Razlika između verzija stranice "Moja lijepa gospođice"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot dodaje {{Commonscat|My Fair Lady (film)}} |
No edit summary |
||
Red 1:
{{infokutija film
| naziv = Moja lijepa gospođice
Line 47 ⟶ 46:
== Zanimljivosti ==
* [[James Cagney]] je prvi dobio ponudu za ulogu Alfreda Doolittlea. Kad se on povukao u zadnjoj minuti, uloga je dodijeljena čovjeku koji je imao tu ulogu na [[Broadway|Broadwayu]], Stanley Holloway. [[Peter O'Toole]], [[Cary Grant]], [[Noel Coward]], [[Rock Hudson]] [[Michael Redgrave]] i [[George Sanders]] su bili u planu da dobiju ulogu Higginsa prije nego što je [[Rex Harrison]] bio konačno izabran da ponovi svoju Broadwaysku ulogu.
* [[Jack L. Warner]] isprva nije želio Rexa Harrisona da ponovi svoju teatarsku ulogu kao Higgins pošto je gledao [[Cleopatra|Cleopatru]] i mislio je da je glumac izgledao previše star da bi mogao privući [[Audrey Hepburn]] da se zaljubi u njega. Peter O'Toole je bio u konkurenciji za ulogu Higginsa, ali njegov zahtjev za zaradom je bio previše visok.
* Jack L. Warner je platio $5.5 milliona za kupovinu [[Autorsko pravo|autorskih prava]] u februaru [[1962]]. Ovo je bio rekordni iznos novca plaćen na filmska prava za bilo koju [[intelektualna svojina|intelektualnu svojinu]], da bi kasnije taj rekord bio prestignut [[1978]]. kad je Columbia platila $9.5 milliona na filmska prava za Annie.
* Audrey Hepburn je bila prva od glumačke ekipe koja je saznala za vijest o atentatu na predsjednika [[John F. Kennedy|Johna F. Kennedya]]; Audrey je vijest objavila odmah nakon snimanja pjesme "Wouldn't It Be Loverly?" [[22. novembar|22. novembra]] [[1963]]. Ekipa je primila ovu vijest sa zaprepašćenjem.
* Kad je Rexu Harrisonu dodijeljen Oskar, on je posvetio nagradu svojim "dvjema lijepim gospođicama", Audrey Hepburn i [[Julie Andrews]] pošto su obje igrale ulogu Elize Doolittle sa njim.
== Kritike ==
{{Citat| ... Elizin bijeg iz "niže klase" osmišljen od strane Higginsa, je revolucionarni čin koji dramatizira kako je "superiornost" bila naslijeđena a ne zarađena. To je lekcija koja je primjerena za sva društva, i genijalnost
{{Citat| ... Cukor ne pokušava da sakrije teatarsko porijeklo ovog filma; čakštaviše, on slavi neprirodnost svojih scena, postavljajući svoje likove u savršeno dizajnirani vještački svijet. Svaki kadar ovog filma iz 1964. godine govori o Cukorovoj veličini i posvećenosti - to je adaptacija koja postaje potpuno lična kroz snagu svojih dobro uklopljenih scena ... <small> [[Dave Kehr]] Chicago Reader</small> }}
| |||