 1991. kada je napravljena koreografija na utakmici s Olimpijom i velikih crvenih i bijelih kartona koji su sačinjavali hrvatski grb. 1992. proslavljena je peta godina od osnutka Armade, plavim i bijelim papirima koje su tadašnji najmlađi pripadnici u svojim kućama spajali umjesto domaće zadeće iz škole. Korak po korak, Armada je rasla i rasla te je vapila za većom organizacijom. Nakon ljeta 1995. kada se ideja usavršavala, ideja je prerasla u djelo te je osnovan Klub navijača Armada Rijeka. S osnivanjem kluba navijača, Armada je dobila pravnu osobnost s kojom su joj se otvorile mnoge nove mogućnosti za napredak. Više nitko nije bio skeptičan kada se tražila pomoć jer je novac išao u klub sa kojim se mogla Armada dalje razvijati, a klupske prostorije koje su se nalazile na Brajdi iznad Indexa još su više pomogle navijačkoj skupini.
U tim prostorijama održavali su se sastanci, planirala gostovanja i domaće utakmice, gledale utakmice na televiziji te prije svega navijači su se mogli međusobno družiti i upoznavati što je najveće bogatstvo. Armada je u sezoni 1996/1997 unatoč tome što je klub bio blizu druge lige proglašena najboljom navijačkom skupinom od drugih navijačkih skupina, upravo zbog svoje vjernosti, navijanja, atmosfere itd. Upravo to je karakteristika Armade vjernost bezobzira na sve, gdje god Rijeka igra uvijek je netko na putu da je bodri. Klub navijača nije zaboravio svoje članove kojih više nema te je tako na Kantridi 1996. prije prijateljske utakmice Hrvatske i Poljske otkrivena spomen ploča poginulim pripadnicima Armade i navijačima Rijeke u Domovinskom ratu. Sezona 1998/1999 je specifična zbog borbe za naslov prvaka i brojnosti navijača kojih je na manjim utakmicama bilo i preko 10 tisuća, a svi pamte derbije koji su imali 15 tisuća navijača te zadnju utakmicu protiv Osijeka kada je više od 20 tisuća ljudi svjedočilo najvećoj krađi u HNL-u.
Ipak, Armada je ostala dostojna u tom porazu, no nažalost to je bio samo jedan od slučaja moralnih pobjednika. Iako su svi stali iza imena Armada tih sezona, Armada je znala da su to samo prolazni navijači od kojih je 90% zauvijek nestalo iz raznoraznih razloga, a ostao je jedan dio starijih, srednjih koji su već debelo zakoračili u navijački život te mlađih koji su tek stasali, a u slijedećim sezonama se i dokazali. Iz godine u godinu, Armada je organizacijski napredovala i stvorila jedan prepoznatljiv stil, sami protiv svih, bez kompromisa. Svake godine 09.05. obilježavala se prigodnom koreografijom i raznoraznim akcijama, obljetnica osnivanja te navijačke grupe. Više su pogleda bježali ka Zapadu gdje se odvijao show nego k terenu gdje su se neki mučili i mučili gledatelje. Oni stariji koji su nekad bili dio toga s ponosom gledaju svoje nasljednike. Današnje generacije imale su veliku sreću koju nemaju svi navijači Rijeke, a to je osvajanje trofeja. Nakon 26 godina Rijeka je osvojila trofej 25. svibnja 2005. u Splitu. Mnogi tada nisu vjerovali što su doživjeli, suze radosnice su tekle, grlili su se mladi i stari, oni koji su bili u Beogradu '87 i oni koji se tada nisu ni rodili. Sva gostovanja i nedaće, sve krađe i porazi tada su zaboravljeni. Rabuzinovo sunce krenulo je put jugozapada Poljuda, pjesma se orila, zagrljeni ljudi i pjesma te nepoznati osjećaj osvajanja trofeja. Mlađe generacije doživjele su ono što su doživjeli njihovi očevi i nonići, doček ispred Bonavije. Slijedeće godine ponovljen je uspjeh te je opet osvojeno Rabuzinovo sunce ali izgubljena bitka za naslov prvaka te je kup prihvaćen kao utješna nagrada pogotovo zbog poraza od 5:1 u Varaždinu pred rekordnom brojkom navijača Rijeke od preko dvije tisuće.
Armada je doživjela i dvadesetu godinu, dvadeset godina neizmjerne ljubavi koja je često graničila sa boli. Vjerojatno nitko nije znao kada je sve počinjalo da će Armada prerasti u jedan od zaštitnih znakova Rijeke, da će prerasti u pokret koji svoje djelovanje nema samo onih 90 minuta na stadionu. Armada svake godine ima više članova, ljudi se identificiraju s Armadom koja je glas savjesti Rijeke te je upravo Armada često prva upozorila na probleme u klubu, a isto tako i prva dala podršku kada je zaslužena. Sve to garancija je da će Armada postojati i da će tradicija biti nastavljena iz generacije u generaciju, s istim onim vrijednostima koje su bile i na početku. U današnje vrijeme jedino navijači poštuju i posjeduju stare zaboravljene vrijednosti poput odanosti, pravog prijateljstva, ljubavi, vjere, ponosa, solidarnosti...
Biti navijač, biti Armada puno je više od povremenog navijanja na tribini, to je kao što pjesma kaže „način života“. Danas je Rijeka nezamisliva bez Armade uostalom niti bi te utakmice bile smislene da nema pjesme i da nema navijača. Armadi je nezamisliv život bez Rijeke i utakmica i to ne samo utakmica Rijeke, već svih riječkih sportskih klubova i hrvatske reprezentacije. Otići na utakmicu, ponekad na put u nepoznato, dijeliti sreću i tugu, sendvić i pivu, zgode i nezgode, neprocjenjivo je. Mnoga prijateljstva nastala su upravo na utakmicama, a Rijeka i Armada spajaju isto kao što su i sami nerazdvojivi. Armada je nepresušna rijeka.
| |||