Razlika između verzija stranice "Antarktik"

'''Antarktik''' je kontinent na [[Južni pol|južnom polu]] planete [[Zemlja zemlje(planeta)|Zemlje]].

Poznat je kao najhladnije mjesto naZa zemlji i oko 98% njegove površine je prekrivenprekriveno snijegom i ledom. Antarktik se nečesto smije zamijenitizamjenjuje sa Arktikom koji je na [[Sjeverni pol|sjevernom polu]] zemljeZemlje. Antarktik je po veličini peti kontinent na svijetu, poslije [[Azija|Azije]], [[Afrika|Afrike]], Sjeverne Amerike i Južne Amerike.

U prosjeku, to je najhladniji, najsuhlji i najvjetrovitiji kontinent na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]], sa najmanje padavina. Sa 14.425 miliona km², on je i treći najmanji kontinent poslije [[Evropa|Evrope]] i [[Okeanija|Okeanije]]. Zbog male količine padavina, izuzev na samim obalama, kontinent je, tehnički, najveća [[pustinja]] na Zemlji. Ne postoji stalno ljudsko naselje na njegovoj površini, a živi svijet je predstavljen sa životinjama i biljkama[[biljka]]ma posebno otpornim na hladnoću (pingvini[[pingvin]]i, foke, lišajevi[[lišaj]]evi i veliki broj vrsta [[Alge|algi]]).

Iako su još od antičkih vremena postojale spekulacije o ''Terra Australis'' (Južnoj zemlji), prvu potvrdu postojanja kontinenta je pružila [[Rusija|ruska]] ekspedicija sa Mikhail Lazarevom i Fabian Gottlieb von Bellingshausenom, međutim Antarktik je ostajao neistražen tokom 19-tog. vijeka zbog negostoljubivog okruženja, nedostatka resursa i izolirane lokacije.

Potpisom Antarktičkog sporazuma, od strane 12 zemalja [[1959]]. godine, prihvaćeno je da na kontinentu budu zabranjene vojne aktivnosti i eksploatacija [[Ruda|rudnih bogatstava]]. Sporazum je podržao naučna istraživanja i doprinio održavanju kontinenta kao specifične ekozone. Više od 4.000 naučnika, različitih nacionalnosti, učestvuje u istraživanjima koja se trenutno vrše na njegovom tlu.

Vjera u postojanje Terra Australis, kontinenta na krajnjem [[jug]]u planete, koji bi predstavljao "balans" u odnosu na sjeverna kopna Evrope, [[Azija|Azije]] i [[Afrika|Sjeverne Afrike]], bila je prisutna još od [[Ptolomej]]evog vremena i od njegove ideje o simetričnom rasporedu kopna na Zemlji. Ucrtavanje velikog južnog kopna je bilo uobičjeno na ranijim mapama kao što je na primjer [[turska]] ''Piri Reis'' mapa. Čak ni u kasnom 17-tom. vijeku, nakon što je utvrđeno da [[Južna Amerika]] i [[Australija]] nisu dijelovi tog kontinenta, geografi su još uvijek vjerovali da taj kontinent postoji i zamišljali su ga mnogo većim nego što je ustvari bio.

Prva potvrda postojanja Antarktika je došla [[1820]]. godine. Tri broda su posjetila kontinent, ruski, [[Sjedinjene Američke Države|američki]] i britanski, a kapetan ruskog broda [[Fabian von Bellingshausen]] je [[27. januar|27 januara]] prvi primijetio "kopno". Bilo je to tri dana prije britanacaBritanaca i oko deset mjeseci prije amerikanacaAmerikanaca. Bitno je da su sve tri ekspedicije konačno utvrdile stvarno postojanje tog očekivanog kopna.

[[1841]]. istraživač James Clark Ross je prošao kroz ono što se sada zove Rosovo[[Rossovo more]] i otkrio RosovaRossova ostrva. Proplovio je i pored velikog ledenog zida koji je poslije nazvan Rosov greben. Zatim [[Mount Erebus]] i Mount Terror na Antarktiku su nazvani po njegovim brodovima HMS Erebus i HMS Terror.

Tokom ekspedicije iz [[1907]]. vođene od strane Ernest Shackletona grupa predvođena T. W. Edgeworth Davidom je postala prva koja se popela na Mount Erebus i dosegla [[Južni magnetni pol]]. Dok je [[14. decembar|14. decembra]] [[1911]]. ekspedicija sa [[Roald Amundsen|Roald Amundsenom]] na čelu, stigla do južnog geografskog pola.