Razlika između verzija stranice "Sikstinska kapela"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary |
|||
Red 1:
'''Sikstinska kapela''' ([[Italijanski jezik|Italijanski]]: ''Cappella Sistina'') ili jednostavno '''Sikstina''' je u izvornom značenju papinska kućna [[kapela]] u sastavu [[Vatikan]]ske palate u [[Rim]]u. Izgradio je [[arhitekt]] [[Giovani de' Dolci]] između [[1475]]. i [[1483]]. godine po nalogu [[Siksto IV|Siksta IV]] koji je zahtijevao da ta građevina bude svedena na najbitniji arhitektonski oblik, zatvorena i gotovo nepristupačna izvana (utvrđena).
Line 51 ⟶ 50:
Centralne četvrtine svoda međusobno su razdvojene poznatim mikelanđelovskim golim likovima. Sa strana glavnog oltara slijeva vidimo ''Amanovo kažnjavanje'', zdesna ''Bronzanu zmiju'', a na suprotnom zidu ''David i Golijat'' slijeva dok je ''Judita i Holoferno'' zdesna.
== Freska "Posljednji sud" ==
[[Datoteka:Jugement dernier.jpg|mini|300px|<center>[[Michelangelo]]v ''[[Posljednji sud]]''<center>]]
Otkako je Michelangelo započeo ukrašavati svod pa sve do završetka ''Posljednjeg suda'' na zidu glavnog oltara prošle su 23 godine, period u kome je luteranska reforma promijenila kršćanski svijet a Rim pretrpio jedno od najvećih pljačkaških haranja u svojoj historiji.
''[[Posljednji sud]]'' na zapadnom zidu, iza oltara, je jedinstveno i veličanstveno djelo. Mjesto gdje pitoreskno eksplodira "Dies irae", Michelangelo je započeo [[1535]], na zahtjev pape [[Pavao III|Pavla III]], a završio [[1541]].
Tri stotine likova ispunjavaju nacrt impresivne dosljednosti i jasnoće, gdje je prostor organiziran kao stvarna arhitektura likova. Prizorom dominira lik Krista. Marija uz njega predstavlja vezu između Krista i čovječanstva. Ostali likovi suda su proroci, apostoli i mučenici. (Michelangela je zanimalo sve što je neobično ili "drukčije", pa je naslikao svoj iskrivljen i izobličen autoportret sakriven u oguljenoj koži koju u ruci drži Sveti Bartolomej).
Na ženske crte Posljednjeg suda vjerovatno je utjecao lik pjesnikinje Vittorije Colonne, prema kojoj je Michelangelo gajio emotivne osjećaje.
Odmah nakon završetka manje liberalne pape su počeli zahtijevati da se "najsramotnija" i "najstidnija" mjesta na fresci preslikaju tkaninama, pa su Italijani slikare koji su to radili, poput Daniel de Volterra, nazvali ''braghettone'' (slikar gaća, gaćar). Zanimljivo je, da se ni u XX vijeku, prilikom restauracije freski, ipak nisu usudili skinuti sve naknadno naslikane dijelove odjeće sa "stidnih mjesta".
== Također pogledajte ==
| |||