Razlika između verzija stranice "Deep Purple"

| godina3 =

}}

 

==Historija==

 

===Početci (1968.–1970.)===

Bend u maju 1968. počinje snimati prvi album, ''Shades of Deep Purple'', koji je izašao u julu. Bend je imao uspjeh u Americi sa obradom Joe Southove pjesme ''Hush''. Sljedećeg mjeseca, Deep Purple je krenuo na turneju kao predgrupa Cream-u na njihovoj oproštajnoj turneji. Ubrzo su napravili i drugi album, ''The Book of Taliesyn'', koji pak nije izašao u njihovoj zemlji sve do slijedeće godine. Na početku [[1969]]. godine snimaju i treći album, jednostavno nazvan ''Deep Purple''. Snimili su i single zvan ''Emmaretta''. To je bio posljednji album koji je snimila originalna postava. Tijekom 1969., na američkoj turneji, Blackmore i Lord su se sastali sa Paiceom u namjeri da porazgovaraju o njihovoj želji da usmjere bend u nešto žešćem pravcu. Osjećajući da se Simper i Evans neće uklopiti u hard rock imidž, zamijenjeni su u ljeto iste godine.

 

 

===Proboj i raspad (1970.-1976.)===

Ubrzo nakon toga, bend je počeo snimati album ''In Rock'', izdan sredinom [[1970]]. godine. Album je sadržavao pjesme ''Speed King'', ''Into The Fire'' i ''Child in Time''. Također su izdali i singl ''Black Night'', koji je ušao u UK Top 10. Sada se osjetila velika promjena u muzičkom stilu benda.

 

 

''Machine Head'' je postao jedan od njihovih najpoznatijih albuma. Dospio je do broja 1 u Velikoj Britaniji i do broja 7 u [[SAD]]-u, a sadržavao je klasike kao što su ''Highway Star'', ''Space Truckin''', ''Lazy'' i ''Smoke on the Water''. Snimili su i live album, ''Made in Japan'', koji je postao hit među fanovima, i jedan od najprodavanijih live albuma u [[rock]] historiji.

Klasična postava, poznata kao i Mark II, nastavila je sa radom, i [[1973]]. godine snimaju album ''Who Do We Think We Are'', koji je donio hit ''Woman From Tokyo''. Međutim, unutarnje tenzije između članova benda, i umor, počeli su uzimati svoje. 1973. godine postali su najprodavaniji bend u SAD-u. Ian Gillan je priznao u intervjuu [[1984]]. godine da je bend bio pod velikim pritiskom da se dovrši album na vrijeme i ode na turneju, iako im je jako trebao predah. Sve je kulminiralo odlaskom Gillana i Glovera iz benda nakon druge japanske turneje u ljeto 1973.

 

U bend je zatim doveden basista/pjevač [[Glenn Hughes]], koji je prije toga svirao u bendu Trapeze. Za glavnog pjevača izabran je tada anonimni [[David Coverdale]].

Deep Purple je nastavio sa radom u novoj postavi, i [[1974]]. krenuli na novu turneju, koja je uključivala nastupe u Madison Square Gardenu u [[New York]]u i nastup na golemom festivalu California Jam, gdje su pored njih, svirali još [[Black Sabbath]], Eagles, Emerson, Lake & Palmer, Earth, Wind & Fire i drugi. Festivalu je prisustvovalo 250 000 ljudi. Prvi album s novom postavom zvao se ''Burn'', i dao je hitove kao što su ''Burn'' i ''Mistreated''. Te iste, 1974. godine, bend izdaje još jedan album, nazvan ''Stormbringer'', koji je osim istoimene pjesme uključivao i druge hitove kao što su ''The Gypsy'', i možda njihova najpoznatija balada, ''Soldier Of Fortune''. Međutim, Blackmoreu se nije sviđao muzički pravac u kojem bend ide, i u junu [[1975]]. napušta bend.

 

 

===Ponovno okupljanje i reformacija===

U aprilu [[1984]]., osam godina nakon raspada Deep Purplea, desilo se pravo okupljanje, s "klasičnom" postavom s početka 1970-ih (Gillan, Lord, Blackmore, Glover i Paice). Reformirani bend je potpisao ugovor s PolyGram World-om, s tim da je Mercury Records izdavao albume u SAD-u, a Polydor Records u Velikoj Britaniji i drugim zemljama. Album Perfect Strangers snimljen je u [[Vermont]]u i objavljen je u oktobru 1984. Prodavao se iznimno dobro (broj 5 u Velikoj Britaniji i broj 17 na Billboard 200 u SAD-u) i uključivao je hitove i koncertne favorite "Knockin' At Your Back Door" i "Perfect Strangers". Uslijedila je turneja s početkom u Australiji i nastavila svoj ​​put diljem svijeta, najprije u Sjevernoj Americi, a zatim i u Europi sljedeće ljeto. Finansijski, turneja je također postigla veliki uspjeh. U SAD-u, [[1985]]. godine turneja je nadmašila sve druge izvođače, osim Brucea Springsteena. Po povratku kući u Veliku Britaniju uslijedio je koncert u Knebworthu 22. juna 1985. (s glavnom predgrupom [[Scorpions]]ima; također su svirali i UFO i [[Meat Loaf]]) pred 80 000 ljudi, međutim vrijeme je bilo loše (obilne kiše i blato). Koncert je nazvan "Povratak Knebworth Fayrea".

 

 

===Preporod sa Steve Morseom (1994.-danas)===

Morseov dolazak revitalizirao je bend kreativno, a novi album iz [[1996]]. pod nazivom ''Purpendicular'' je pokazao široku paletu glazbenih stilova, iako nikada nije napravio uspjeh na Billboardovoj ljestvici 200 u SAD-u. Mark VII, ili postava VII, izbacuje novi live album Live at The Olympia '96 [[1997]]. godine. Uz obnovljenu set-listu na turneji, Deep Purple je imao uspješne turneje tijekom ostatka 1990-ih, objavivši stilom žešći ''Abandon'' [[1998]]., te svirajući s obnovljenim entuzijazmom. Godine [[1999]]., Jon Lord, uz pomoć holandskog obožavatelja, koji je također bio muzikolog i skladatelj, Marca de Goeija, mukotrpno ponavlja Koncert za Grupu i orkestar, čiji je izvorni rezultat izgubljen. Izveden je još jednom u [[Royal Albert Hall]]u u septembru 1999., ovaj put s Londonskim simfonijskim orkestrom i Paul Mannom. Koncert je također sadržavao pjesme iz solo karijera svakog od članova benda, kao i kratki Deep Purpleov set, i događaj je obilježen na živom albumu ''Live at the Royal Albert Hall'' iz [[2000]]. godine. [[2001]]., box set ''The Soundboard Series'' je pušten u prodaju uključujući koncerte sa Australske turneje plus dva iz Tokija, [[Japan]].

 

Većina vremena sljedećih nekoliko godina provedena je na turnejama. Grupa je nastavila tako do [[2002]]., kada je utemeljitelj benda Lord (koji je, zajedno sa Paiceom, bio jedini član u svim inkarnacijama benda) prijateljski najavio svoj odlazak iz benda da nastavi osobne projekte (pogotovo orkestralni rad). Lord je ostavio svoje Hammond [[orgulje]] svojoj zamjeni. Rock veteran, klavijaturist [[Don Airey]] (Rainbow, [[Ozzy Osbourne]], Black Sabbath, Whitesnake), koji je pomogao Deep Purpleu kada je Lord ozlijedio koljeno 2001., pridružio se bendu. [[2003]]., Deep Purple je objavio svoj prvi studijski album u pet godina (''Bananas'') i ubrzo započeo turneju u svrhu promocije albuma. EMI Records je odbio produljenje ugovora s Deep Purpleom, vjerojatno zbog prodaje koja je bila niža od očekivane. Zapravo live album s Londonskim simfonijskim orkestrom prodavao se bolje od ''Bananasa''. Roger Glover je izjavio da ne bi stvarno zaradili više, čak i da objave novi studijski album s novim materijalom. Ian Gillan je rekao: "Prodaja albuma stalno opada, ali ljudi su spremni platiti puno za koncertne ulaznice." Većina pjesama koja je svirana na koncertima sastojala se od starih materijala. U julu [[2005]]., bend je svirao na Live 8 koncertu u Park Placeu (Barrie, [[Ontario]]), a u oktobru iste godine, objavljuje svoj sljedeći album ''Rapture Of The Deep''. Uslijedila je Rapture of The Deep turneja, u sklopu koje su održali i koncert u [[Sarajevo|Sarajevu]], 2007. godine.<ref>http://www.nadanasnjidan.ba/d/225-deep-purple-odrzao-koncert-u-sarajevu/</ref> Dva studijska albuma ove postave VIII je producirao Michael Bradford, koji je poznat kao [[rap]] ili [[pop]] muzičar.

 

U februaru [[2007]]., Gillan je zamolio fanove da ne kupuju live album ''Come Hell Or High Water'' izdan od strane Sony BMG-a. Ovo je snimka njihovog 1993. koncerta iz NEC-a, u [[Birmingham]]u. Snimci ovog nastupa ranije su pušteni bez otpora Gillana ili bilo kojeg drugog člana benda, ali je rekao:. "To je bila jedna od najnižih točaka mog života - svih naših života, zapravo."

 

Nakon puno mješovitih poruka i špekulacija o tome kad bi bend mogao izdati novi album, Steve Morse je najavio francuskom magazinu Hard Rock da će uskoro početi raditi na novom albumu, kojeg će producirati vrlo cijenjeni Bob Ezrin.

Početkom [[2011]]., David Coverdale i Glenn Hughes su rekli [[VH1]]-u da se žele okupiti s bivšom Deep Purple postavom III, za pravu priliku, kao što je dobrotvorni koncert. Dana 16. jula [[2012]]., jedan od utemeljitelja benda i bivši orguljaš, Jon Lord, umro je u Londonu, u dobi od 71 godine. <ref>http://www.trtbosanski.com/bs/news/detail/kultura-i-umjetnost/15/preminuo-jon-lord-klavijaturista-grupe-deep-purple/7055</ref>

 

==Turneje==

*Deep Purple Debut Tour, 1968.

*Shades of Deep Purple Tour, 1968.

*''[[Bananas (album)|Bananas]]'' (2003.)

*''[[Rapture of the Deep]]'' (2005.)

 

==Reference==