Razlika između verzija stranice "Deep Purple"

 

===Početci (1968.–1970.)===

Bend u maju 1968. počinje snimati prvi album, ''Shades of Deep Purple'', koji je izašao u julu. Bend je imao uspjeh u Americi sa obradom Joe Southove pjesme ''Hush''. Sljedećeg mjeseca, Deep Purple je krenuo na turneju kao predgrupa Cream-u na njihovoj oproštajnoj turneji. Ubrzo su napravili i drugi album, ''The Book of Taliesyn'', koji pak nije izašao u njihovoj zemlji sve do slijedeće godine. Na početku [[1969]]. godine snimaju i treći album, jednostavno nazvan ''Deep Purple''. Snimili su i single zvan ''Emmaretta''. To je bio posljednji album koji je snimila originalna postava. Tijekom 1969., na američkoj turneji, Blackmore i Lord su se sastali sa Paiceom u namjeri da porazgovaraju o njihovoj želji da usmjere bend u nešto žešćem pravcu. Osjećajući da se Simper i Evans neće uklopiti u hard rock imidž, zamijenjeni su u ljeto iste godine.

 

 

===Proboj i raspad (1970.-1976.)===

Ubrzo nakon toga, bend je počeo snimati album ''In Rock'', izdan sredinom [[1970]]. godine. Album je sadržavao pjesme ''Speed King'', ''Into The Fire'' i ''Child in Time''. Također su izdali i singl ''Black Night'', koji je ušao u UK Top 10. Sada se već osjetila velika promjena u muzičkom stilu benda.

 

 

''Machine Head'' je postao jedan od njihovih najpoznatijih albuma. Dospio je do broja 1 u Velikoj Britaniji i do broja 7 u [[SAD]]-u, a sadržavao je klasike kao što su ''Highway Star'', ''Space Truckin''', ''Lazy'' i ''Smoke on the Water''. Snimili su i live album, ''Made in Japan'', koji je postao hit među fanovima, i jedan od najprodavanijih live albuma u [[rock]] historiji.

Klasična postava, poznata kao i Mark II, nastavila je sa radom, i [[1973]]. godine snimaju album ''Who Do We Think We Are'', koji je donio hit ''Woman From Tokyo''. Međutim, unutarnje tenzije između članova benda, i umor, počeli su uzimati svoje. 1973. godine postali su najprodavaniji bend u SAD-u. Ian Gillan je priznao u intervjuu [[1984]]. godine da je bend bio pod velikim pritiskom da se dovrši album na vrijeme i ode na turneju, iako im je jako trebao predah. Sve je kulminiralo odlaskom Gillana i Glovera iz benda nakon druge japanske turneje u ljeto 1973.

 

U bend je zatim doveden basista/pjevač [[Glenn Hughes]], koji je prije toga svirao u bendu Trapeze. Za glavnog pjevača izabran je tada anonimni [[David Coverdale]].

Deep Purple je nastavio sa radom u novoj postavi, i [[1974]]. krenuli na novu turneju, koja je uključivala nastupe u Madison Square Gardenu u [[New York]]u i nastup na golemom festivalu California Jam, gdje su pored njih, svirali još [[Black Sabbath]], Eagles, Emerson, Lake & Palmer, Earth, Wind & Fire i drugi. Festivalu je prisustvovalo 250 000 ljudi. Prvi album s novom postavom zvao se ''Burn'', i dao je hitove kao što su ''Burn'' i ''Mistreated''. Te iste, 1974. godine, bend izdaje još jedan album, nazvan ''Stormbringer'', koji je osim istoimene pjesme uključivao i druge hitove kao što su ''The Gypsy'', i možda njihova najpoznatija balada, ''Soldier Of Fortune''. Međutim, Blackmoreu se nije sviđao muzički pravac u kojem bend ide, i u junu [[1975]]. napušta bend.

 

 

===Ponovno okupljanje i reformacija===

U aprilu [[1984]]., osam godina nakon raspada Deep Purplea, desilo se pravo okupljanje, s "klasičnom" postavom s početka 1970-ih (Gillan, Lord, Blackmore, Glover i Paice). Reformirani bend je potpisao ugovor s PolyGram World-om, s tim da je Mercury Records izdavao albume u SAD-u, a Polydor Records u Velikoj Britaniji i drugim zemljama. Album Perfect Strangers snimljen je u [[Vermont]]u i objavljen je u oktobru 1984. Prodavao se iznimno dobro (broj 5 u Velikoj Britaniji i broj 17 na Billboard 200 u SAD-u) i uključivao je hitove i koncertne favorite "Knockin' At Your Back Door" i "Perfect Strangers". Uslijedila je turneja s početkom u Australiji i nastavila svoj ​​put diljem svijeta, najprije u Sjevernoj Americi, a zatim i u Europi sljedeće ljeto. Finansijski, turneja je također postigla veliki uspjeh. U SAD-u, [[1985]]. godine turneja je nadmašila sve druge izvođače, osim Brucea Springsteena. Po povratku kući u Veliku Britaniju uslijedio je koncert u Knebworthu 22. juna 1985. (s glavnom predgrupom [[Scorpions]]ima; također su svirali i UFO i [[Meat Loaf]]) pred 80 000 ljudi, međutim vrijeme je bilo loše (obilne kiše i blato). Koncert je nazvan "Povratak Knebworth Fayrea".

 

 

===Preporod sa Steve Morseom (1994.-danas)===

Morseov dolazak revitalizirao je bend kreativno, a novi album iz [[1996]]. pod nazivom ''Purpendicular'' je pokazao široku paletu glazbenih stilova, iako nikada nije napravio uspjeh na Billboardovoj ljestvici 200 u SAD-u. Mark VII, ili postava VII, izbacuje novi live album Live at The Olympia '96 [[1997]]. godine. Uz obnovljenu set-listu na turneji, Deep Purple je imao uspješne turneje tijekom ostatka 1990-ih, objavivši stilom žešći ''Abandon'' [[1998]]., te svirajući s obnovljenim entuzijazmom. Godine [[1999]]., Jon Lord, uz pomoć holandskog obožavatelja, koji je također bio muzikolog i skladatelj, Marca de Goeija, mukotrpno ponavlja Koncert za Grupu i orkestar, čiji je izvorni rezultat izgubljen. Izveden je još jednom u [[Royal Albert Hall]]u u septembru 1999., ovaj put s Londonskim simfonijskim orkestrom i Paul Mannom. Koncert je također sadržavao pjesme iz solo karijera svakog od članova benda, kao i kratki Deep Purpleov set, i događaj je obilježen na živom albumu ''Live at the Royal Albert Hall'' iz [[2000]]. godine. [[2001]]., box set ''The Soundboard Series'' je pušten u prodaju uključujući koncerte sa Australske turneje plus dva iz Tokija, [[Japan]].

 

Većina vremena sljedećih nekoliko godina provedena je na turnejama. Grupa je nastavila tako do [[2002]]., kada je utemeljitelj benda Lord (koji je, zajedno sa Paiceom, bio jedini član u svim inkarnacijama benda) prijateljski najavio svoj odlazak iz benda da nastavi osobne projekte (pogotovo orkestralni rad). Lord je ostavio svoje Hammond [[orgulje]] svojoj zamjeni. Rock veteran, klavijaturist [[Don Airey]] (Rainbow, [[Ozzy Osbourne]], Black Sabbath, Whitesnake), koji je pomogao Deep Purpleu kada je Lord ozlijedio koljeno 2001., pridružio se bendu. [[2003]]., Deep Purple je objavio svoj prvi studijski album u pet godina (''Bananas'') i ubrzo započeo turneju u svrhu promocije albuma. EMI Records je odbio produljenje ugovora s Deep Purpleom, vjerojatno zbog prodaje koja je bila niža od očekivane. Zapravo se live album s Londonskim simfonijskim orkestrom prodavao bolje od ''Bananasa''. Roger Glover je izjavio da ne bi stvarno zaradili više, čak i da objave novi studijski album s novim materijalom. Ian Gillan je rekao: "Prodaja albuma stalno opada, ali ljudi su spremni platiti puno za koncertne ulaznice." Većina pjesama koja je svirana na koncertima sastojala se od starih materijala. U julu [[2005]]., bend je svirao na Live 8 koncertu u Park Placeu (Barrie, [[Ontario]]), a u oktobru iste godine, objavljuje svoj sljedeći album ''Rapture Of The Deep''. Uslijedila je Rapture of The Deep turneja, u sklopu koje su održali i koncert u [[Sarajevo|Sarajevu]], 2007. godine.<ref>http://www.nadanasnjidan.ba/d/225-deep-purple-odrzao-koncert-u-sarajevu/</ref> Dva studijska albuma ove postave VIII je producirao Michael Bradford, koji je poznat kao [[rap]] ili [[pop]] muzičar.

 

U februaru [[2007]]., Gillan je zamolio fanove da ne kupuju live album ''Come Hell Or High Water'' izdan od strane Sony BMG-a. Ovo je snimka njihovog 1993. koncerta iz NEC-a, u [[Birmingham]]u. Snimci ovog nastupa ranije su pušteni bez otpora Gillana ili bilo kojeg drugog člana benda, ali je rekao:. "To je bila jedna od najnižih točaka mog života - svih naših života, zapravo."

 

 

== Članovi benda ==

* Ritchie Blackmore (gitara)

* Ian Gillan (vokal)

 

==Turneje==

[[Slika:DP-Hangar 11.JPG|desno|mini|Deep Purple tijekom turneje povodom 40 godina postojanja, u [[Tel Aviv]]u, [[Izrael]], u Hangaru 11, septembar 2008.]]

*Deep Purple Debut Tour, 1968.