Razlika između verzija stranice "Tvrtko I, kralj Bosne"

[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 40:
Zajedno sa srpskim knezom [[Lazar Hrebljanović|Lazarom Hrebljanovićem]] porazio je [[Oblasni gospodar|oblasnog gospodara]] [[Nikola Altomanović|Nikolu Altomanovića]] [[1373]]. i proširio se na područja [[Drina|Drine]] i [[Lim]]a. Početkom [[1377]]. od [[Balšići|Balšića]] je preoteo Trebinje, Konavle i Dračevicu. U njegovoj državi bilo je područje ranije države Nemanjića. Na taj način je stekao uslove da preuzme i obaveze ranijih srpskih vladara u međunarodnim okvirima, naročito u odnosima sa Dubrovnikom. Tvrtko je imao i formalne uslove da to učini. Nakon smrti cara [[Uroš]]a, potkraj [[1371]]. godine, on se javio kao pretendent za upražnjenu srpsku krunu imajući i direktno srodstvo preko bake Jelisavete sa dotadašnjom vladarskom lozom [[Nemanjići]]ma.
 
[[Krunisanje Tvrtka I Kotromanića za kralja Bosne 1377|Krunisanje Tvrtka I]] izvršeno je [[1377]]. godine u mjestu [[Mile]], nedaleko od [[Visoko]]g, u srednjoj Bosni. Tvrtko se po tradiciji srpskih vladara nazvao Stefanom. Njegova titula pokazuje osnov po kojem je postavio legitimno pravo na upražnjenu srpsku krunu: kralj Srbljem, Bosni, Pomorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju. Tvrtkovu titulu priznali su Dubrovčani i počeli su da mu isplaćuju [[Svetodmitarski dohodak]] koji je ranije pripadao srpskim vladarima. Tvrtkovo krunisanje i proglašenje kraljem u sintagmi 'kralj Srbljem' odnoslilo se na teritorij koji je priključio Bosni između [[1373]]. i [[1377]]. godine. Njegove obaveze prema preostalim srpskim oblasnim gospodarima nisu postojale. Otuda u izvorima i nema informacija o prihvatanju ili neprihvatanju Tvrtkovog čina među srpskim oblasnim gospodarima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Realno stanje na terenu nije rezultiralo njihovom vazalnom odgovornošću, nekoj vrsti pravnog statusa prema novom kralju.
 
== Pretenzije na Hrvatsku ==