Razlika između verzija stranice "Stećak"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m Poništene izmjene koje je napravio 80.80.47.147 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao Alice.gabe
Red 9:
 
[[Epitaf]]i stećaka napisani bosančicom svjedok su onodobne [[pismenost]]i. Oni uglavnom otkrivaju ime pokojnika (često je i nekoliko njih pokopano ispod stećka). Na nekim primjercima je i potpis [[dijak]]a - pisara koji je sastavio i uklesao natpis. Neki natpisi donose pojedinosti iz pokojnikovog života ili molitve. Ukrasi na stećcima, odnosno njihova [[simbolika]] još je [[enigma]], ali ujedno dokaz nasljeđa prahistorijskog doba i antike. Pojavljuju se motivi sunčevog diska, [[polumjesec]] u pratnji zvijezde koji izaziva brojna tumačenja, zatim [[križ]] i [[ljiljan]], prikazi lova, oruđa i [[alat]]a, figure [[muškarac]]a i [[žena]] sa štapovima ili križevima u ruci.
 
 
 
 
== Natpisi sa stećaka ==
 
 
 
 
1. A se lezi Stanac Godinov sin na svojini na plemenitoj v Bosni. Ne ubi me sedam rani od strila, kopja i sjekre, ne prozdra me ni jena sumska zvir, ne proguta me ricni vir, ni oganj ni zima mi ne zmetose trag. Ubi me Sipara jerbo mi se obecala a za drugog otsla. Prosto joj bilo sve, al ja
tcu naseg sina i dalje da sanjam makar sada sam. Ne zvalite mi ovi kami. To su moje otci tkroz koje i daljse zvizde i Siparu glidam. 1209. lito v listopad misic lip, al tujzan, jer nima vislje onog tso bi, a nima ni onog tso tce nekad opet bit.
 
 
2. Se znamenje kneza Nenca, velikoga kneza bosanskoga, a postavi je sin njegov knez Muven s Bozijom pomocju i svojih virnih, a s inonom nijednom
inom pomociju nego on sam. Ti koji protcitas moj kam mozda si hodio do zviezda. I vratio se jer tami neima nista do ponovo ti sam. Clovek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti ono tsto nije tcuo, okusti ono tsto nije otkusio, bit tami gdi nie bio, al uvijek i svagdi samo sebe moze najti ili ne najti. I mnogo ot moje ruke na zemji bi, a ni ot mene niko ne bi mrtav ni ubit. I da ostavih kosti u tujini i tad bih samo Bosnu sanjo.
Clovece, tako da niesi proklet, ne tikaj u me. legoh 1094. ljeta kad bjese susa, pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me
 
 
3. A se lezi Ljubljen u Vrhbosni rozden v Vrhbosni zakpan na svojini na plemenitoj. Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam stajah, razmisljah, oklijevah. Bjeh onaj tkoji se pitah kak to da nebo ne stari a iz njeg se stalno radzaju nova i nova godisnja doba. I u sobi gdje bjeh bjese prozor, a iza prozora beskraj. Al ja uporno gledah u pod. I misljah mojom smerti sve tce to konecno stati. Al nije i moja smert sve starsa i sve tjesnja je. Kam mi usjece Drazeta a zapis upisa Husan ne da pokazu da bjeh vetc da me vislje neima. ljeta gospodnjeg 1258.
 
 
4. ...usijeci terzak kamen za stetcak, najterzi i najtvrdji Pribile brate, da vjetcnosti mjera mohze biiti, a spomen mojoj jubavi. Al' kad ga na njen grob stavis stavi ga malo postrani, jer ahko se podigne da joj lahkse budne dici se. u drugu nedjilju prosinca mjeseca 1201. godne
 
 
5. A se lezi Hlapac Tihmilic. I ovaj kamen svojim ruhkama usijekoh sebi za zivota da mltav vijekovma milno mohgu jedn dulg san iz zivota da sanjam. I da je blagosloven tko tce projti i proklet koji privaliti. 1417. po Gospodu u lipanj
 
 
6. ...nista se nije promijenilo. I dalje jedem zemlju i drujzim se sa svojom sjenom. 1204. po Gospodu u kolovozu
 
 
7. A se lezi Borna Hlapojeva ksci. Moje uho je tculo tsto je moje srdce voljelo tcut. Moje otci su vidjele ono tsto je moja zelja pozeljela vidjet. Moja usta su rekla ono tsto je moj razum dozvolio. Moje tijelo je uzivalo uzitke koje su nudili dani i notci. I vidjeh da su istina i laz dva litca istog komedijanta bas ko u vremenu dan i notc. I nist mi ne bje jasno tad i nit tce mi bit ikad. Ne kretci u moj biljeg. Netcu da se mjesetceva svjetlost odmara na mojim golim kostma. Krac koji me ljubio i koji tce me zauvijek ljubti, a koji na mi ovi kam stavi, pronasce te i ispod tvoga biljega. u sjecanj Gospodnje godine 1193.
 
 
8. ...i samo oni koji mogu izdrzati samotcu otkriju da rijeke teku uzvodno, a vode nizvodno i .... 1336.
 
 
9. A se lezi Bakula Vlavic. Igra je zvrsena jer svahki novi dln imaje starjo ihme i istju notc. Doklen sam bil bih i to bih dok ne lehgoh u tudjoj zemlji, al bilig mi ponosit stoi na mojioj bastini. Zivu mi dani virno sluzase, a mltvu mi notc i dalje za vjetcni san slujzi. Tko tce mi bilig pogubiti pogubio ga Bog. godne Gospodnje 1259.
 
 
10. A se lezi Milac Povrzen od Gornjih strana na svojini na plemenitoj v Bosni. Kad proletje dojde po tko zna koji put i moje bi pomahnitale kostji negdi isle za mirisom nekih starih, tajnih i tujdih jubavi. A i zivot mi takav bje. U snovima bjeh ko planina, u mislima vitez, a u zivotu
paz. Ne prevrni moga kama, mogao bi vidjeti kako tces izgledati i ti. dvadestog dana veljace 1165. godine Gospodnje
 
 
11. A se lezi Kulduk iz Soli. Da mi se ispod biljega dic svaki bi mi novi dan bio po jedn pravi zivot. travnja 1449
 
 
12. A se lezi Ahmat Stuk na svojoj bastini na plemenitoj. Nekt se znade da odtad otkad u polju se postavi taj biljeg kojino usijetce mi brat vislje ni putnici po zemji ni zvijezde po nebu ne mohgu da zlutaju. 1192. godine po Gospodu u sjecanj
 
 
13. A se lezi Berko Miotos na svojoj zemlji na plemenitoj. Ako ces mi bilig pogubiti pogubi ga, al ruhke i noghe svoje satcuvaj. Terzak je ovaj kam i za pokrenut, a jos terzi za privaliti. Kostji mi moje svoijom terzinom narzuljo. Ako u kostji moje jos hos kreti ucin to i prosto ti i od men
i od Bog bilo, al samo nejmoj Bakulinu kscer poljubti. Zbog njer mi je srdce prepuklo. Ako je poljubis pogubio te bog i moja te sudba strefila. srpnja mjeseca 1317. godine po Gospodu
 
 
14. A se lezi Ljuben Dragota na svojini na plemenitoj. Zmreh i ni mi zal. Tersko mi je tsto ne prejskotcih zijd vrejmena, tsto nejmadoh tri sin i tri tscerji pa da se usestostrujcen vrejmenu izrugujem. Tog mi zal a ni zivljenja. Ne krejti u moj kam jer ja nikgoh nejmam da ga obaljenog vrejti. Ispod nisu samo moje kostji vetc moja zla sudba koja nejkog da zjasi vrejba. 1405. po Gospodu godne
 
 
15. ...a ljubiti sam znao na sedamnaest natcina. I sada sam ja ja, grizem kamen iznutra. 1387. ljeta po Gospodu, a mojih ot tog bje samo dvaest
 
 
16. A se lezi Kulduk Krilic u Usori zemji plemenitoj na bastini. V ime otca i sina i Svetoga Duha svetvornog da je proklet tko tce u me taknuti i privaliti, a blagosloven tko tce projti. Za zivota ne zgrejsih, ne utcinih nazo ni ljudma ni stoci. I Boga svatki dan spomenuh po dobru i po tri puti. Sljedih put razuma ne srdca. I sad mi je togda zal. A ti ak ti je osto jots samo jedn dni zivljenja pred tebom je cijela budutcnost. 1268. ljeta po Gospodu v Usori u mom kraju
 
 
17. ...Ne prevrni moga biljega jer tce sve tsto bjese nada postat iluzja i tlapnja. po Gospodu 1334. ljeta mjeseca tretjeg dana osmog
 
 
18. ...a kada kisi ti ne mores, a ja mohgu da razjumim kakvo je to i kolko je to razotcarenje za oblak kadar postane voda. 1174. ljeta po Gospodu, ako se ne zbunih v brojenju
 
 
19. ...ne plasim se ja vlkova vetc ljujdi. Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetcnost nadzivio. 1377., kad kralj nas bjese Tvrtko
 
 
20. A se lezi na svoijoj na plemenitoj bastini Sermorad Ozrkov i duhgo mi ti je lejzati. Kad mimo mohga kama projdes, ako ti se zelja javi da se Bogu za mir morje dujse pomolis ti se tad za svoju dujsu pomol, a za moju nejmoj. Za mir moje dujse ti samo spohmeni ime Grubacino i moja tce dujsa do sljedetceg proletja da treperi i moj dobri duh da je sanja. A ahko izgovoris ime njejzino nehka ti Bog da puno dobrih ljudi na tvom putu ma kud iso. v sedamnesti dan v ozujak godne 1322. po Gospodu
 
 
21. A se ne lezi junak Bogcin Radinic iz Bosne Srebrne. Tugdje na njegovoj plemenitoj bastini uz kameni biljeg otca mu i dijeda i dijedovog dijede dijeda lezi samo biljeg njeghov, jer je on zgibo i zalegho u tudijoj zemji, tamor gdir je i Sonce drogatcije i vjeter drugciji i Bog i voda i
vazduh i ljudi tujdi i dusi mojoj strani. Kulinu, matcu i kopju bjeh vjerniji no Radaci i ni me togda stid ni zal. I kadah bih bil, kakor vi jeste, opeta bih bil isti kakor ja bih. Vi nikdar necte biti kako ja, a ja ne mogu vislje bit kako to nekdar bi. Blagosloven tko protcita i zmisli se, a lud koji privali. ljeta 1205. godnu nakn tsto v zemju leze veliki ban Kulin
 
 
22. Ase lezi Ceprnja Dobrogost od Hotjena Zunovog sina sin. Ono tsto ja danaske znadem znatces sijutradani i ti. Zato ne jurji u sjutra. Lujtaj nejbom i trajzi put do Mijeseca i zvijezda. Zemjom i ispod zemje tcemo hojditi dulgo i zajidno. Ak ne otides ni ti do zvijesde o tcemu tcemo vjetcnost provodjeci pritcati. I ne pijtaj se dal ti to mohzes. Mohzes, idi .... hojdi. A otnaj tkoji mi biljig privali i na kostji moje zgazi zgazio ga Bog i po kostjima otca svog hojdo i sina svog. u nevrime u prosinac godine Gospodnje 1328.
 
 
23. U davno u slavno doba legoh tujdi na svojini na plemenitoj ja Prehten Kuklec v Bosni. Kam mi usice Ljubljen Miotos, a zapis I kad ne govore stetci ne sute ureza dijak Hlapac. Ja im srebrom platih za ruhke i znoj a Bog tce im platiti za dobro djelo. Ovaj biljeg su vrata na koja izadjoh da se vislje ne vretim, al nigdi ne odoh. I sad sam tuder, sve vidim, sve tcujem samo me se nitsta ne dotitce. Tko mi biljeg obali i kostji razgasi Bog mu dal kostjima njehgovim istju sudbu, zivot pun losljih ljudi i zlu zenu da ga zulji ko sjupalj zub. u lijepom mjesecu legoh u svibnju u godini Gospodnjoj 1345.
 
 
24. A se lezi Klut od Dolnjih strana sin. Legoh jer se zmorih. Nisam vjerovo al sad znam da nikdar nije isti clovek onaj kojino sajdi dlvo i
otnaj kojino se u sjeni dlveta odmara. Dulgo sadih dlveta i ni mi tohga zal. Zal mi je tsto stajdoh. Sujza koju pusti ona koju voljoh terza mi je no ovi kam koji na me ona stavi. I da se ne zboravi ko bjeh zapis mi ona stavi da sam cjel svoj vjek sajdio dlveta, a da se odmaram u sjeni ovi kami. v drugi vtorak v kolovozu 1288. godine
 
 
25. A se lezi Dinko Vlkac mlajdji od dvaest proletja a berzi od jesenjeg vjetra. Ubi me na nevjeru Semrod lojs sin od gorjega otca Zleba izdanek.
Bojze ti ak hos i ak moz oprosti im. Ja nit molgu nit hotju ni njem ni teb ni ojnom kog kam ovi pokriva. Kam usijetce Vitaca a biljig upisa Miltos svojenom ruhkom al samo ono tsto mu ona rijetce. Boze ako ovud projdes i projtcitas Dinkov kami jos dulgo tcemo se glejdati u otci. u godini Gospoda nasega 1327. kad v Bosni bjese Stjepan Kotromanic ban
 
 
26. A se lezi Linil gostja Hotjena najstarsi sin. Mlogo sam hotjeo al sad vidjim da liscem u lisce s kami nejma razlika izmedju lisca. I dervo mojze bit ogromno ko hum, al listje mu pajda uz korijenje. Kujda ijdes clovece? Zar ti je vetja pamet u noghami no u glajvi? Biljig usjetce najstarsem bratju najmladji Borjen, a pisa dijak Sanko. v Vrhbosni ljeta Gospodina naseg 1402.
 
 
27. A se lezi Gorcin iz Soli. Postoji tisuc natcina da se zmre, al ni jedan nije pravi. Postoji hiljadu tisuca putova kojima zivi hojde krojz dalne, a mertvi kroz smerti. Zast je sve tsto je lijepo poput najsarenijeh tica zajtvoreno u kaveze? Lezim i grko mi je. Vse vijdim, vse tcujem, vse sad znam, vse ticem al uzduh da udanem ne mojgu. I zato jos grtcije mi je, a dulgo ti mi je lejzati. Ne prolajzi pojred mohga kama proplakatcu, jer tij si ono tsto ja bjeh i vidjim lujdo trojsis dni ko tsto ih ja potrojsih. Ne prolajzi drujgi put pored mohga kami ugriscu te. 1253. godne v srpanj legoh v zemju ko posjetcen
 
 
28. A se je Tolmin Klk. Tuj se rojdih tuj zmreh tuj mi kam na kostji Dobrogost stavi. Dat je samo znat kako moje kostji zulji kam Bog mu na njejgove kostji stavio jos vislje i terze kami. Notcu kostjima svojim cujtim kak velka rijeka v zjutro tejce. I ja bih poso z njom, al nejsto me nevidljivo prijetci. Ono isto nejsto tsto tejbi nejda korak da konatcnome cilju stignes, a meni korak nejda da se ovlen vrajtim. I znaj oni koji su otsli nisu tisli, tuj su. Tcekaju i broje daleke dni tko zivi a zaljubljeni buduce notci. Tuj sam i ja i kad zmislis da si drujgo neg tsto jetsi samo pogled na moj kam batci. I tijsina tce ti rejti vse. 1429. v hladan mjesec v prosinac, al men vislje ni zima
 
 
29. A se lezim rad na svojini plemenitoj. Ime mi Vlk ot Humske zemje sin. Ono tsto tcu ti rejti ti privati al nejmoj mi vjerovati. Tij si ti, ja sam ja pa nam ni istine ne moraju biti iste. Kad budnes ko ja svedi svoj ratcun tko tsto svedoh ja svoj. Ne najdaj se da tce biti vjetcno ono tsto tce tek dojti, al ni ne zali za onijem tsto je projslo. Vetcina ljudi ima malo znanje a velka otcekivanja. Oni tce zato uvijek optuzivati jutce za ono tsto tce im se dejsiti sijutra. Ti voli trenutak u tkome jesi i usne koje te jube. Kasnje tce ti kostji ko sada moje mirno snivati ispod terzka kamena. Ne prevali mi biljega mojega, pusti ga da stoji kako stoji. Ako me ne razumijes sada ti mozda me razumjedne tvojega sina neki sin. v proklet dan legoh v godini 1209.
 
 
30. A se lezi Bokcilo u majke svoje jedini sin. One koje ne pogodi kopje, ne raznese buzdovan, ne sasice sjekra, ne zgodi zla kob te strefi strijela vremena. Od tog nejma stita ni zaklona ni tverde kule ni sklonita mijesta. Otd njena pogodka jedno se u smert sklonit mojzes. Ali i mertav mores jos sto put umrijeti. I ovi moj kam tko istese i kutji svojoj vratja i projzore spravi dobro tce utciniti. I mojim kostjma i mom srdcu bitce malo toplje. 1389. ljeta v lipnju kad lipe mirisahu
 
 
31. A sej lezi pocteni knez Rastudije Prvonjeg na svojoj zemji na plemenitoj. U to doba bjeh junakom, mil bratiji i gospodinu Kulinu. Najbolji muz u Dubravah bih. Ondak kad sam mogao nisam htio, sada kada hotcu ne mogu ratsiriti krila. Takva mi kob. Nisam otcajavao onda netcu ni sada. Al vidim da svi koji lete slete i da niko ne osta zauvijek u nebu sa svojom hrabrostcu pa netcu ni ja dovijeka ispod ovog kamena sa svojijem strahom. Pristupite i zalite me, al ne popirajte me nogami, jer tcete biti vi kako jesam ja, a ja netcu biti kakovi jeste vi. Usijetce Veseoko Kukulamovic a pisa Gost. 1203. oko Velike Gospojine
 
 
32. Va ime Boga Dobroga Dobri Bostjani digose ovi kam svoijem plemenitim ratnicim sto legose daleko od doma svojega da im biljeg bude na bastini u
Bosni. Kosti s bojnih polja im raznijese zvijeri, a tugu u zivima zalijeci vrijeme. Iz plasta njihove slave svake godine sve vise kopiladi izlazi.
Odakle li samo dolaze? Ne zgazi ovi kam on je spomen da iza svake slave i velikih pobjeda stoje sve sami licni porazi.Da je blagoslovena ruka koja sijece i pisa, a prokleta koja prevali. 1449. u kolovoz
 
 
33. A se lezi Hval Radohtic s Tanorova. Davno sam ti lehgo i duhgo ti mi je lehzati. Molju vas ne popirajte me nogami bratjo i neviste. Ne nastupajte na me, nehmojte mi kostji pretresti. Cijeli zivot dadoh drugima, Bogu, knezu Nespinu, mojoj gospoji Vukavi i mojimi dobrimi. Sad hotju da bujdem na svojoj na plemenitoj bastini sa sobom malo sam. Klet i proklet tko tce kreti u me. tretji dan druge sedmice rujna 1183.
 
 
34. V ime otca i sina i svetoga duha a se lezi Vlkosava Dobra kneza Pribila kucnica. A postavi si bilig vrh nje Hlap sin njejzinog brata Dabiziva kod nogu njenom gdnu Pribilu na Luzinam na svojini plemenitoj, jer za njima ne osta ni sin ni ksci. Gospodine koji pored kama hodis spomeni Gospodu ime Pribilovo i dometni moje da nas se Gospod sjeti, jer ako to ne uradis ti tko tce, jer ja ne rodih usta koja tce po dobru spominjati nas dvoje.
I molju vas ne nastupajte na me i ne prekopavajte moga doma vjecnoga, jer moja je sudba da ja ne mogu nigdje ubjezati. 1352. v sjecanj ove il prosinac godne prije, niko ne pamti
 
 
35. A sej je kam od Trtise. Zivjeh mirno, Boga molec i zla ne mislec. Ovden gde mi je kam ubi me grom. Zasto, Boze? Da su klete i proklete ruke koje bi ovo preturile dok odgovor ne dobjem. 1174. godine po Gospodu nasemu
 
 
36. A se lezi dobri junak Krac Obodan na svojoj zemlji na plemenitoj bastini tu u Bosni gdje ni zemlja kostima nije pretvrda ni vjecna notc tako dulga kao tsto to drugdje jest. Ovi kam je, svojeglavi brate, kutca u koju moz utc al iz nje nemres izc. A i vislje kud bi? Da te tak starog djetca tvoje djetce ponovo pameti utce, a najstarsi sin da ti odmjeri od sake do lakta, ko tsto nekoc ti odmjeri otcu nasemu. Dobro je dok sve imade svoje vrijeme i svoj tok. I neka se ne ponovi ono kad su mora potcela da oticu rijekama. Zelim ti dobar san dusi brate Obodane i jos puno unuka da ti kam zapisavaju ko tsto si ti zapisavo kam djeda nasega, pa ti od te i take radosti kosti do Neba vristale. Govorase brat Ozrko, a pisa tsto tcu Ivanis. 1313. ljeta u mjesecu rujnu.
 
 
37. A se lezi Sulduk a usice kam otac. Boze, mir daj snu duse njegove, a Ti i ja poravnajmo ratcune. Vas ste Troje u jednome, a ja sam sada sam, ali i sam ne bojim se Vas Troice. Ako je nepravda Bozija Volja tada je moja sudba biti protiv Boga. Clovekov sine ne privali ovi kam sina mojega on je spomen, i nek takav i ostane, Bozije greske. Za mir moje duse ne pitaj ona svoje smirenje vise ne moze nac ni na ovom ni na onom svjetu. 1135. ljeto
 
 
38. A se lezi dobri gost Misljen prave vjere bosanske. Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na moju milu kucnicu Badacu. Ti koji prolazis projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase. Zalud ti je taj posao. Nasi dani su izbrojani, nase notci potrosene, nasi grijesi dim. Svojih koraka se plasi, oni tce ti glave dojci na putu kojim hodis. I da znas vise vrijedi crv koji se sada kretje no sva dobra djela koja zajedno
ucinsmo za zivota svojih i Badaca i ja. Kam nam usjecen je godne 1273. po Gospodu u Kocerini na plemenitoj zemlji, a pisa Dabisa.
 
 
39. A se leze Krksa i Kalija na svojini na plemenitoj u Kljucu. Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muz i zena i Bog nam dade mnogo djece. A onda dvaest godin poslje naseg prvog zajednickog listopada gledasmo dugu i vidjesmo da je vidimo razlicito i pozeljesmo razlicite zelje. I zatcudismo se da nas zajednicki zivot utcini razlicitijim nego tsto ranije bjesmo. Kad Krksa zmre za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja. Ne preturi nam ovi kami, jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu, a ko ne, pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci
no tsto u zivljenju bjesmo. Al ako nam kosti razdvojis jedno brez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj dugoj smerti. 1447. kad kraljem Bosne bjese Stjepan Toma Ostojic
 
 
40. A se lezi Didodrag Gojak na svojini na plemenitoj u Zahumlju. Zasto me mati rodi? Jer ovdi ima vislje laznog suncevog zlata no snova, vislje vjetra no dobrih rijeci, vislje praznine no ljubavi, vislje lazi no istine, vislje uzimanja no davanja,... Jer dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom, notci nisu zdjele pune slatkih sanja, vetc burad puna gortcine. Zasto me mati ti rodi? Da budnem zedan, da budnem gladan, umoran, tujzan, ... i da me ti vode napojis, sirom i hljebom nahranis, cistom posteljom odmoris, osmjehom razveselis. O mati, sve bi to bilo isto, a potpuno drugatcije da to hotce da uradi Kosara. Al' ona to netce. Hotce, al drugomu. A ja hotcu samo nju. I zbog tog zgiboh. Al mati, nije to bil zalud. Jer kad ona budne i stara i ruzna i zla i kad se za njom, mati, nitko ne budne okreto, a onaj njen Juroje je iz kutce iscera i kad ne budne imala ni gdje ni kud tad ce se mene mlada sjetiti, mene i moje ljubavi. Al ja tad, mati, iz neba nejcu doc. Ozgo tcu sve to samo glidati. Zbog tog zmreh majko mlad. Al zbog tega budutceg trena mati, vridlo me i rodit. Ti putnice koji moju patnju sada znas ne privali mi biljiga, a privalis li ga Bog ti jos terzi na tvoje tilo stavio. 1167. godne kad bjehu pune vlkova sume
 
 
41. A se lezi Toloje. Ne prevrni mi ovi kam, ne prekidaj mi ovi san. Mozda mi se sada zdesi ono sto zeljeh da mi se zdesi u zivotu. 1066. kad vepr bjese gospodar v sumi, a ja ...
 
 
42. A se lezi Prijezda Viganj na svojini na plemenitoj ukraj Jajca. Hodih al' ne dojdoh, gradih, al' ne zgradih, sadih al' ne znjeh, govorih al' ne
iskazah, voljeh al' ne bjeh voljen, .... Sad odoh, a ne pise mi se zvratit. A stio bih, jer nist ne zvrsih. Ne ticaj mi ovi kam, jerbo tce isti Bog na tvoje kostji stavit. Ni ti nisi zvrsil sve sto si zmislil. 1303. po vremenu Gospodina, a Stjepana bana trinaesta v Bosni
 
 
43. A se lezi Asta, Bogcina Zlousica ksci, a ne lezi mi se. Kako bih rado sad pred vetce s tebom krojz livade projsetala i onaj poljubac
sto si isko, a ne dobio, ti dala. Pa da i nebo pukne. Ne bi mi bilo zal, .... ni stid. Namjernice ne tici mi kam, nek oni koji netcine utcine tsto ja ne utcinih, jer ja tek sad znam kako dusu perze neispunjena davanja. 1422. ljeta kad se radovase sretni, a ja zmreh
 
 
44. A se lezi starac Radin, koji na zemlji Bosni bjese pravi sin, sada na svojini na plemenitoj u Vrhbosni. V ime i otca i sina i svetoga Duha trazio si u sebi dublje no sto tvoja dubina bjese i sire no sto tvoja sirina bi. U sve si u skoljci duse svoje dirnuo, sve osmotrio, al ni Njega ni sebe nikada nisi dotaknuo. Kako si sada, dok lezis nepomican, suvisan u proljetnoj kisi, jer spoznah da iznad i ispod zemlje vrijeme drugaciji smisao ima i druge puteve kojima tece. Drzao si se rala, jer ti to tako receno bjese, i druge si savjetovao da ga se cvrsto drze, al' sad ti je toga zal, jer voljeo bi da si se drzao jarbola, jedra i vjetra i dotakao neki nedotaknuti zal. Blaga ti bila ispod tvoga kama starce Radine vjecna tama. Dubok je predubok tvoj san, al jos dublja je java. Napisa Prehten, sin njegov, onaj sto jedriti ode. 1317. ljeta vzalud tcekajutci da se Gospod ponovo javi
 
 
 
Dijelovi zapisa sa stećaka za koje se ne zna ni ko ih pisa, ni kome, ni kada:
 
 
 
...... greske koje dugo tcinih sad zivotom svojim zovem.
 
.... Probao sam jednom davno, k'o dijete, divlju jabuku i to me stalno kroz zivot pratilo. Dobri Boze, zasto i u smrti isto je.
 
Oni koji nemaju sta da kazu obicno govore. Oni koji znaju istinu sute, a ......
 
Mi ... ... smrznute sjene koje cutke cekaju neko proljetce koje nikako da dojde.
 
Nije mi dosadno, jer nikad nisam sam. Skupljam ehoe tujdih neizgovorenih rijetci i .... a .... sklapam svoje svjetove.
 
.. u ovoj beskrajnoj sutnji ja slutim prisustvo i nagovjestaje tvojih ne Bozijih koraka. Ako je to jos i Bozija kazna ja se toj kazni svojim ludim srdcem radujem.
 
.... i ovdje se k'o na zemlji bajno sanja samo sto se iz sna ne budi. A ako .....
 
Vjetcnoj tisini zvuk nije otkrovenje vetc k'o kravi trava samo dnevna hrana.
 
 
 
 
 
== Također pogledajte ==