|
Snimio je i treći album pod nazivom "Barutana ljubavi" ali zbog porodične tragedije ostavlja muziku i album nikad nije izdan.
Najveci i najzanimljiviji kantautor u ovoj povijesti bio je Miladin Sobic. Snimio je dva albuma za Diskoton i godinama nije silazio s onih Venovih top-lista, koje su prilicno tacno oslikavale koja se muzika slusa u Sarajevu i okolici, iako bi sasvim rijetko ime pjevaca i naziv pjesme bili ispravno napisani, pogotovu ako je pjevac bio stranac. Srecom, Sobic je u to vrijeme bio domaci, iako je bio Crnogorac. Medjutim, kako se u njegovim krajevima bas i nije slusala narodna muzika, a tip koji bi sam sjedio i nesto tamburao mogao je izazvati samo sumnju, tako je Miladin Sobic postao sarajevska zvijezda. Za njega se nije znalo ni u Zagrebu ni u Beogradu, niti su u tim gradovima prodavane njegove ploce. Sobic je pjevao: A zar ne bi bilo ljepse sad misliti na vinograd, kao dragom diciti se njime, cuvati ga zime. Pa je onda pjevao: Molim zidara sa novogradnje preko puta da mi kratko rukom signal da, ako dodje gradski autobus, mozda sidje Marija. Ili: Sunce tebi, sunce meni, tebi jedan, meni drugi put. A onda je kao najveci sarajevski kantautor morao biti i posljednji. Onog dana kada je Miladin Sobic zauvijek otisao iz naseg grada, ugasena je iluzija da bi covjek sam s gitarom imao gradu i svijetu nesto reci i da bi to nesto moglo biti vazno. S posljednjim kantautorom umrla je zapravo poezija nase povijesti, dani vjere u pjesme koje se mogu pjevati, a ipak su pjesme po pravilu i zakonu.
''Ovo je priča o čovjeku koji je zaćutao odavno. Iako ćuti, njegove pjesme i dalje neprestano oduševljavaju studente, prosjake, ljekare, pekare, molere i zaljubljene. Zastanu i slučajni prolaznici novijeg datuma i pitaju se ko je taj čovjek koji sa tako malo riječi uspijeva da kaže tako puno toga o sebi, o nama i o životu. Odgovor ćete naći na ovoj stranici. Njegovo ime je Miladin Šobić!
Iako se o legendarnom Šobiću ne zna mnogo, probaću da vam barem iznesem neke podatke do kojih sam došao. U javnosti nikada nije iznijeto kada je on zapravo rođen. Međutim, pretpostavlja se da je to 1956. godina. Rodio se u Nikšiću gdje je i odrastao i gdje se školovao. U danima srednje škole Šobić je prvi put počeo da komponuje i da piše. Najviše su ga inspirisala djela grupe ’S vremena na vreme’ i fantastičnog akustičara Ibrice Jusića. Nakon srednje škole Šobić upisuje turizam u Dubrovniku. Taj period se smatra ključnim za njegovo stvaralaštvo. Pod utiskom studentskog života i velikih prijateljstava, on stvara svoje najveće pjesme. Iako autobiografske, pod lupom detaljnije analize, dolazi se do utiska da one predstavljaju ’sudbu i istoriju’ svih nas. Te 1975. godine objavljuje prvu pjesmu To sam ja. Elegična primorska ljubavna balada u kojoj dominira primarno a capella a kasnije i fantastično razlaganje, u to vrijeme u privatnim studentskim dubrovačkim krugovima dobija status studentske himne. Godinu dana kasnije Šobić je imao drugi javni nastup. Desilo se to na muzičkom festivalu Omladina koji se tradicionalno održavao u Subotici. Osvojio je drugo mjesto sa pjesmom Daj nam neba. Na tom festivalu je nastupio i Đorđe Balašević sa grupom ’Suncokret’ gdje je osvojio treće mjesto.
U narednom periodu Šobić se isticao fantastičnim pjesmama koje su mnogi ljudi čuli. Preselio se u Sarajevo gdje je i briljirao. 1980. godine izdaje svoj prvi album Ožiljak za sarajevski Diskoton. Sa tog albuma se izdvajaju legendarna studentsko-socijalna tema Džemper za vinograd i najpoznatija Marija. Na tom LP-ju su se našle i pishološka Ne pokušavaj mijenjat me i klasično-optimistični naslov Vrijeme ide dalje. U tom trenutku Miladin Šobić je bio na vrhuncu svoje karijere. 1982. godine postavlja rekord kada za nevjerovatno kratko vrijeme završava svoj drugi (epopejski) album Umjesto gluposti. Album počinje da se radi u Studiju muzičkog ateljea u Subotici, u noći 21. februara a završava se 8. marta iste godine. Pored naslovne pjesme na fantastičan prijem nailazi genijalna pjesma Đon kao i Od druga do druga, Opet krivi tip, Svetozara Markovića 39... Tada i počinje sa koncertnim aktivnostima na kojima je mnogo puta okupio veliki broj ljudi. Uvijek se odazivao i na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova. Tako je 1983. godine posjetio i Berane kada je u Domu kulture koji je bio ispunjen do posljednjeg mjesta održao četvorosatni koncert. I sam je kasnije izjavio da taj nastup nikada neće zaboraviti. Pjesme sa ta dva albuma legendarnog plavokosog, razbarušenog i skromnog mladića sa gitarom godinama nisu silazile sa čuvenih Venovih top – lista. U vrijeme najvećeg uspjeha Miladin Šobić doživljava porodičnu tragediju. Njegova sestra umire nakon teške bolesti (raka). Nakon svega Šobić se povukao. Od tada o njemu ne postoji nijedna zvanična informacija. Govorili su da je nestao bez traga, da se zamonašio... Neki su pričali da je mrtav, neki su govorili da se nastanio u Herceg Novom ili da živi u djedovoj kući u nekom selu nedaleko od Nikšića. Posljednji put su ga, kako kažu, vidjeli na Žabljaku krajem devedesetih. Pričalo se i da je samo ponekad umio da zasvira za svoju dušu i društvo.
Miljenko Jergović je za njega rekao: Ali najveći i najzanimljiviji kantautor u ovoj povijesti bio je Miladin Šobić. Iako je bio iz Crne Gore, bio je domaći. Za njega se nije znalo ni u Zagrebu ni u Beogradu, niti su u tim gradovima prodavane njegove ploče. A onda je kao najveći sarajevski kantautor morao biti i posljednji. Onog dana kada je Miladin Šobic zauvijek otišao iz našeg grada, ugašena je iluzija da bi čovjek sam s gitarom imao gradu i svijetu nešto reći i da bi to nešto moglo biti važno. S posljednjim kantautorom umrla je zapravo poezija naše povijesti, dani vjere u pjesme koje se mogu pjevati, a ipak su pjesme po pravilu i zakonu. 2002. godine Ibrica Jusić, njegov prijatelj, najavio je njegov povratak. Od tada se stalno u javnost puštaju priče o njegovom novom albumu. Takođe, I kada je redakcija našeg lista (ITD) probala da dođe u kontakt sa njim, rečeno nam je da se nalazi u Beogradu I da radi na novom projektu. Međutim, postoji zvanična verzija koja je došla od izvora bliskim Miladinu Šobiću. Objavljeno je da on već duže vrijeme (u saradnji sa Vukićem Raspopovićem) priprema novi album u Trstu. Takođe, povremeno boravi u Beogradu, Budimpešti I Dubrovniku. Miladina Šobića takođe sve češće prepoznajemo u vokalnoj pojavi Vanje Radovanovića, sina njegove pokojne sestre i njegovog sestrića, koji živi i radi u Beogradu. Naravno, ne možemo a da ne pomenemo mnoge objavljene I neobjavljene pjesme kao što su: Cipele nove, Nevjernice, Pokvaren telefon, Četa luđaka, Kad klonem snagom, Prođoh gradom, Bio sam jednom novembar, Bolesno ljeto, Kišobran na magistrali, Od majmuna mi nijesmo, Ašik Ajša, Svetionik, Zima u Sutomoru, Prvi jutarnj, Stare novine, Sunce tebi sunce meni, Željezničke tuge, Jelo, Pjesma za kraj, Puste ceste, Na ulazu jedne zgrade (Keka), Protiv svakog zla, Kako da ti kažem to, Izvini što te volim, Desetka iz drugarstva, Hram ljubavi, U nedjelju kod her Franca, Jutarnja kafa, Ja imam sebe…
Jedino što nam preostaje jeste da se nadamo da će nam ih on u skorije vrijeme opet pjevati. Sunce njemu!''
==Diskografija==
|
