Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Ante Kovačić"

Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Novija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nova strana: {{Infokutija biografija | ime = Ante | prezime = Kovačić | slika = Ante_Kovacic.gif | širina slike = | tekst uz sliku ...
 
No edit summary
Red 29:
 
 
'''Ante Kovačić''' ([[OplaznikCeline]]<ref name="AK"> ''Ante Kovačić'' - '''U registraturi''', ''Svjetlost'' Sarajevo 1998. ISBN 9958-10-101-7</ref> u [[Marija Gorica|Mariji Gorici]], [[6. juni|6. juna]] [[1854]]. – Glina/Zagreb, [[10. decembar|10. decembra]] [[1889]]), [[Hrvatska|hrvatski]] romanopisac i novelist, pjesnik.
 
== Biografija==
=== Djetinstvo i školovanje ===
Mučan i naporan život proživio je kroz škole i kao odvjetnički pripravnik (kod Josipa Franka u Zagrebu od 1875 do 1880), a položivši doktorat bio je pisar(u pisarnama dr. Banjavčića u Karlovcu, dr. Goldmana i dr. Šrama u Zagrebu). Istaknut pristaša [[Stranka prava|Stranke prava]]. Vlastiti je odvjetnički ured vodio u Glini, siromašnom kraju, gdje je često strankama od vlastitoga novca plaćao biljege. Par dana prije selidbe u Đurđevac, doživljava valjda slom živaca - jer ga otpremaju(konjskim) kolima iz Gline u Stenjevac u Zagrebu, na kojem putu zaradi upalu pluća i umre malo nakon toga v. prikaz Ivana Krnica u sarajevskoj Nadi iz god. 1902).▼
Ante Kovačić se rodio 1854. godine u selu Celine, u Hrvatskom Zagorju u siromašnj seljačkoj porodici. Potkraj 1856. godine Kovačićeva se porodica seli u obližnje selo [[Oplaznik]], gdje završava osnovnu školu. Seoski župnik Tomo Gajdek, preuzima brigu o njegovom daljem školovanju u Zagrebu. Završava pravni fakultet, doktorira radi u Zagrebu kao pravnik.<ref name="AK"></ref> Mučan i naporan život proživio je kroz škole i kao odvjetnički pripravnik (kod Josipa Franka u Zagrebu od 1875-80), a položivši doktorat bio je pisar (u pisarnama dr. Banjavčića u [[Karlovac|Karlovcu]], dr. Goldmana i dr. Šrama u Zagrebu). Istaknut pristaša [[Stranka prava|Stranke prava]].
=== Advokatura ===
▲Mučan i naporan život proživioVlastiti je kroz škole i kao odvjetnički pripravnikured (kod Josipa Frankavodio u Zagrebu od 1875 do 1880), a položivši doktorat bio je pisar(u pisarnama dr. Banjavčića u Karlovcu, dr. Goldmana i dr. Šrama u Zagrebu). Istaknut pristaša [[Stranka pravaGlina|Stranke pravaGlini]]. Vlastiti je odvjetnički ured vodio u Glini, siromašnom kraju, gdje je često strankama od vlastitoga novca plaćao biljege. Par dana prije selidbe u [[Đurđevac]], doživljava valjda slom živaca - jer ga otpremaju( konjskim) kolima iz Gline u Stenjevac u Zagrebu, na kojem putu zaradi upalu pluća i umre malo nakon toga v. prikaz Ivana Krnica u sarajevskojduševnoj Nadi iz god.bolnici<ref 1902)name="AK"></ref>.
 
=== Književno djelo===
Prvi je veliki Kovačićev prozni tekst ''[[Baruničina ljubav]]'', [[1877.]], roman na razmeđu romantizma i realizma, nastao na uzorima Eugena[[Eugène Sue|Eugèna Suea]] i Balzaca[[Balzac]]a: mješavina dinamične i počesto nevjerojatne radnje i jezičnoga vatrometa u čemu se Kovačić pokazao, uz [[August Šenoa|Šenou]], jednim od glavnih hrvatskih devetnaestostoljetnih jezikotvoraca, po stupnju utjecaja daleko važniji od mnogih akademskih filologa. Roman obiluje likovima fatalnih žena (Sofija Grefštajn), preljubima, incestom i samoubojstvima, a kompozicijski je inovativan, i u europskim izmjerama. Sljedeće godine izlazi ''[[Smrt babe Čengićkinje]]'', travestija koja s pravaških nacionalnih pozicija ismijava ilirsku i jugoslavensku ideologiju, karikirajući kultno [[Ivan Mažuranić|Mažuranićevo]] djelo. Kovačić je i autor više značajnih pripovijesti, među kojima se izdvajaju ''[[Ladanjska sekta]]'' i ''[[Zagorski čudak]]''. U sljedećem velikom romanu ''[[Fiškal]]'', [[1881.]], autor ponavlja svoje središnje teme i stileme: realistički pristup koji graniči s fantastikom i nerijetko se pretvara u grotesku, likove fatalnih žena, porugljivu, pa i otrovnu satiru stranaca (Nijemaca, Mađara) i južnoslavenske ideologije, žestoki napadaj na obamrlost hrvatskoga plemstva i birokratski mentalitet, raspad osobnosti glavnih protagonista u ludilu ili samoubojstvu. Prije svoga magnuma opusa, romana '''''«[[U registraturi»''']]'', pisac je objavio i nedovršeni roman '''''«[[Među žabari»''']]'', ubojitu satiru na onodobne političke moćnike koji su se prepali u aktu prepoznavanja i spriječili daljnje izlaženje (tekst je izlazio u podlistcima).
 
[[Datoteka:Zapresic 3.JPG|mini|230px|Spomenik ispred knjižnice "Ante Kovačić" u [[Zaprešić]]u.]]
[[Datoteka:Zapresic 3.JPG|mini|230px|Spomenik ispred knjižnice "Ante Kovačić" u [[Zaprešić]]u]]U glavnom djelu, '''''''U registraturi''''''' ([[1888]]), Kovačić obilno koristi autobiografski materijal. Ta osobna nota stvorit će u ovom djelu stranice prožete s mnogo topline, neposrednoga lirizma i usrdnijeg odnosa prema likovima, osobito u prikazu i opisu djetinstva Ivice Kičmanovića, glavnoga lika u djelu. Iako svrstavan u klasike hrvatskoga realizma, Kovačićev je veliki roman torzo koji u sebe upija oprječne svjetonazore i poetike: u njemu nalazimo spektar situacija i motiva koji obuhvaćaju kanonska pravila i romantizma, realizma i naturalizma. Nastao u ognjici, nedotjeran i rastrgan, Kovačićev je magnum opus najimpresivnije djelo hrvatske narativne proze druge polovice 19. stoljeća. Roman "U registraturi" izlazi 1888 u vijencu u nastavcma, a 1911 u knjizi kao roman. Neki su ga nazivali senzacionalnim romanom a neki su ga pak autoritetom svoga položaja ocijenili negativno i to zbog fatalne žene Laure. O romanu se nije pisalo punih 10 godina (bio je zabranjen – knjiga u bunkeru). Šutnju su razbili Milan Marjanović i A.G. Matoš. Mladi su pisci u Kovačiću otkrili beskompromisnoga zastupnika teorije o slobodi umjetničkoga stvaranja.▼
=== ''U registraturi'' ===
Ovaj roman je primjer umjetnine koja ne može imati samo jednu dimenziju s obzirom na sadržaj, temu i ideju pa ni stil izraza. Ovo je djelo puno raznovrsnih tonova isto onako kako je i život.
▲[[Datoteka:Zapresic 3.JPG|mini|230px|Spomenik ispred knjižnice "Ante Kovačić" u [[Zaprešić]]u]]U glavnom djelu, '''''''U registraturi''''''' ([[1888]]), Kovačić obilno koristi autobiografski materijal. Ta osobna nota stvorit će u ovom djelu stranice prožete s mnogo topline, neposrednoga lirizma i usrdnijeg odnosa prema likovima, osobito u prikazu i opisu djetinstva Ivice Kičmanovića, glavnoga lika u djelu. Iako svrstavan u klasike hrvatskoga realizma, Kovačićev je veliki roman torzo koji u sebe upija oprječne svjetonazore i poetike: u njemu nalazimo spektar situacija i motiva koji obuhvaćaju kanonska pravila i romantizma, realizma i naturalizma. Nastao u ognjici, nedotjeran i rastrgan, Kovačićev je magnum opus najimpresivnije djelo hrvatske narativne proze druge polovice 19. stoljeća. Roman "''[[U registraturi"]]'' izlazi 1888. u vijencučasopisu [[Vijenac (časopis)|Vijencu]] u nastavcma, a 1911. u knjizi kao roman.<ref name="AK"></ref> Neki su ga nazivali senzacionalnim romanom a neki su ga pak autoritetom svoga položaja ocijenili negativno i to zbog fatalne žene Laure. O romanu se nije pisalo punih 10 godina (bio je zabranjen – knjiga u bunkeru). Šutnju su razbili [[Milan Marjanović|Milan Marjanović]] i [[Antun Gustav Matoš|A. G. Matoš]]. Mladi su pisci u Kovačiću otkrili beskompromisnoga zastupnika teorije o slobodi umjetničkoga stvaranja.
Ovaj roman je primjer umjetnine koja ne može imati samo jednu dimenziju s obzirom na sadržaj, temu i ideju pa ni stil izraza. Ovo je djelo puno raznovrsnih tonova isto onako kako je i život. Ideja romana je: duhovna biografija druge polovice 19. st. viđena okom pravaša koji u pravednom ogorčenju s plemenitom namjerom pretjeruje kada u Hrvatskoj vidi samo zaostalost, servilnost i pokvarenost. To je podloga za njegovu satiru u što se uklapa i biografija Kičmanovića od 1-3 djela kada nam se čini da je Kovačić vizionarski antipicirao svoje vlastito duševno stanje odnosno organsku psihozu.
 
=== Hrvatski realizam ===
Cijelo djelo Ante Kovačića najjači je ostvaraj hrvatskoga realizma, i to u karakterističnom obliku za hrvatsku književnost u kojoj nema previše tekstova koji slave i posvećuju običnost i svakodnevnost: romani su to posvećeni suvremenoj tematici (za razliku od Šenoe, čiji je opus najvećma uronjen u povijesnu problematiku), čudna mješavina romantizma, realizma i brutalnoga naturalizma nabijena razornom satirom i očajem nad stanjem hrvatskoga društva; kultom fatalne žene ukorijenjenoga u romantizmu; burnim zapletima i velikim strastima, te propašću glavnih likova u zločinu, ubojstvu, ludilu i samoubojstvu. Raspet između romantizma i naturalizma, Kovačić je senzibilitetom predšasnik velike tradcijetradicije hrvatskoga romana egzistencijalističke i političko-satiričke usmjerbe. Objavljuje u književnim časopisima: [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], [[Hrvatski dom (časopis)|Hrvatski dom]], [[Obzor (časopis)|Obzor]], [[Primorac (časopis)|Primorac]], [[Hrvatska lipa (časopis)||Hrvatska lipa]] i [[Sloboda (časopis)|Sloboda]].<ref name="AK"></ref>
 
=== Bibliografija===
* '''1877.''' - ''[[Baruničina ljubav]]'', roman;
* '''1878.''' - ''[[Smrt babe Čengićkinje]]'';
* '''1880.''' - ''[[Ladanjska sekta]]'' i ''[[Zagorski čudak]]'', pripovjesti;
* '''1881.''' - ''[[Fiškal]]'', roman;
* '''1886.''' - ''[[Među žabari]]'', nedovršeni roman;
* '''1888.''' - ''[[U registraturi]]'', roman;
* Stihovi ([[1949]])
* Feljtoni i članci ([[1952]])
Line 48 ⟶ 61:
 
=== Vanjski linkovi===
 
=== Izvori ===
{{reference}}
 
{{Hrvatska književnost}}
 
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Ante_Kovačić"