Julija Timošenko: razlika između verzija

stil
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
m (Bot: premještanje 63 međuwiki linkova koji su sada dostupni na stranici d:q48283 na Wikidati)
(stil)
|malaslika =
|opis male slike =
|datum_rođenja = [[27. novembar]] [[1960.]].
|mjesto_rođenja = [[Dnjepropetrovsk]], [[Ukrajina]]
|datum smrti =
|nasljednik5 =
 
|politička stranka = Blok Julije Timošenko</br>Sveukrajinski savez - Domovina
|supruga =
|suprug = Oleksandr Timošenko
'''Julija Volodimirivna Timošenko''' ([[Ukrajinski jezik|ukr.]] '''Юлія Володимирівна Тимошенко'''); (rođena: [[27. novembra]] [[1960]].); [[Ukrajina|ukrajinska]] političarka i po prvi puta ukrajinska premijerka od [[24. januara]] do [[8. septembra]] [[2005]]. godine. Ujedno je predsjednica stranki «[[Sveukrajinski savez - Domovina]]» i «[[Blok Julije Timošenko]]». Prije dolaska na premijersku funkciju, predstavljala je uspješna poslovnu ženu i širi suradnički tim u [[Plin|plinskoj]] industriji, ušavši pritom u krug najbogatijih ljudi [[Ukrajina|Ukrajine]].
 
Julija Timošenko je predstavljala jednog od savjetnika bivšeg premijer [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]] te mu je u [[Narandžasta revolucija|Narandžastoj revoluciji]] bila glavni politički partner i jedna od ključnih osoba pri organizaciji prosvjeda i skupova. U tom su je razdoblju neki mediji nazivali «[[Ivana Orleanska|Ivanom Orleanskom]] Narandžaste revolucije». Dana [[28. srpnjajula]] [[2005]]., časopis [[Forbes]] ju je proglasio trećom najmoćnijom ženom na [[svijet]]usvijetu, ispred nje su se našle jedino [[Condoleezza Rice]] i [[Wu Yi]].
 
Julija Timošenko je od početka obnašanja premjerske funkcije započela sa oštrim reformama, ali je u svojim radikalnim rezovima gospodarskog karaktera nailazila na političke nesuglasice sa strankom [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]], što je dovelo do raskola njihove zajedničke koalicije. Nakon što je sišla sa svoje premijerske dužnosti, od [[18. prosinca]] [[2007]]. ponovno je postala predsjednica Vlade [[Ukrajina|Ukrajine]] i jedan od ključnih reformatora ukrajinske ekonomije predodređene za otvaranje prema zapadnom tržištu. Julija Timošenko je premijersku poziciju napustila 11. ožujkamarta 2010., a njeno mjesto je preuzeo opozicioni političar [[Mikola Azarov]]. Početkom listopadaoktobra [[2011.]]. ukrajinski sud osudio ju je na sedam godina [[zatvor]]a zbog malverzacija prilikom sklapanja ugovora o trgovini [[Prirodni plin|prirodnim plinom]]<ref name=BBC>{{en simbol}} [[BBC]]: [http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-15250742 Ukraine ex-PM Yulia Tymoshenko jailed over gas deal]</ref>.
 
== Ranija biografija ==
Julija Timošenko je rođena u etnički [[Ukrajinci|ukrajinskom]], ali rusofonom dijelu [[Dnjipropetrovsk]]a. Njeno porijeklo je jedno vrijeme u medijima ostavilo dosta zanimanja s obzirom da u mladosti nije koristila prezime oca ''Grygjan'', koji je nju i njezinu majku napustio tri godine nakon Julijinog rođenja. Pod pritiskom javnosti i špekuliranja da bi prezime moglo biti [[Armenci|armenijsko]], jednom je prilikom u medijima izjavila da je s očeve strane već 10 koljeno [[Letonci|Latvijka]], te su uslijedila objašnjenja komentatora kako je latvijsko prezime ''Grigjanis'' s vremenom steklo slaveniziranu formu ''Grygjan''. S iste očeve strane jednim djelom ima i židovsko porijeklo. S druge strane je potvrdila da je etnička linija majke posve [[Ukrajinci|ukrajinska]], iako se njeno djevojačko i majčino prezime Telegina dovodilo u vezu s [[Rusi|ruskim korijenima]], ali često iz političkih razloga i činjenice da Julija govori [[ruski|ruskim jezikom]] kao materinjim. Julija je više puta izjavila da se smatra etničkom [[Ukrajinci|Ukrajinkom]] bez obzira na multikulturalno porijeklo.
 
Julija se udala [[1979.]]. za Oleksandra Timošenka, sina [[SSSR|sovjetskog]] komunističkog aparatčika, nakon čega se počela uspinjati po položajima tadašnjeg sovjetskog sustava. Diplomirala je na dnjipropetrovskomu Ekonomskom fakultetu stekavši doktorsko zvanje. Otada je objavila oko 50 znanstvenih radova.
 
Tokom [[1989.]]., osnovala je lanac videoteka koji je uspješno poslovao, pritom se probijajući kroz mnoge položaje u sovjetskom sustavu, ali se tek nakon sloma [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] domogla istaknute pozicije kada je upravljala s nekoliko energetskih poduzeća. Tokom privatizacije u [[Ukrajina|Ukrajini]] koja se kao i u [[Rusija|Rusiji]] odvijala u uvjetima korupcije i pogodovanog poslovanja, njen muž je postao jedan od najbogatijih ukrajinskih [[tajkun]]a, obogativši se izvozom [[Metal (hemija)|metal]]a. U razdoblju od [[1995.]]. do [[1997.]]., Julija je predsjedavala «Ujedinjenim energetskim sustavima Ukrajine», privatnom tvrtkomfirmom koja je [[1996.]]. postala glavni uvoznik ruskog [[plin]]a. U to vrijeme nazivali su je «plinskom princezom» pod optužbom da je u inozemstvo prodala enormne količine ukradenog ruskog plina.
 
== Politička karijera ==
[[Datoteka:Вп юлия тимошенко.jpg|mini|275px|desno|Julija Timošenko na koncertu u vrijeme predsjedničke kampanje u [[Kijev]]u (2009.)]]
 
Timošenko je ušla u politiku [[1996.]]. kada je izabrana za zastupnicu [[Kirovogradska oblast|Kirovogradske oblasti]] u [[Verhovna Rada|Verhovnoj Radi]] osvojivši rekordnih 92.3% glasova u svojoj oblasti. Ponovno je izabrana na istu funkciju [[1998.]]. i [[2002]]. godine. Godine [[1998.]]. predvodila je Odbor za financije i državni proračun [[Verhovna Rada|Vrhovne Rade]]. U razdoblju od [[1999.]]. do [[2001]]., Timošenko je obnašala dužnost zamjenice ministra za gorivo u energetskom sektoru pri Vladi [[Viktor Juščenko|Viktora Juščenka]].
 
Tadašnji predsjednik [[Leonid Kučma]] otpušta je u siječnju [[2001]]. pod optužbom krivotvorenja carinskih dokumenata i krijumčarenja ruskog plina za vrijeme kada je predsjedavala Ujedinjenim energetskim sustavima Ukrajine od [[1995.]]. do [[1997.]]. godine. Uhićena je u veljači [[2001]]., ali je nekoliko tjedana kasnije puštena i oslobođena svih optužbi. Kako navodi Julija, optužbe su joj podmetnute od strane Kučmina režima i lobija industrije [[ugljen]]a, kojemu je Timošenko prijetila da će iskorijeniti korupciju i uvesti neke trgovinske reforme. Nakon što su protiv nje odbačene sve optužbe, započela je s kampanjom protiv tadašnjeg predsjednika Kučme i njegove navodne upletenosti u ubojstvo novinara [[Georgij Gongadze|Georgija Gongadzea]]. Naredne je godine sudjelovala u neobičnoj automobilskoj nesreći gdje je umalo poginula — slučaj za koji neki vjeruju da se radi o Vladinom pokušaju ubojstva, ne bi li se na taj način s političke scene uklonilo sve popularniju Timošenkovu.
 
Kritičari Juliji Timošenko najviše zamjeraju sumnjive metode kojima je stekla ogromno bogatstvo u kratkom vremenskom razdoblju. Neki drže da je ona najpogodnija osoba koja bi mogla, kada bi to zaista htjela, suzbiti korupciju u [[Ukrajina|Ukrajini]] s obzirom da je dobro upoznata s ilegalnim vođenjem poslova bivšeg sovjetskog državnog aparata. Njezin bivši poslovni suradnik i bivši ukrajinski premijer [[Pavlo Lazarenko]], uvjetno je osuđen u [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]] pod optužbom za [[pranje novca]], [[Korupcija|korupciju]] i prijevaru, a njegovo izručenje zatražila je Ukrajina koja ga tereti za zloupotrebu položaja i nepravomoćno stjecanje bogatstva. Vjeruje se da je Lazarenko iz zemlje prebacio milijarde [[Američki dolar|američkih dolara]]. K tome, njezin muž Oleksandr, proveo je dvije godine skrivajući se i izbjegavajući zatvorsku kaznu koja se temelji, prema riječima bračnog para Timošenko, na neutemeljenima i političkim optužbama bivšeg predsjednika Kučme.
Uprkos sumnjivoj prošlosti, mnogi vjeruju da je njena promjena od tajkuna do reformatora iskrena i učinkovita. Kao zamjenica ministra goriva i [[energetika|energetike]], ona je zaista prekinula mnoge korupcijske i ilegalne dogovore u energetskom sektoru. Za vrijeme njenog upravljanja, prihod od [[Ukrajina|ukrajinske]] energetike povećao se nekoliko tisuća posto. Ukinula je plaćanje trampom odnosno razmjenom, zahtijevajući od platiša da plaćaju gotovinom. Isto tako, povukla je odluku o oslobađanju plaćanja mnogim organizacijama koje su bile izuzete od isključenja energije. Njene su reforme napunile fondove iz kojih su se plaćali [[državni službenici]], a i povećali su se [[dohodak|dohodci]].
 
Međutim, nekoliko mjeseci kako je bila ukrajinska premijerka, poteškoće u ispunjavanju datih obećanja za vrijeme [[Narandžasta revolucija|Narandžaste revolucije]] polako su počele štetiti Vladi Julije Timošenko. Dana [[8. septembra]] [[2005]]., nakon ostavki nekoliko visokih dužnosnika uključujući Petra Porošenka koji je bio na čelu Vijeća nacionalne sigurnosti i obrane i zamjenika premijera Mikole Tomenka, Vlada Julije Timošenko je pala odlukom predsjednika Juščenka. Naslijedio ju je [[Jurij Jehanurov]], dotadašnji gubernator [[Dnjipropetrovska oblast|Dnjipropetrovske oblasti]]. Početkom listopada [[2011.]]. ukrajinski sud osudio ju je na sedam godina [[zatvor]]a zbog malverzacija prilikom sklapanja ugovora o trgovini [[Prirodni plin|prirodnim plinom]]<ref name=BBC/>
 
== VidjetiTakođer jošpogledati ==
*[[Jurij Lucenko]], ukrajinski političar