Razlika između izmjena na stranici "Bugarski jezik"

Dodano 12 bajtova ,  prije 7 godina
m (Bot dodaje: kaa:Bolgar tili)
Novobugarski [[književni jezik]] stvoren je na osnovi sjeveroistočnoga dijalekta, kojemu po rođenju pripadaju glavni predstavnici bugarske književnosti XIX. vijeka (Ljuben Karavelov, Hristo Botev, Ivan Vazov, Petko Slavejkov), ali u XX vijeku na oblikovanje savremenoga književnog jezika u znatnoj su mjeri utjecali i zapadni govori. Potkraj XIX. vijeka pojavljuje se i bugarska slavistika (L. Miletič, B. Conev). Pravopis, koji se razvijao na temelju crkvenoslavenske tradicije i ruskih uzora, bio je više puta reformiran; posljednja reforma od [[1945]]. uklonila je iz pisma nepotrebne ''jerove'', a nekadašnji [[jat]] »ě« (ѣ) razlučila prema izgovoru na »ja« i »e«. U glasovnom pogledu za bugarski jezik karakterističan je prijelaz praslavenskih konzonantskih grupa /tj/ i /dj/ u /št/ i /žd/ (npr. »svešt«, »mežda« prema bosanskom »svijeća«, »međa«, ruskomu »sveča«, »meža«).
 
Praslavenski [[nazal]]i i oba jera svedeni su na neodređen (»bezbojan«) [[samoglasnik|vokal]] i na »e«. U književnom jeziku, po uzoru na sjeveroistočne govore, jat (ě) se odražava kao »ja« i kao »e«, u zapadnim dijalektima uvijek kao »e«, a u jugoistočnim uvijek kao »ja«. Naglasak može stajati na različitim [[slog]]ovima i pomičan je. Uz makedonski, bugarski jezik jedini je slavenski jezik koji ima [[član]]; on se razvio iz pokazne [[zamjenice]], te je (poput člana u [[Rumunski jezik|rumunskom]] i [[Albanski jezik|albanskom jeziku]]) postpozitivan, tj. nalazi se na kraju imenske riječi ([[Imenica|imenice]], pridjeva, broja, zamjenice) stopljen s njom. Uloga člana u bugarskom jeziku analogna je funkciji koju on ima u drugim evropskim jezicima.
 
[[Deklinacija (gramatika)|Deklinacija]] je u bugarskom jeziku reducirana; [[padež]]ni odnosi izražavaju se najčešće prijedložnim konstrukcijama, ponajviše prijedlogom »na«, uz koji ime redovito dobija značenje [[genitiv]]a ili [[dativ]]a. [[Komparacija]] pridjeva vrši se [[prefiks]]ima: »po« za [[komparativ]], »naj« za [[superlativ]]. [[Glagol]]ski je sistem bogat: postoji više oblika za prošlo vrijeme, dva jednostavna: [[aorist]] i [[imperfekt]], te nekoliko složenih. Među [[glagol]]skim oblicima koji izražavaju različite načine i vidove glagolske radnje specifična je razlika među oblicima koji neku tvrdnju izražavaju kao nezavisnu (kategoričnu, vlastitu) ili kao zavisnu (presumptivnu). U bugarskome jeziku u većoj je mjeri nego u ijednom drugom slavenskome jeziku sačuvan rječnički fond staroslavenskoga jezika.