Razlika između verzija stranice "Rečenica"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Zamjena sadržaja stranice sa 'dghhhjkgfrrdfhjjahfZHgFghASFFGHSDASJHGDFASGHSFGDHSFGDGDGFDSGHDSGFHDGDSFSGHFSDGFHSDAGSADGHFSDGFHSDAGHSDAGFHSDGHSDGHFASDGFSADGSFGDGHSADGFASGHFSDGFSADGFDFGASDCHUXAzsl...'
Red 1:
dghhhjkgfrrdfhjjahfZHgFghASFFGHSDASJHGDFASGHSFGDHSFGDGDGFDSGHDSGFHDGDSFSGHFSDGFHSDAGSADGHFSDGFHSDAGHSDAGFHSDGHSDGHFASDGFSADGSFGDGHSADGFASGHFSDGFSADGFDFGASDCHUXAzslkdJASKL;JDASDKJASLDJASJDASKLDAJSKLDJASLDJASLKDASLKDASHDKLASJHDJGFHDFGDHGFDGHFGHAGUDWGUASDHFSISJOSJAOFSAFJOSFAJ;SADF;JSDAJ;SADJ;SADKJ;SAJK;ASDJK;
'''Rečenica''' je skup riječi kojim prenosimo neku obavijest, informaciju. Rečenica je osnovna obavijesna (komunikacijska) jedinica. Njeni glavni dijelovi su [[subjekat]] i [[predikat]]. Rečenice se po značenju dijele na '''upitne''', '''uzvične''' i '''izjavne'''. Po sastavu se dijele na: proste, proširene i složene.
 
== Značenje rečenica ==
Rečenica kojom kažemo da nešto jest ili nije naziva se '''izjavna rečenica'''. Na njenom kraju obično dolazi tačka.
 
''Djevojčica bere cvijeće na livadi.''<br/>
''Esma nije danas došla u školu.''<br/>
''Mi sutra idemo na izlet.''
 
Rečenica kojom se nešto pita zove se '''upitna rečenica'''. Na njen kraj stavlja se upitnik.
 
''Hoćeš li s nama danas u grad''?<br/>
''Možeš li mi posuditi olovku?''<br/>
''Gdje je moja lopta?''
 
Rečenica kojom se dodatno naglašava sadržaj ili emocionalni odnos prema sadržaju (odobravanje, čuđenje, nezadovoljstvo, radost, ljutnja itd.) zove se '''usklična (uzvična) rečenica'''. Na njen kraj stavlja se uskličnik.
 
''Ura, pobijedili smo!''<br/>
''Joj, past će mi dijete s krova!''<br/>
''Kako sam se prestrašila!''
 
== Sastav rečenica ==
Rečenice koje imaju samo subjekat i predikat jesu '''proste rečenice'''.
 
''Pas laje.''<br/>
''Kiša pada.''<br/>
''Cvijet miriše.''
 
Rečenice koje osim subjekta i predikata imaju barem jedan dodatak koji stoji uz subjekat ili predikat jesu '''proširene rečenice'''.
 
''Ljut pas ljutito laje u vrtu.''<br/>
''Dosadna kiša umorno pada nad Sarajevom.''<br/>
''Crven cvijet miriše po poljanama.''
 
'''Složene rečenice''' jesu one koje imaju barem dva predikata. Dijele se na ''nezavisnosložene'' i ''zavisnosložene''. Nezavisnosložene nastaju nizanjem i sklapanjem, a zavisnosložene uvrštavanjem.
 
=== Nezavisnosložene (koordinirane) rečenice ===
 
1. Sastavne (kopulativne) rečenice<br/>
Veznici: ''i, pa, te, ni, niti''
 
2. Rastavne (disjunktivne) rečenice<br/>
Veznik: ''ili, bilo (volja)''
 
3. Suprotne (adverzativne) rečenice<br/>
Veznici: ''a, ali, nego, već, samo, kad''
 
4. Isključne rečenice<br/>
Veznici: ''samo, samo što, tek, tek što, jedino, jedino što, osim, osim što (van, do, nego)''
 
5. Zaključne:<br/>
Veznici: ''dakle, zato, stoga, pa, s obzirom na to''
 
''Rečenični niz'' takva je nezavisnosložena rečenica u kojoj se rečenice nižu bez veznika:<br/>
''Otišao je u [[pozorište]], pogledao predstavu, vratio se veseo.''
 
=== Zavisnosložene (subordinirane) rečenice) ===
Zavisnosložene rečenice jesu one u kojima je jedna (su)rečenica uvrštena u gramatičko ustrojstvo druge (su)rečenice. Ona rečenica u čije se gramatičko ustrojstvo uvrštava druga rečenica zove se glavna rečenica, a ona koja se uvrštava i koja ovisi o glavnoj zove se zavisna rečenica (''klauza'').
 
Prema mjestu uvrštavanja, zavisna rečenica može biti:
# Predikatska – uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto predikata i prema njoj se odnosi kao imenski predikat prema svome subjektu.
# Subjekatska – uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto subjekta i odnosi se prema njoj kao subjekat prema svom predikatu.
# Objekatska – uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto objekta i prema njoj se odnosi kao objekat prema svome glagolu.
# Adverbijalna (priložne)- uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto priloške oznake i odnosi se prema njoj kao priloška oznaka prema svom predikatu.
# Atributska – uvrštava se u glavnu rečenicu na mjesto atributa i odnosi se prema njoj kao atribut prema svojoj imenici ili zamjenici.
 
Adverbijalne rečenice mogu se dodatno podijeliti s obzirom na službu koju imaju u odnosu na glavnu rečenicu. Adverbijalna rečenica može se uvrstiti u glavnu na mjesto priloških oznaka vremena, mjesta, načina, namjere, uzroka, pogodbe, posljedice, dopuštanja. Prema tome, adverbijalna rečenica može biti:
# vremenska
# mjesna
# načinska
# namjerna
# uzročna
# pogodbena
# posljedična
# dopusna
 
[[Kategorija:Gramatika]]
 
[[am:ዓረፍተ-ነገር]]
[[ar:جملة]]
[[az:Cümlə]]
[[ba:Һөйләм]]
[[bg:Изречение]]
[[br:Frazenn]]
[[ca:Frase]]
[[ckb:ڕستە]]
[[cs:Věta (lingvistika)]]
[[cv:Сĕнӳ (лингвистика)]]
[[cy:Brawddeg]]
[[da:Sætning (grammatik)]]
[[de:Satz (Grammatik)]]
[[el:Πρόταση]]
[[en:Sentence (linguistics)]]
[[et:Lause]]
[[eu:Perpaus]]
[[ext:Frasi]]
[[fa:جمله]]
[[fi:Virke]]
[[fr:Phrase]]
[[gd:Rosg-rann]]
[[gl:Oración (gramática)]]
[[he:משפט (בלשנות)]]
[[hi:वाक्य और वाक्य के भेद]]
[[hr:Rečenica]]
[[ia:Phrase]]
[[id:Kalimat]]
[[is:Setning (setningafræði)]]
[[it:Frase]]
[[ja:文]]
[[jv:Ukara]]
[[ka:წინადადება]]
[[kk:Сөйлем]]
[[ko:문장 (언어학)]]
[[koi:Сёрникузя]]
[[ln:Faláze]]
[[lt:Sakinys]]
[[lv:Teikums]]
[[mhr:Ойлончо]]
[[mk:Реченица]]
[[ml:വാചകം]]
[[mn:Өгүүлбэр]]
[[ms:Ayat]]
[[nl:Soorten zinnen]]
[[nn:Setning]]
[[no:Setning]]
[[pl:Zdanie]]
[[pnb:باک]]
[[pt:Frase, oração e período]]
[[qu:Hunt'a rimay]]
[[ro:Propoziție]]
[[ru:Предложение (лингвистика)]]
[[sh:Rečenica]]
[[simple:Sentence]]
[[sk:Veta (jazykoveda)]]
[[sl:Poved]]
[[sq:Fjalia]]
[[sr:Реченица]]
[[sv:Mening (språk)]]
[[sw:Sentensi]]
[[tg:Ҷумла]]
[[th:ประโยค (ภาษา)]]
[[tl:Pangungusap]]
[[tr:Cümle]]
[[uk:Речення]]
[[vec:Frase]]
[[wa:Fråze]]
[[war:Pamulong]]
[[yi:זאץ]]
[[zh:句子]]