Razlika između verzija stranice "Republika Srpska Krajina"

[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
if you believe in liars my suggestion just continue with reading .
Odbijena zadnja izmjena teksta (od strane 188.231.34.42) i vraćena revizija 1886577 od EmausBot
Red 12:
U 16. i 17. vijeku Krajina se organizuje oko vojnih utvrda i rijetko je naseljen habsburški vojni rezervat. Od druge polovine i kraja 16. vijeka, upravo na prijedlog Ivana Lenkovića, osim sa austrijskim vojnim jedinica, naseljavana je mješovitim stanovništvom - domaćim mobiliziranim, te prebjezima s turskoga područja i raznim austrijskim vojnim jedinicama. Među prebjezima prevladavaju Vlasi{{Izvor}}, romanizirano paleobalkansko stanovništvo u procesu slavenizacije, konfesionalno miješano. Angažiranje Vlaha kao seljaka-ratnika bio je neuobičajen potez austrijskih vlasti, ali je on riješio jedan od glavnih problema održavanja Vojne Krajine - Vlasi su bili spremni živjeti i ratovati samo za zemlju i slobodu pljačkanja stoke s druge strane granice. Tako se prvi puta na teritoriji Hrvatske pojavljuje značajnija masa istočno-pravoslavnoga stanovništva jer je dobar dio Vlaha, koji se naselio u Bosnu i Hercegovinu pošto su one potpale pod tursku vlast, pripadao Srpskoj pravoslavnoj crkvi (koja je pod Osmanlijama postojala pod različitim imenima{{Izvor}}, zavisno od historijskog trenutka).
 
Teško je procijeniti broj stanovnika Vojne krajine jer se ona u tim burnim vremenima sužavala i širila, stanovništvo se raseljavalo i doseljavalo, pa nešto pouzdanije podatke imamo tek iz 18. vijeka, kada po popisu iz 1717. Karlovački generalat (Hrvatska krajina) ima 13.034 vojnika, a Varaždinski generalat (Slavonska krajina) 10.919. Brojka cjelokupnoga stanovništva ovisi o procjeni ženskoga stanovništva, staraca i djece. Tačniji, ali isto sumarni podaci su Engelov (1776.) i Hietzingerove procjene koje govore o oko 100.000 stanovnika 1652., možda oko 250.000 godine 1717., te za 1785. godine 523.331 stanovnika (opet procjena, jer je popisano samo muško stanovništvo). Konfesionalno, katolici čine malu većinu od oko 52 % stanovništva- oko 2/3 u varaždinskom, oko ½ u karlovačkom i oko 1/3 u banskom generalatu. Ponekad se smatra da je seoba Srba pod [[ArsenijemCrnojević|Arsenijem Crnojevićem]] nakon propasti Svete Alijanse u ratovima protiv Turaka 1699, bitno izmijenila konfesionalnu strukturu Vojne krajine, no, to je netačna pretpostavka jer se većina preseljenika naselila u područje sadašnje Vojvodine i južne Ugarske, izvan granica Hrvatsko-slavonske vojne krajine. No, ta je seoba bila važna u drugom pogledu: pomogla je, preko djelovanja srpskih pravoslavnih sveštenika, u širenju i učvršćenju srpske etničke svijesti među ranije naseljenim pravoslavnim (ne Vlasi vec Srbi )Vlasima i zaustavila prozelitske pokušaje Bečkog dvora i same Katoličke Crkve koja je Vlahe htjela uključiti u crkvenu uniju, a poslije oslobađanja dijelova Hrvatske od Turaka i pretvoriti te SrbeVlahe u kmetove (na primjer kad se granica pomakla do Une, zagrebački biskup je tražio vraćanje zemlje Kaptolu koji je bio vlasnik zemlje prije Turaka). Srpska pravoslavna Crkva s ponosom ističe činjnicu da su se prvoslavni SrbiVlasi opirali unijaćenju, ali tu činjenicu pogrešno pripisuje srpskoj nacionalnoj svijesti, a ne činjenici da su se SrbiVlasi opirali unijaćenju zbog straha od pokmećivanja. (Slično se događalo i na području Moravske gdje su Vlasi poslije 30-godišnjeg rata nasilno pokmećeni, te odmah poslije 1848. godine, kad je ukinuto kmetstvo, gotovo se svi iselili u Texas!{{Izvor}}). Austrijanci su izravno upravljali sa Krajinom iz Beča, ali Krajina nikada nije postala kraljevska zemlja. Prestankom vojne opasnosti od Turskog carstva, nestalo je potrebe za održavanjem posebne vojne uprave, i vojna uprava se ukida između 1869 and 1871. Godine 1881. Vojna krajina je pripojena civilnoj Hrvatskoj.
 
U razdoblju do [[1918]]., to je područje dio Hrvatsko-slavonskoga kraljevstva unutar Austro-Ugarske monarhije, bez neke autonomija (za koju, usput, nije postojala nikakva inicijativa). U doba većega dijela [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]], kasnije Jugoslavije, dio je [[Primorsk banovin|Primorske banovine]], a poslije sporazuma [[Sporazum Cvetković-Maček|Cvetković-Maček]] 1939. u sastavu je Banovine Hrvatske. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije postaje nalazi se u [[NDH]], a poslije 1945. godine, u [[FNRJ]], [[SFRJ]] u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.
Red 18:
*ne postoji geografski entitet s kontinuitetom koji bi se nazivao "Krajina". Postojala je, od druge polovine 16. vijeka do [[1881]]. [[Vojna krajina]], no, to je historijski pojam koji nema značenja izvan konteksta. "Krajine" koja bi bila išta drugo nego [[Vojna krajina]], što je jasno historijski i geografski ograničen naziv, jednostavno- nema.{{Izvor}}
 
* u doba raspadanja SFRJ srpski nacionalni projekt, koji je pokušao stvoriti srpski[[Velika entitet-APSrbija|Veliku Srbiju]] na razvalinama Jugoslavije, kanio je toj zamišljenoj budućoj srpskojpansrpskoj državiti pripojiti sva područja izvan ondašnje SR Srbije na kojima su Srbi etnička većina, ignorirajući međurepubličke granice koje su raspadom zemlje postale međudržavnima (mahsuz one s Hrvatskom i BiH). Tako je izmišljen(glupost pa to jee cinjenica koju imate to je i prije postojalo mozete se vratiti na gornje tekstove koje ste vi objavili) pojam "Krajine" e da bi dao svojevrsni historijski legitimitet srpskim iredentističkim aspiracijama. Dovoljno je reći da se radilo o gruboj krivotvorini jer je područje historijske Vojne krajine bilo natpolovično etnički hrvatsko u doba uoči ukidanja 1881. (a konfesionalno, koliko je provjerljivo, cijelo doba postojanja hrvatsko-slavonske krajine bijaše većinski katoličko), dok dijelovi sjeverne Dalmacije u kojima su Srbi bili većina, kao i istočne Slavonije i Baranje, u kojima su bili manjina- nikada nisu bili u sastavu Vojne krajine. Sam je pojam [[Vojna krajina|Vojne krajine]] ideološki lažno predstavljen (prije svega u pogledu nacionalnoga i konfesionalnoga sastava), a "pripojena" su mu područja koja nikad nisu bila njegovima dijelom.
 
* glavna nazivoslovna zbrka dolazi od upotrebe pojma "Krajina", koji implicira da je uistinu između 1881. i 1991. opstojao, ili kao geografsko-historijski, ili kao kvazinacionalni entitet, dio Hrvatske kao "corpus separatum" sa stanovitim, iako teško odredivim identitetom. No, tu se radi o ideološkoj fantaziji: pojam "Krajine" izumljen je u srpskim ekspanzionističkim krugovima tokom kasnih 1980-ih kao stepenica u teritorijalnom rastroju Hrvatske, s ciljem postupne inkorporacije osvojenoga i etnički očišćenoga područja u državni ustroj buduće proširene Srbije. Stoga je on, izvan područja srpske iredentističke ideologije, prazan i besmislen.
[[Datoteka:RSK-ethnic map.jpg|mini|225p|desno|Srbi u Hrvatskoj (plavo) i granice RSK(bijelo)]]
Ukratko- "Krajina" je naziv srpskog ekspanzionističkoga projekta koji je pokušao spojiti tri sastavnice:
 
1) historijsku Vojnu krajinu u kojoj su Srbi uvijek bili etnička vecinamanjina
 
2) područja poput dijelova sjeverne Dalmacije u kojima su Srbi bili većina, no koja sunisu bila dijelom Vojne krajine
 
3) područja koja su graničila sa Srbijom i u kojima su Srbi bili znatna manjina. Ti teritoriji nisu bili dijelom Vojne krajine, niti su imali srpsku etničku većinu- no, bili su, zbog blizine granice sa Srbijom, iskoristivi za vojnu agresiju iz države Srbije.
 
Cijeli je plan, razvidno je, imao jedan cilj: izdvajanje što više Srba iz jurisdikcije Republike Hrvatske, teritorijalno okljaštrenje hrvatske države i uključivanje odvojenih dijelova Hrvatske u zamišljenu proširenu Srbiju u za to pogodnoj budućnosti. Stoga pojam "Krajine", čak i kao oznaka za srpske nacionalne aspiracije u Hrvatskoj prije pokreta kojem je čeonikovao [[Slobodan Milošević]], ne postoji i neće biti u porabi za opis kratkoživuće "Republike Srpske Krajine".
 
== Situacija do raspada SFRJ ==
 
== Situacija do raspada SFRJ ==(this is written by Croats and can not be valid like story of Jasenovac where is killed 1 million serbs and rest of peoples and Croatina say only 80 000???!!)
 
Političko ponašanje srpskoga stanovništva od ukidanja Vojne granice 1881. do stjecanja samostalnosti Hrvatske [[1991]]. mijenjalo se: u doba Austro-Ugarske monarhije, Srbi su u kontinentalnoj, banskoj Hrvatskoj većim dijelom razdoblja banovanja Khuena-Hedervarya, izrazito protuhrvatski nastrojenoga i vještoga madžarskoga političara, činili okosnicu njegove vlasti (tzv. "Khuenovi Srbi"), što im je omogućavao manipulativni izborni zakon koji je efektivno blokirao hrvatska nastojanja za promjenom vlasti i većom samostalnošću Hrvatske. U Dalmaciji je pak, nakon saradnje hrvatskih i srpskih zastupnika u 1860-im godinama, što je rezultiralo obaranjem talijanaške vlasti u gradovima ([[Dubrovnik]], [[Split]], [[Šibenik]],..), u 1880-ima došlo do raskola na nacionalnoj osnovi i pregrupiranja srpskih sabornika u Dalmatinskom saboru, te početka njihove saradnje s talijanaškim iredentistima. Tako su se od osmoga desetljeća 19. vijeka u cijeloj Hrvatskoj [[Srbi]] politički jasno profilirali kao etnicitet s pretenzijama najčešće suprotstavljenim hrvatskima.