Razlika između verzija stranice "Triton (mjesec)"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
ZéroBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (Bot dodaje: mwl:Triton (satélite)
m r2.7.3) (Bot dodaje: br:Triton (loarenn); kozmetičke promjene
Red 64:
| albedo = 0.76<ref name="SSD" />
| temperatura = <!-- [[Kelvin|K]] -->
| atmosferski pritisak = 38&nbsp;[[kelvin|K]]<ref name=book /><br />
| adjectives = Tritonian
| atmosphere = yes
Red 80:
Otkrio ga je Lassell [[1846]]. godine, samo par tjedana nakon otkrića Neptuna. Jedine fotografije ovog satelita su, za sada, one koje je poslala letjelica Voyager 2, 25. kolovoza [[1989]] godine.
 
== Površina ==
Svi podaci o površini Tritona potječu od jednog jedinog prolaska sonde ''Voyager 2'' 1989. godine. Sonda je snimila oko 40% površini Tritona, te otkrila stjenovitu podlogu, kanjone, smrtzuti [[metan]] i drugo. Površina Tritona je relativno ravna - uočeno je da topografija ne varira više od 1 kilometra<ref name=book>{{cite book
| title = Encyclopedia of the Solar System
Red 94:
}}</ref>.
 
Tritonova površina pokazuje vrlo malo [[krater (astronomija)|kraterkratera]]a, što ukazuje na mladu površinu. Za vrijeme posjeta Voyagera 2, dok je Sunce obasjavalo Tritonov južni pol, cijela južna polutka je bila prekrivena ledenom kapom smrznutog dušika i metana. [[Metan]] koji je, pod utjecajem Sunčevog zračenja, reagirao sa drugim elementima daje polarnoj kapi karakterističnu rozu boju.
 
Najzanimljiviji detalji što su ih donijele slike sa Voyagera su zasigurno [[gejzir]]i tj. "ledeni vulkani", koji bacaju dim i do 8 km visoko. Vjetar kasnije raznosi dim desecima kilometara daleko tvoreći tamne pruge na rozom tlu. Još nije utvrđen sastav eruptivnog materijala, ali se sumnja na tekući [[dušik]], prašinu i [[metan]]ske spojeve. [[Vulkanizam]] nije tako česta pojava u sunčevu sustavu. Za sada je, osim na Tritonu, otkriven samo na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]], [[Venera (planeta)|Veneri]] i [[Jupiter (planeta)|JupiterJupiterovom]]ovom satelitu [[Io (mjesec)|IoIou]]u, a na [[Mars (planeta)|MarsMarsu]]u su otkriveni ugasli vulkani. Izvor energije Tritonovog vulkanizma je sunčeva energija.
 
Polarnu kapu cijelim opsegom okružuje plavo-zeleni pojas kojeg tvori relativno svjež talog dušikovog mraza. Dio ovog pojasa prekriva tzv. "cantaloupe" teren, sustav kružnih udubina okruženih grebenima. Ove strukture su vjerojatno nastale kao posljedica periodičnih smrzavanja i topljenja.
Red 104:
Sjeverno od plavo-zelenog pojasa je površina nešto tamnija i crvenija (slika 2.), no reljef je ostaje isti.
 
Na površini je temperatura oko 38 K (-235&nbsp;°C). Razlog za ovako niske temperature (kao na [[134340 Pluton|Plutonu]]) je visok albedo (0.7 do 0.8), što znači da se 70 - 80% svjetlosti odbije u svemir, a ostatak grije površinu. Pri ovoj temperaturi, metan, dušik i ugljik-dioksid su u krutom stanju (zaleđeni).
 
== Atmosfera ==
Voyager 2 je na Tritonu pronašao i [[atmosfera|atmosferu]], iako vrlo rijetku, dovoljnu da stvori pritisak od jedva 14 mikrobara (70 000 puta manje nego na površini mora). Atmosfera se proteže do visina od 800 km, a sastoji od [[dušik]]a i manjeg udjela metana (ovi spojevi imaju mnogo niže talište od vode). Temperatura na vrhovima atmosfere je oko 95 [[Kelvin|K]] (-180&nbsp;°C). Čestice azotnog leda tvore sloj tankih oblaka nekoliko kilometara iznad površine.
 
Praćenje promjena sjaja i spektra [[zvijezda|zvijezde]] koju je Triton pomračio tijekom 1997. pokazala su da je temperatura nešto porasla od vremena prolaska Voyagera 2.
Red 113:
== Porijeklo i sudbina ==
 
Triton je jedini veliki satelit u sunčevu sustavu koji se giba retrogradno. To je jedan od pokazatelja da ovaj satelit nije izrastao uz svoj matični planet. Sumnja se da je nastao u [[Kuiperov pojas|Kuiperovom pojasu]] (kao i [[134340 Pluton|Pluton]]?), te se kasnije preselio bliže, gdje ga je zarobio Neptun. Još jedan argument koji ide u prilog ovoj teoriji je sličnost u građi Tritona i Plutona. Neki scenariji uključuju i sudar sa nekim tada postojećim Neptunovim satelitom, što bi objasnilo čudnu putanju [[Nereid (mjesec)|NereidNereida]]a, te porijeklo energije za diferenciranje Tritona (taljenje i propadanje težih elemenata u središte).
 
Zbog svoje retrogradne orbite, Neptunove plimne sile oduzimaju energiju Tritonu, što smanjuje njegovu orbitu. U dalekoj budućnosti, Triton će ili pasti na Neptun, ili se raspasti i stvoriti prsten. Slična sudbina čeka i Marsov satelit [[Fobos (mjesec)|Fobos]].
Red 124:
 
== Vanjski linkovi ==
* [http://astro.fdst.hr/SuncevSustav/800_neptun.php Astronomska sekcija Fizikalnog društva Split - Triton, neptunov satelit]
 
{{Mrva-satelit}} <!-- tablica -->
Red 131:
[[Kategorija:Neptunovi prirodni sateliti]]
 
{{Link FA|en}}
{{Link FA|pt}}
 
{{Link FA|en}}
 
[[af:Triton (maan)]]
Line 140 ⟶ 139:
[[be-x-old:Трытон (спадарожнік Нэптуна)]]
[[bg:Тритон (спътник)]]
[[br:Triton (loarenn)]]
[[ca:Tritó (satèl·lit)]]
[[co:Tritone]]