Wikipedia

Razlika između verzija stranice "Jure Francetić"

Pregled historije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Prije postavljeni opis naseg dobrog i uvijek vjernog Jure Francetica nije bio tocan i pisao ga je neki ogorceni cetnik. Jedina istina o juri franceticu se nalazi u ovom clanku (to je vjerni hrvat koji pred nikim nije poklekao) pa cak ni pred poglavnikom
m Poništene izmjene koje je napravio 83.131.66.208 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao EmausBot
Red 28:
}}
 
'''Jure Francetić''' (Prozor kod [[Otočac|Otočca]], 3. jula 1912. - [[Slunj]], 27. decembra 1942.) je bio hrvatski političar, pripadnik [[Ustaše|ustaškog pokreta]], po činu [[pukovnik]], a posmrtno 8. aprila 1943. godine je promaknut u čin [[krilnik]]a [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]]<ref name="Vojska"> [http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/f/francetic/jure/ Biografija Jure Francetića na web stranici vojska.net]</ref> Odgovoran je za progone i pokolje Srba i Jevreja u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref>Enver Redžić: '''Bosnia and Herzegovina in the Second World War''', Routledge, 2005. ISBN 0714656259, 9780714656250
Jure Francetić (Prozor kraj Otočca, 3. srpnja 1912. - Slunj, 27. prosinca 1942.), hrvatski političar, ustaški časnik i zapovjednik elitne jedinice Ustaške vojnice, Crne legije.
<br>'''''str. 73''': On 23 July 1941 the headquarters of the NDH Ustasha police sent an order to all regions and to Jure Francetić, Ustasha Commisioner of Bosnia and Herzegovina, to begin with arrest and transportation of Jews, Serbs and Communists to the Gospić concentration camp''<br>
Sadržaj [sakrij]
'''''str 74''': The Serbian population in eastern Bosnia was also subjected to all manner of Ustasha crimes directed from the highest Ustasha circles in Sarajevo. In this regard, Pavelić's authorized delegates, Francetić, Father Božidar Brale and Professor Hadžić led the way.''</ref>
1 Životopis
<ref>Nila Ginger Hofman: '''Renewed Survival: Jewish Community Life in Croatia''', Lexington Books, 2006. ISBN 0739113305, 9780739113301 str 35</ref> i bio je komandant ustaške brigade [[Crna legija]] u Bosni i Hercegovini.
1.1 Mladost i iseljavanje
1.2 Djelovanje u NDH
1.3 Smrt
2 Naslijeđe
3 Izvori
4 Literatura
Životopis
 
==Biografija==
Mladost i iseljavanje
U Prozoru kraj grada Otočca, u malenom zaseoku Vivoze rođen je Jure Francetić od majke Kate i oca Jurja. Pučku školu završava u Otočcu, gdje kasnije kreće u srednju školu i završava je u Senju. Daljnje školovanje mu plaća stric, maturu polaže u Križevcima. Godine 1931. upisuje studij prava u Zagrebu, nakon nekog vremena završava u zatvoru zbog napadanja vlasti. Dobiva 3 mjeseca strogog zatvora i progon iz Zagreba na 5 godina.
U ožujku 1933. odlazi u emigraciju u Austriju, a potom u Italiju, gdje dobiva čin ustaškog dorojnika. Kada Vjekoslav Servatzy preuzima 1934. rukovođenje logorom Janka-Puszta u Mađarskoj, za pobočnika mu je određen Francetić. 1936. vraća se u Italiju, interniran je na otok Giglio, a potkraj 1937. vraća se u Hrvatsku.
Po povratku je uhićen i interniran u rodni kraj. Ipak 1938. uspijeva doći u Zagreb, gdje kani nastaviti studij, ali ubrzo je, iste godine, pozvan na odsluženje vojnog roka Jugoslavenske kraljevske vojske u Niš. Nakon odsluženja vojnog roka, tijekom kojega je stekao čin podnarednika, vraća se u Zagreb i nastavlja s ustaškom promidžbom, raznosi letke i brošure, u Lici prima i organizira nove članove ustaškog pokreta. Zbog te djelatnosti opet je uhićen i potkraj 1940. osuđen na zatvor i izgon iz Zagreba. Početkom 1941. sklanja se u Njemačku.
Djelovanje u NDH
Nakon proglašenja NDH vraća se u domovinu, a Ante Pavelić ga krajem travnja imenuje ustaškim povjerenikom za Bosnu. U Sarajevu djeluje na uspostavi nove vlasti i ustroja ustaških postrojbi. U rujnu 1941. (nakon pogibije Bećira Lokmića u četničkoj zasjedi) preuzima zapovjedništvo nad jedinicama Sarajevskoga ustaškog logora koje prerastaju u Crnu legiju. Pri tome dobiva i čin satnika Ustaške vojnice.
 
===Mladost i emigracija===
 
Francetić je rođen u Otočcu 3. jula 1912.<ref name="Topalović">Vjenceslav Topalović: '''Srednja Bosna: Ne zaboravimo hrvatske žrtve: 1941.-50./1991.- 95''', Hrvatski informativni centar, 2001. godine, ISBN 9536058324, 9789536058327</ref> Poslije završene gimnazije upisao se na studij prava u [[Zagreb]]u, gdje postaje smpatiter ustaškog pokreta. Ubrzo nakon toga bio je protjeran iz Zagreba na pet godina zbog njegovih antijugoslovenskih političkih aktivnosti. U Otočcu, gdje je bio protjeran, ostaje neko vrijeme i marta 1933. emigrira u Italiju. Polaže ustašku zakletvu u kampu Borgotaro 24. aprila 1933. godine. Slijedeće četiri godine će provesti u Austriji, Italiji i Mađarskoj. U Mađarskoj 1934. godine, preuzimanjem uprave logora za obuku od strane [[Vjekoslav Servatzy|Vjekoslava Servatzyja]] u [[Janka-Puszta|Janka-Puszti]], Francetić je postavljen za zamjenika upravnika logora pod novim, konspirativnim imenom ''Laszlo''<ref>Miron Krešimir Begić: '''Ustaški pokret, 1929-1941: pregled njegove poviesti,''' Naklada Smotre "Ustaša", 1986. godine, str. 212</ref>.
Kuća Jure Francetića u Vivozama, snimljena oko 2000. godine. Okolica Otočca, Lika.
Jedinu vojničku izobrazbu i časnički čin Francetić je stekao u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Postao je rezervni podčasnik u činu narednika[1]. O Francetićevoj vojničkoj izobrazbi i iskustvu, Eugen Dido Kvaternik, ustaški ideolog, piše:
„Bio je veliki rodoljub, osobno neobično hrabar i pošten. Znao je postupati sa svojim podređenima, koji su u njemu gledali nepobjedivog vođu. Nije bio vojnički genij, niti je imao, a ni mogao imati solidnog vojničkog znanja, ali je bio idealan za vojevanje po bosanskim planinama, napose kad mu je uz bok stajao sin naše kršne Hercegovine, rođeni gerilac Rafael Boban.“
(―)
[2] Poslije uspješnih akcija Crne legije u istočnoj Bosni, promaknut je u čin ustaškog dopukovnika. S obale Drine 10.IV.1942. šalje A. Paveliću brzojavku sadržaja:
„Poglavniče, sretan sam da Vam mogu javiti da hrvatske ustaške puške i ustaški topovi od danas čuvaju našu povijesnu granicu. Potresni su prizori našeg ulaska u Srebrenicu, kada su sinovi u ustaškoj odori pokazali svojim majkama, donoseći im zaštitu hrvatskog oružja da mogu nastaviti s obavljanjem svojih poslova.“
(―)
Čin ustaškog pukovnika dobio je nakon uspješnih akcija na Kupresu i oko Bugojna, kamo je Crna legija poslana u srpnju 1942. (Na čelu Crne legije zamjenjivao ga je Rafael Boban.)
S dijelom Legije sudjelovao je u borbama na Kozari, a u ljeto 1942. postavljen je za zapovjednika stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice. Imenovanje ga je zateklo u njemačko-hrvatskom pothvatu na Šekoviće gdje je vodio ustaške bojne. Zapovjedništvo I. sdruga predaje pukovniku Ivanu Stipkoviću. U rujnu 1942. bio je u pratnji Ante Pavelića prigodom njegova posjeta Adolfu Hitleru i hrvatskim legionarima na istočnom bojištu. U listopadu vodi ustaške bojne na Livno u operaciji Dinara, a polovicom studenoga je na području Kalnika.
Smrt
Dana 22. prosinca 1942. godine, Francetić je pošao na novi zadatak u Liku zrakoplovom, gdje je trebao preuzeti zapovjedništvo nad tamošnjim ustaškim i domobranskim postrojbama. Zrakoplovom je upravljao domobranski zastavnik Mijo Abičić. Istog dana partizani su teško oštetili zrakoplov kojim je Francetić letio za Gospić i prisilili ga sletiti pored sela Močile kod Slunja, što je bio teritorij kojeg su kontrolirali partizani. Francetića i njegovog pilota su odmah uhvatili partizani, ali ih nisu mogli obraniti od seljaka koji su ih izboli vilama i roguljama[3]. Teško ranjen Francetić je bio prebačen u partizansku bolnicu gdje su mu kirurzi pokušali spasiti život da bi ga zamijenili za 100 jasenovačkih logoraša, ali nisu u tome uspjeli[4]. Francetić je umro 27. prosinca 1942. godine.
Bilo je i nepotvrđenih glasina da je na motoru njegovog zrakoplova izvedena sabotaža od strane nekih talijanskih ili partizanskih agenata jer Francetić nije namjeravao trpjeti talijansku potporu četnicima u Lici i Primorju. Navodno je dan prije polijetanja Francetić poslao Paveliću pismo sadržaja:
„Poglavniče! Moji crnci (Crna legija) su samo meni vjerni i samo smrt će me zaustaviti da se pridružim tamošnjim partizanima u borbi protiv Talijana koji nisu ništa bolji od četnika, jer pale i uništavaju našu domovinu. A ja kao rodoljub ne mogu to više podnieti, a vi poglavniče odlučite o daljnjim postupcima. Vaš vierni i uviek odani Jure Francetić.“
(―)
Da se ne bi demoralizirali narod i vojska među kojima je Francetić bio jako omiljen, ustaške vlasti su dopustile da se vijest o njegovoj smrti objavi tek tri mjeseca kasnije, 30. ožujka 1943. Posmrtno mu je dodjeljena Zlatna kolajna Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost s pravom na naslov viteza. Također je posmrtno promaknut u čin krilnika Ustaške vojnice. Već za života o njemu su se pjevale pjesme koje su objavljivane po listovima, a 1945. u Zagrebu je tiskana knjižica pod naslovom Narodna pjesma o vitezu Juri Francetiću. O njemu i njegovoj Crnoj legiji sačuvana je pjesma Evo zore, evo dana. U njegovu čast, 31. ožujka 1943., domobranska 7. pješačka pukovnija dobila je ime 7. domobranska pješačka pukovnija ustaškog pukovnika viteza Jure Francetića.
Naslijeđe
 
Poslije atentata na kralja [[Aleksandar, kralj Jugoslavije|kralja Aleksandra]], [[Benito Mussolini|Mussolini]] ga je internirao na [[Sardinija|Sardiniju]] nakon pritiska jugoslovenske vlade. Nakon opće amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, Francetić se je vratio u Jugoslaviju novembra 1937.<ref>Ivo Goldstein: '''Holokaust u Zagrebu''', Novi liber, Zagreb, 2001. str. 99</ref>, ali je odmah nakon toga zatvoren i protjeran u Otočac. Slijedeće godine se vratio i Zagreb da bi završio studij prava, ali je bio prisiljen da ode u vojsku. Krajem 1940. je ponovo zatvoren u Zagrebu zbog telegrama-čestitke koju je poslao [[Jozef Tiso|Jozefu Tisou]], regentu novoformirane satelitske države [[Slovačka|Slovačke]]. Ponovo je bio interniran u Otočac. Posle zapaljivog nacionalističkog govora koga je održao na jednoj lokalnoj školskoj proslavi Nove godine pobjegao je u [[Treći rajh|Njemačku]] 12. januara 1941. da bi izbjegao hapšenje i zatvor<ref name="Topalović"></ref>.
Jedino vojničko obrazovanje i oficirski čin Francetić je stekao služeći vojsku u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]]. Postao je rezervni podoficir u činu [[narednik]]a<ref>Jakov Blažević: '''Bez alternative''', "Mladost", 1980., str. 477 </ref>. O Francetićevom vojničkom obrazovanju i iskustvu [[Eugen Kvaternik|Eugen Dido Kvaternik]], ustaški ideolog, piše:
{{Citat|On nije imao niti osnovnog vojničkog znanja ni izobrazbe, niti je imao smisla za osnovnu vojničku organizaciju. <ref name=zeljka>Željka Godec: '''Provokacija ili manipulacija?''', Nacional, Zagreb, 15. juna 2000. godine, citirani Kvaternikovi memoari</ref>.}}
 
===Drugi svjetski rat===
 
====Formiranje NDH====
Oznaka 44. samostalne domobranske bojne "Jure Francetić"
 
Tijekom rata u Hrvatskoj i BiH (1991.-1995.) bojna HVO-a iz Zenice je nosila ime "44. samostalna domobranska bojna "Jure Francetić"" (kasnije je prerasla u brigadu "Jure Francetić") kao i dvije bojne HOS-a, 13. bojna "Jure vitez Francetić" iz Tomislavgrada i 19. bojna "Vitez Jure Francetić" iz Gospića.
Poslije formiranja [[NDH|Nezavisne države Hrvatske]] 10. aprila 1941. godine, Francetić je 20. jula promaknut u [[satnik]]a, a u septembru 1941. godine organizuju Crnu legiju, reorganizacijom ustaških jedinica, koje su bile pod zapovjedništvom poginulog [[Bećir Lokmić|Bećira Lokmića]]. 15. novembra postaje [[bojnik]], a 6. marta 1942. godine [[dopukovnik]], te 24. jula 1942. godine dobija čin pukovnika.<ref name="Vojska"></ref> Kvaternik je vjerovao da je Francetić ''"rođeni gerilac i sin naše brdovite Hercegovine"'' - što je bio dovoljan razlog da bude vojni komandat u Bosni i Hercegovini.<ref>Eugen Dido Kvaternik, [[Jere Jareb]]: '''Sjećanja i zapažanja, 1925-1945: prilozi za hrvatsku povijest''', Naklada "Starčević", 1995., ISBN 9539636906, 9789539636904</ref>. Stvaranje prvih formacija ustaške vojnice u Sarajevu, prethodila je široka akcija Jure Francetića i [[Ante Vokića]] u junu, julu i prvim danima augusta 1941. godine, koji su doveli grupu ustaških oficira u sastavu: [[Ranko Boban]], [[Martin Vulin]], [[Josip Mamić]], [[Juko Galić]], [[Marko Perkušić]], [[Božo Vidov]], [[Ivan Bagarić]], [[Roman Blaškov]] i [[Ivan Devčić,]] ca ciljem organizovanja i naoružvanja manjih ustaških jedinica vezanih za tabore u predjelima grada i okolnim selima. Od mještana, ali i od strane [[Wehrmacht|njemačke vojske]], ove su ustaške jedince nazvane ''samozvani'' ili ''divlji ustaše''. Ove su jedinice, početkom ustanka, zbog zločina nad Srbima na [[Alipašin Most|Alipašinom Mostu]] i [[Semizovac|Semizovcu]], na zahtjev njemačkih vlasti ukinute u augustu 1941. godine i najveći broj pripadnika integriran je u ustaške jedinice u drugim krajevima. Poslije prvih zločina [[četnici|četnika]] nad muslimanskim stanovništvom u više sela istočne Bosne, nekoliko hiljada izbjeglica s tog terena našlo se u Sarajevu. Njih su Francetić i Vokić vrbovali u ustaše i od njih formirali ustašku jedinicu, koju su zbog crne boje uniforme, za razliku od maslinasto-zelenih uniformi ostalih ustaških jedinica, nazvali Crnom legijom. <ref>'''Sarajevo u revoluciji, tom drugi'''; [[Rafael Brčić]], ''Okupacioni sistem i ustaška Nezavisna država Hrvatska u Sarajevu (1941-43.)'', NIŠP Oslobođenje, Sarajevo 1977. godine</ref>
U Slunju je u lipnju 2000. postavljena spomen-ploča Juri Francetiću koja je uklonjena nakon 2004. Jedna ulica u zapadnom Mostaru danas nosi ime Ulica Jure Francetića.
 
====Sarajevo====
 
Sa ciljem osnivanja ustaške vlasti, u Sarajevo 23. i 24. aprila 1941. godine dolazi Pavelićev opunomoćenik [[Eugen Kvaternik]], [[Petar Petković]], zadužen za resor javnog reda i mira u NDH, [[Zvonko Kovačević]], postavljen za zapovjednika grada Sarajeva, pukovnik [[Petar Blašković]], kao zapovjednik bosanskog divizijskog područja. Istovremeno se za ustaške povjerenike u Bosni i Hercegovini imenuju i katolički svećenik don [[Božidar Bralo]], profesor [[Hakija Hadžić]] i Jure Francetić.<ref name="Sarajevo_2">'''Sarajevo u revoluciji, tom drugi'''; [[Nisim Albahari]], ''Od aprilskog rata do ustanka'', NIŠP Oslobođenje, Sarajevo 1977. godine</ref>. Francetić svoj štab u Sarajevu smješta na [[Alifakovac|Alifakovcu]], u kući protjerane židovske porodice. Stan je pretvorio u zatvorsku kuhinju i perionicu rublja<ref>Dušan Azanjac: Otpor u žicama: sećanja zatočenika, Ivo Frol, Đorđe Nikolić, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1969, str. 447</ref>. Svojom izjavom:
{{Citat|... da je grad išaran ćirilicom i da su u svim uredima bili pravoslavni, a u željezničko ravnateljstvu 500 pravoslavnih činovnika i raznih namještenika, pa i bivša banska uprava, gradska uprava, tvornice i privatna poduzećasu bili u rukama pravoslavnih i Židova...a samo Sarajevo je imalo 500 židovskih radnji<ref>'''Sarajevo u revoluciji, tom drugi'''; [[Ante Džeba]], ''Mačekova zaštita u sprezi sa ustašama uspostavlja vlast'', NIŠP Oslobođenje, Sarajevo 1977. godine</ref>. }}
Francetić najavljuje progone Srba i Židova, te oduzimanje njihove imovine po rasnim zakonima. Reformom policijskih jedinica i jedinica ustaške milicije, Francetićevi ustaše stavljaju pod kontrolu policiju, u kojoj zadržavaju jedan manji broj agenata i policajaca iz policijske direkcije iz Sarajeva, a na čelu političkog odjeka postavljaju, specijalistu za progon komunista agenta Cividinija.<ref name="Sarajevo_2"></ref> Francetićeve ustaše su preuzele upravu lokalne državne administracije i otpustile sve državne službenike i učitelje koji su bili kategorirani kao ''Srbijanci'', a takođe i one koji su bili Jevreji.
 
Ubistva, zatvaranja i masovne deportacije Srba i Jevreja su bile svakodnevne aktivnosti Francetićevih ustaša - zasnovane na ustaškoj politici i pravdane zvaničnom ustaškom politikom koja je zahtijevala totalno istrjebljenje Jevreja i pokolj, progon Srba i njihovo prisilno pokatoličavanje u Bosni i Hercegovini<ref name="Dulić"> Tomislav Dulić: '''Utopias of Nation: Local Mass Killing in Bosnia and Herzegovina, 1941-42''', Uppsala Universitet, 2005, str. 124, 132, 133</ref>. Francetić je osobno učestvovao u hapšenju, zatvaranju i ispitivanju istaknutih Srba i Jevreja, poput [[Vaso Miskin|Vase Miskina]], [[Nisim Albahari|Nisima Albaharija]], [[Vukosava Vukica Šain|Vukosave Vukice Šain]].<ref>'''Sarajevo u revoluciji, tom drugi'''; [[Milutin Đurašković]], ''Hapšenje u Kaknju i bjekstvo iz sarajevskog zatvora'', NIŠP Oslobođenje, Sarajevo 1977. godine</ref><ref>'''Sarajevo u revoluciji, tom drugi'''; [[Vukosava Vukica Šain]], ''Za narodnu pomoć i na kurirskim vezama'', NIŠP Oslobođenje, Sarajevo 1977. godine</ref> Ustaška neviđena bestijalnost ispoljena prema Srbima i Jevrejima je prisilila njemačku vojnu komandu da zahtijeva Francetićevu smjenu sa položaja komandanta Crne legije. [[Ante Pavelić|Pavelić]] se suprostavio Nijemcima i čak unapredio Francetića u komandanta svih ustaških jedinica u Bosni i Hercegovini.<ref>J. Lee Ready: '''The Forgotten Axis: Germany's Partners and Foreign Volunteers in World War II''', McFarland & Co., 1987., ISBN 089950275X, 9780899502755, str. 172<br>
It got so bad that the German command demanded that Jure Francetic, the commander of the First Brigade Black Legion, be dismissed due to his unbridled cruelty. Pavelić replied by promoting Francetić to commander of all Ustashi field formations.</ref>
Po zahtjevu komandanta svih koncentracionih logora u NDH, [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslava Luburića]], Francetić u suradnji sa svojim pomoćnikom [[Drago Jilak|Dragom Jilakom]] i ustaškim [[tabornik]]om sa [[Pale|Pala]] [[Boško Cvenćek|Boškom Cvenćekom]], hapsi na prevaru 74 Srba i odvodi ih u [[Kruščica (Vitez)|Kruščicu]]<ref name="Sarajevo_3">'''Sarajevo u revoluciji, tom drugi'''; [[Danilo Jakovljević]], ''O prvim zločinima nad stanovništvom u okolini Sarajeva'', NIŠP Oslobođenje, Sarajevo 1977. godine</ref> , selo kraj [[Vitez (grad)|Viteza]], na izgradnju ograde i dodatnih baraka za zatvaranje zatvorenika i logoraša. Izgradnjom tog logora počinju deportacije Židova iz Sarajeva. Dopisom Ravnateljstva ustaškog redarstva NDH u Zagrebu 23. jula 1941. godine, poslatom svim župama, donesena je odluka kojom se naređuje ustaškom povjereniku za BiH Francetiću:
 
{{Citat|Da odmah izda shodnu odredbu područno-redarstvenom ravnateljstvu da se najžurnije izvrši pritvaranje svih Židova i pravoslavaca - Srba, koji su već bili poznati kao komunisti, bilo pak da su imalo sumljivi, da su skloni tom pokretu. Iste mjere valja preduzeti i protiv komunista katoličke i muslimanske vjeroispovjesti, kao i drugih, time, da se pridrže do daljnjeg u pritvoru, dok Srbe i Židove, ima se smjesta otpremiti u zbiralište (Koncentracioni logor Gospić)...<ref name="Sarajevo_3"> </ref>}}
 
U predratno vrijeme na području današnje Bosne i Hercegovine je živilo 15.000 Jevreja. Oko 3.000 <ref> [http://www.vex.net/~nizkor/hweb/people/e/eichmann-adolf/transcripts/Sessions/Session-046-04.html Suđenje [[Adolf Eichmann|Adolfu Eichmannu]], [[Tel Aviv]], 1961. godine; svjedočenje Aleksandra Arnona]</ref> (po drugim izvorima 1.500) <ref> '''Travnik u NOR-u, knjiga prva''', ''Ćamil Kazazović'', Naša riječ, Zenica 1969. godine </ref> jevrejskih žena i djece je internirano u [[Koncentracioni logor Kruščica|logor Kruščicu]], koji su kasnije prebačeni u [[Koncentracioni logor Jasenovac|logore Jasenovac]] i [[Koncentracioni logor Stara Gradiška|Stara Gradiška]]. Dodatnih 7.000 bosanskih Jevreja je direktno transportirano u logor Jasenovac. U proljeće 1942. godine kolona vozila u kojima su se nalazili visoki ustaški oficiri, napadnuta je na [[Vrelo Bosne|Vrelu Bosne]] na [[Ilidža|Ilidži]] od strane partizana. Poginulo je nekoliko ustaških oficira, ali Francetić nije bio ozlijeđen. <ref>'''Sarajevo u revoluciji, tom drugi'''; [[Blanka Albahari-Perušić]], ''Hvatanje i sređivanje radio vijesti'', NIŠP Oslobođenje, Sarajevo 1977. godine</ref>
 
====Vojna djelovanja====
=====Istočna Bosna=====
=====Operacija Trio=====
=====Kozara=====
=====Vlasenica=====
=====Dinara=====
====Istočni front====
 
U septembru 1942. godine, zajedno sa Antom Pavelićem, Francetić, posjećuju [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]] u [[Berlin]], te nakon toga odlaze na [[Istočni front]], u posjetu hrvatskim legionarima [[369. pojačana pješačka pukovnija|369. pojačane pješačke pukovnije]], koja je djelovala pod kontrolom [[Wehrmacht|njemačke vojske]], u [[Staljingradska bitka|bitkama za Staljingrad]].
 
====Smrt====
 
Francetić je umro od ozljeda 27. decembra 1942. godine. Dana 22. decembra 1942. godine partizani su teško oštetili avion kojim je Francetić letio za [[Gospić]] i prisilili ga da sleti pored sela Močile kod [[Slunj]]a<ref>Božidar Novak: Vjesnik Jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte Hrvatske, 1941-1945: Izbor, Jedinstvena narodno-oslobodilačka fronta Hrvatske, Vlado Stopar, "Vjesnik", 1970, str. 384, наслов PSETO JURE FRANCETIĆ U RUKAMA NARODA: Bandit, krvolok, zločinac i desna ruka razbojnika Pavelića, osnivač i komandant »Crne legije« Jure Francetić, pitomac zločinačkih logora Janka Puste i Italije dospio je u ruke naroda od čijeg neumoljivog suda i nesmiljene kazne ne ...</ref>, što je bila teritorija koju su kontrolirali partizani. Francetića i njegovog pilota su odmah uhvatili partizani, ali ih nisu mogli odbraniti od seljaka koji su ih izboli vilama i roguljama<ref>Wanda Schindley, Petar Makara: Jasenovac: Proceedings of the First International Conference and Exhibit on the Jasenovac Concentration Camps : October 29-31, 1997, Kingsborough Community College of the City University of New York, Dallas Pub., 1997 str. 139<br>
...was Jure Francetic, one of the founders of the infamous black Ustasha legion. who later on was an Ustasha colonel and was shot down with his plane, and the peasants finished him off with pitchforks in Kordun. Unfortunately, it would have been better had they captured him and exchanged him for 100 Jasenovac inmates.</ref>. Teško ranjen Francetić je bio prebačen u partizansku bolnicu gde su mu kirurzi pokušali spasiti život da bi ga zamijenili za 100 jasenovačkih logoraša, ali nisu u tome uspjeli<ref>Nikola Rušinović: Moja sjećanja na Hrvatsku, Meditor, 1996, ISBN 9536300087, 9789536300082, str. 151-152</ref>.
 
Francetićevu smrt su ustaše držale u tajnosti sve do početka marta 1943. godine. Zvanična vijest o njegovoj smrti je objavljena 31. marta 1943 i isti dan proklamovana osmodnevna državna žalost u NDH<ref>R.Haynes, M. Rady 2011, str. 198</ref>
 
====Ordeni i medalje====
 
* [[Željezni trolist III. stupnja s hrastovim grančicama]], 6. marta 1942. godine;
* [[Zlatna kolajna za hrabrost poglavnika Ante Pavelića]], dodijeljena posmrtno 27. marta 1943. godine<ref name="Vojska"></ref>
 
==Nasljeđe==
 
Memorijalnu plaketu u čast ovoga ustaškog vođe je bila postavila Asocijacija ratnih veterana "Hrvatski domobran" u Slunju, juna 2000.<ref>Sabrina P. Ramet: The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918-2004, Indiana University Press, 2006, ISBN 0253346568, 9780253346568, str. 588-9</ref><ref name=zeljka/>. Vlada [[Ivica Račan|Ivice Račana]] nije reagovala na ovu provokaciju mržnje i pored brojnih protesta u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i inozemstvu. Plaketa je uklonjena tek krajem 2004. po naredbi vlade tadašnjeg premijera [[Ivo Sanader|Ive Sanadera]].
 
== Reference ==
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/wiki/Jure_Francetić"