Razlika između verzija stranice "Trinaest kolonija"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
RedBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.2) (Bot mijenja: sv:Tretton kolonierna
mNo edit summary
Red 1:
{{Preuređivanje}}
Prvi udarac engleskoj moći i prevlasti došao je iz njenih sjevernoameričkih kolonija. U Sjevernoj Americi, [[Engleska]] je posjedovala 13 [[Kolonijalizam|kolonija]]. Postojale su tri vrste kolonija: krunske, vlasničke i kompanijske. Vlasničke i kompanijske nastale su tako što ih je [[kralj]] putem povelje darovao pojedincima i kompanijama.
{{wikify}}
 
Najstarija od ovih kolonija [[Virginia|Virdžinija]] (Virginia), osnovana je [[1607]]. godine, a posljednja [[Georgia (SAD država)|Džordžija]] (Georgia) 1733. godine. Ostalih jedanaest kolonija bile su: [[Massachusetts]], [[Connecticut]], [[Rhode Island]], [[New Hampshire]], [[New York (država)|New York]], [[New Jersey]], [[Pennsylvania]], [[Delaware]], [[Maryland]], [[North Carolina|Sjeverna Karolina]] i [[South Carolina|Južna Karolina]].
Prvi udarac engleskoj moći i prevlasti došao je iz njenih sjevernoameričkih kolonija. U Sjevernoj Americi Engleska je posjedovala 13 kolonija. Postojale su tri vrste kolonija: krunske, vlasničke i kompanijske. Vlasničke i kompanijske nastale su tako što ih je kralj putem povelje darovao pojedincima i kompanijama.
 
Kolonije su uživale izvjesnu političku i pravnu autonomiju, koja se oslanjala dijelom na običajno pravo i „osnovne sporazume“ lokalnih dosljednika, a dijelom na „povelje“, tj. ustavotvorne akte o kolonijama, koje je dala engleska kruna. Englesko pravo, kako je 1892. godine pisao [[Friedrich Engels]] „u toku vijekova sačuvalo je i presadilo u Ameriku i kolonije najbolji dio one lične slobode, lokalne samouprave i obezbjeđenja od svake intervencije, osim sudske – jednom riječju, one starogermanske slobode koje su na kontinentu, pod vlašću apsolutnih monarhija, potpuno izčezle.
Najstarija od ovih kolonija [[Virginia|Virdžinija]] (Virginia), osnovana je [[1607]]. godine, a posljednja [[Georgia (SAD država)|Džordžija]] (Georgia) 1733. godine. Ostalih jedanaest kolonija bile su: [[Massachusetts]], [[Connecticut]], [[Rhode Island]], [[New Hampshire]], [[New York (država)|New York]], [[New Jersey]], [[Pennsylvania]], [[Delaware]], [[Maryland]], [[North Carolina|Sjeverna Karolina]] i [[South Carolina|Južna Karolina]].
 
Kolonije su uživale izvjesnu političku i pravnu autonomiju, koja se oslanjala dijelom na običajno pravo i „osnovne sporazume“ lokalnih dosljednika, a dijelom na „povelje“, tj. ustavotvorne akte o kolonijama, koje je dala engleska kruna. Englesko pravo, kako je 1892. godine pisao Friedrich Engels „u toku vijekova sačuvalo je i presadilo u Ameriku i kolonije najbolji dio one lične slobode, lokalne samouprave i obezbjeđenja od svake intervencije, osim sudske – jednom riječju, one starogermanske slobode koje su na kontinentu, pod vlašću apsolutnih monarhija, potpuno izčezle.
 
 
Između kolonija postojale su razlike. Rijeka [[Potomac]] dijelila je sve kolonije na dvije grupe: sjevernu i južnu. U južnim kolonijama, koje su starije po postanku, preovladavala je plantažerska privreda sa aristokratiziranim zemljoposjednicima, za koje su radili siromašni bijelci i robovi – crnci. U sjevernim kolonijama (Nova Engleska) preovladavala je farmerska privreda sa snažno razvijenim pomorstvom. Izvršnu vlast u kolonijama vrsio je guverner imenovan u Londonu. Pomagalo mu je vijeće čije članove je sam imenovao. Vlast je organizovana po ugledu na Englesku. Postojalo je izborno predstavničko tijelo koje je imalo zakonodavnu i sudsku nadležnost, a po engleskom modelu organizovana je i lokalna samouprava. Kolonisti su sa sobom donijeli i englesko pravo.
 
Između kolonija postojale su razlike. Rijeka [[Potomac]] dijelila je sve kolonije na dvije grupe: sjevernu i južnu. U južnim kolonijama, koje su starije po postanku, preovladavala je plantažerska privreda sa aristokratiziranim zemljoposjednicima, za koje su radili siromašni bijelci i robovi – crnci. U sjevernim kolonijama (Nova Engleska) preovladavala je farmerska privreda sa snažno razvijenim pomorstvom. Izvršnu vlast u kolonijama vrsiovršio je guverner imenovan u Londonu[[London]]u. Pomagalo mu je vijeće čije članove je sam imenovao. Vlast je organizovana po ugledu na Englesku. Postojalo je izborno predstavničko tijelo koje je imalo zakonodavnu i sudsku nadležnost, a po engleskom modelu organizovana je i lokalna samouprava. Kolonisti su sa sobom donijeli i englesko pravo.
 
Britanska restriktiva ekonomska politika izazivala je veliko nezadovoljstvo buržoazije u kolonijama. Kolonijama je bilo zabranjeno emitovanje novca, ograničena je industrijska proizvodnja, određeni proizvodi mogli su se izvoziti u Englesku, na uvoz američkih proizvoda bile su velike carine a iz Evrope se roba mogla uvoziti samo na britanskim brodovima.
 
Posebno nezadovoljstvo izazvao je Zakon o pečatima (''Stamp Act'') iz 1765. godine prema kome je uvedeno novo poresko opterećenje za kolonije. {{izvor2|Kongres 10 kolonija}} je odbio plaćanje ovog poreza. Usvojena je Deklaracija o pravima Amerikanaca kojom se odbacuju svi direktni porezi i proglašava [[bojkot]] britanske robe. Zakon o pećatimapečatima je britanski parlament ukinuo [[1766]]. godine
 
U kolonije je 1767. godine uveden porez na industrijske proizvode. Da bi stvorila presedan za naplatu poreza, Engleska je 1773. godine ukinula visoke [[Carina|carine]] na čaj koji se uvozio u američke kolonije, ali je uvela relativno nizak [[porez]] na taj artikal.
{{Commonscat|Thirteen Colonies}}