Razlika između verzija stranice "Brailo Tezalović"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmxBot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje nepotrebnih razmaka
No edit summary
Red 1:
'''Brailo Tezalović''' je bio sin trgovca Mihoja Radanovića iz [[Prača|Prače]]. Naslijedivši oca u trgovačkim poslovima, zajedno sa braćom Hvalom i Bogišom, postao je najpoznatiji i najkrupniji trgovac iz [[Prača|Prače]] svoga doba. Imao je ženu Vitaču, sinove Radonju i Radosava, te kćerke Jelaču i Vladislavu. Počevši svoju karijeru kao trgovac Brailo je uspio postati komornik i protovestijar u službi porodice [[Pavlovići|Pavlovića]], nosio je titulu [[knez]]a, bio je [[Bosna i Hercegovina|bosanski]] vlastelin i [[Dubrovnik|dubrovački]] građanin. Njegova trgovačka politika u najvećoj mjeri bila je uslovljena kupovinom soli u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] koju je najčešće plaćao bosanskim olovom.
'''Brailo Tezalović''' (?-[[1436]]) je bio [[Trgovina|trgovac]], carinik i [[diplomata]] bosanske vlastelinske porodice [[Pavlovići]]. Brailo potječe iz [[Prača|Prače]] u [[Istočna Bosna|istočnoj Bosni]]. Istaknuti je trgovac, naročito olovom. Bio je carinik (gabelotus) porodice Pavlovići. Nosio je titulu [[knez]]a. Najviše je poznat po diplomatskoj službi za svoje gospodare, kneza [[Pavle Radinović|Pavla Radinovića]] i njegovih sinova [[Vojvoda|vojvode]] [[Petar Pavlović|Petra]] i vojvode [[Radoslav Pavlović|Radoslava Pavlovića]]. U njihovoj službi često putuje u [[Dubrovnik]] gdje obavlja raznovrsne poslove.
 
Prvi pomen Braila datira iz 1399. godine kada je primio svetodmitarski dohodak. Diplomtsku aktivnost započeo je posljednjih godina XIV stoljeća kao carinik [[knez]]a [[Pavle Radenović|Pavla Radenovića]] u Ledenicama. Za vrijeme rata [[Dubrovnik|Dubrovčana]] sa kraljem [[Stjepan Ostoja|Ostojom]], Brailo se javlja u diplomatskim aktivnostima. Zbog stečenih zasluga i zadobijenog povjerenja od svoga gospodara [[Pavle Radenović|Pavla Radenovića]] imenonovan je 1411. godine protovestijarom. Prilokom ubistva [[Pavle Radenović|Pavla]] [[1415]]. godine i Brailo biva zarobljen od strane [[Vukac Hranić|Vukca Hranića]]. Brailo nastavlja svoju diplomatsku aktivnost i za vrijeme [[Pavle Radenović|Pavlovih]] nasljednika [[vojvoda]] [[Petar Pavlović|Petra]] i [[Radoslav Pavlović|Radosava Pavlovića]]. Kako su [[Dubrovnik|Dubrovčani]] započeli [[1415]]. godine pregovore oko kupovine dijela [[Konavle|Konavala]] od Pavlovića, Brailo se ističe kao centralna pregovaračka ličnost. Svoje diplomatske odlaske u [[Dubrovnik|Dubrovnik]] koristio je i za postizanje trgovačkih ugovora u vlastitoj režiji. Nakon postizanja dogovora oko kupoprodaje [[Radoslav Pavlović|Pavlovićeva]] dijela Konavala, Brailo biva bogato nagrađen u iznosi od 1000 dukata, te stječe pravo na [[Dubrovnik|Dubrovačko]] građanstvo, te je uvršten i u raspodjelu zemlje u kupljenom teritoriju, dobio je zemljište na prostoru Donje Gore. Za vrijeme [[Konavoski rat|Konavoskog rata]] imao je velike zasluge za postizanje mira, te se javlja kao jedan od potpisnika mirovne povelje darovane [[Dubrovnik|Dubrovčanima]]. Njegova posljednja diplomatska misija bila je u vezi s pokušajem [[Dubrovnik|Dubrovčana]] u kupovini Površi u vlasništvu [[Radoslav Pavlović|Radosava Pavlovića]]. No, Brailo nije uspio posredovati u ovoj prodaju jer je umro [[1437]]. godine. Kao baštinici njegove zaostavštine, koja je iznosila 400 dukata javljaju se njegova kći Jelača do [[1466]]. godine, a nakon nje korisnici su Vlatko Popović i Juraj Bogišić.
[[Kategorija: Društvo srednjovjekovne Bosne]]
 
== Reference ==
 
*[[Pavo Živković|Živković Pavo]], Baštinici zaostavštine Braila Tezalovića, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, Godina IX/1, Sarajevo, 1973. 319-325.
*[[Pavo Živković|Živković Pavo]], Diplomatska aktivnost Braila Tezalovića, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, Godina X/II, Sarajevo, 1974. 31-53.
*[[Pavo Živković|Živković Pavo]], Kreditno-trgovačke veze Braila Tezalovića sa Dubrovčanima, Zgodnovisnki časopis 34, Broj 3, 1980. 299-311.
 
 
Kao glavni zastupnik vojvode Radoslava Pavlovića učestvovao je u pregovorima sa Dubrovčanima oko prodaje Radoslavljeve polovine [[Konavli|Konavala]]. Zato od Dubrovčana početkom [[1427]]. bio nagrađen sa iznosom od 500 dukata. Uložio je 400 dukata na dobit u Dubrovniku uz kamatu od 5%. Njegove kamate i glavnicu kasnije su uživali njegovi nasljednici. Imao je suprugu [[Vitosava|Vitosavu]] i kćerku [[Jelača|Jelaču]].
 
[[Kategorija:Društvo srednjovjekovne Bosne]]