Razlika između verzija stranice "Tokata"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
No edit summary |
||
Red 1:
'''Tokata''' (it. toccata – „biti dirnut“) je oblik [[klasika|klasične muzike]] za instrumente sa tipkama koja naglašava vještinu svirača. Manji broj tokata je za više instrumenata, kao otvaranje opere [[
Ovaj oblik se najprije pojavio u [[renesansa|renesansi]]. Nastao je u sjevernoj [[Italija|Italiji]]. Brojna izdanja muzike kasnog 16. stolječa sadrže tokate kompozitora kao što su [[
Tokata u baroku je počela sa ''Girolamo Frescobaldi''. Postaje virtuoznija, intenzivnija i produžava se u odnosu na renesansnu verziju. Dostiže svoj vrhunac ekstravagance slično aritekturi tog vremena. Često sadrži jako brze dijelove i [[arpegiji|''arpegije'']] koji se izmjenjuju sa akordima i dijelovima slični [[fuga|''fugama'']]. Često nema regularni tempo, a skoro uvijek ima improvizacijski osječaj.
Drugi barokni kompozitori prije Bacha su bili [[
[[Johann Sebastian Bach|Bahove]] Tokate su među najpoznatijima ovog oblika. Njegove tokate za [[orgulje]] su brilijantna improvizacijska dijela i često slijede nezavisne fuge. U ovakvim slučajevima tokata služi kao [[preludiji]]. Njegove tokate za čembalo su multi-sekcijonalne i sadrže fugalne strukture.
Nakon baroka tokate su manje česte, ali ima nekoliko dobrih primjer: [[Robert Browning]], [[Robert Schumann]], [[Kaikhosru Shapurji Sorabiji]] i [[Prokofiev]] su napisali tokate za solo piano, to su također uradili i [[Maurice Ravel]] kao dio ''Le Tombeau de Couperin'' i [[Claude Debussy]] u svojoj [[suita|suiti]] ''Pour le Piano''. Tokata je bila od velikog značaja u francuskim školama orgulje tokom perioda [[romantika|romantike]].
|