Razlika između verzija stranice "Ruska svemirska agencija"

'''Ruska svemirska agencija''' ili '''RKA''' (ruski: Федеральное космическое агентство России), kraće '''Roskosmos''', osnovana 25. februara 1992., je ključno tijelo u novoj organizaciji [[Rusija|ruskog]] (civilnog) svemirskog programa. Zapošljavala je svega nekoliko stotina djelatnikaradnika (nekad u [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]] je MOM imao ukupno oko 2 miliona zaposlenih) i naslijedila neka postojeća postrojenja i institute. Zahvaljujući iskustvu svojih radnika, bivših stručnjaka, političara i upravitelja svemirskog programa, brzo je zadobila autoritet i u zemlji i inostranstvu. U martu 1999., objavljeno je da će ovlasti nad 350 firmi u vazduhoplovnoj industriji (prethodno ovisnih o Ministarstvu odbrane) biti prenesene na RKA, pa je u julu iste godine RKA postala '''RAKA''' (Ruska vazduhoplovna i svemirska agencija). <ref> [http://www.federalspace.ru/main.php?lang=en&id=2&nid=11156] www.federalspace.ru</ref>

Prvi svemirski let čovjeka u historiji započeo je 12. aprila 1961. na kozmodromukosmodromu [[Bajkonur]]. U kabini svemirskog broda i lansirnog vozila "[[Vostok]]" (proizišlog iz interkontinentalnog balističkog projektila "R-7"), [[Jurij Gagarin]], prvi kosmonaut svijeta, obletio je jedanput Zemlju i nakon 108 minuta leta uspješno se vratio u relativnu blizinu mjesta s kojega je i poletio.

[[Rusija]] je raspolagala sa 80 % svemirskog potencijala [[SSSR]]-a i potpisala je sa većinom bivših država članica (1991.) sporazum o daljoj saradnji. Osim u Rusiji, znatan svemirski potencijal koncentriran je još i u Ukrajini, [[Kazahstan]]u (kozmodromkosmodrom [[Bajkonur]]) i [[Bjelorusija|Bjelorusiji]]. Na unutrašnjem planu, Rusija se trebala suočiti sa slabo organiziranim vezama vlade, vojske i industrije. Dobro utvrđene institucije za donošenje odluka (KP izvršna tijela) i za upravljanje (MOM i dr.) nestale su sa scene, a vojno-industrijski kompleks ostao je ponajviše po strani.

25. veljače 1992. godine osnovana je '''Ruska svemirska agencija''' ili RKA, kao ključna inovacija u novoj organizaciji ruskog (civilnog) svemirskog programa. Zapošljavala je svega nekoliko stotina djelatnikaradnika (u Sovjetskom Savezu MOM je imao oko 2 miliona zaposlenika) i naslijedila neka postojeća postrojenja i institute. Zahvaljujući iskustvu svojih djelatnikaradnika, bivših stručnjaka, političara i upraviteljaupravnika svemirskog programa, brzo je zadobila autoritet i u zemlji i inozemstvu. U ožujku 1999., objavljeno je da će ovlasti nad 350 preduzeća u vazduhoplovnoj industriji (prethodno ovisnih o Ministarstvu obrane) biti prenešene na RKA, pa je u srpnju iste godine RKA postala RAKA (Ruska vazduhoplovna i svemirska agencija). <ref> Harvey Brian: "The Rebirth of the Russian Space Program", publisher=Springer, Germany, 2007.</ref>

U skladu sa sporazumima o razoružanju, koja su obuhvaćala na stotine strateških interkontinentalnih projektila, Rusija je poput SAD-a tražila način njihova preoblikovanja u lagana i srednje teška lansirna vozila, s namjerom da ih proda na međunarodnom tržištu. Istodobno, korisnici na Zapadu i širom svijeta tako su dobili priliku lansirati (najčešće iz [[Pljeseck]] i [[Bajkonur]] kozmodromakosmodroma) male satelite po vrlo niskoj cijeni. Dodavanjem projektilima dodatnih stupnjeva tako je nastalo "Start 1" lansirno vozilo, po prvi puta lansirano 1993., zatim "Rockot", "Strela", "Dnepr" i druga lansirna vozila. Uz to, kako bi se zadovoljila potražnja za poboljšanim performansama zahtijevanim na međunarodnom lansirnom tržištu, pokrenuto je (kao i u SAD-u) u kooperaciji sa stranim kompanijama nekoliko projekata malih lansirnih vozila koja ne proizlaze iz balističkih projektila, kao što su "Air Launch" i "Rikcha" (obje koriste tekući [[kisik]] i [[prirodni gas]] kao gorivo).

Ipak, najambiciozniji novi ruski projekt je "Angara" obitelj velikih, modularnih svemirskih lansirnih vozila, koja po uzoru na najnovije američke (EELV) rakete Delta IV i Atlas V, koristi različite usavršene komponente N1, Zenit, Energia i Proton lansirnih vozila. Ovome treba pridodati i najnoviji konceptni projekt reupotrebljivog svemirskog vozila "Kliper", kojeg Rusija nastoji ostvariti u kooperaciji sa Evropom ([[ESA]]) i eventualno Japanom ([[Japanska aeronautička i svemirska istraživačka agencija|JAXA]]), a koji bi najkasnije do 2015. godine trebao zamijeniti već zastarjeli svemirski brod "Sojuz". Slično američkom Crew Exploration Vechicle (CEV), koji će zamijeniti Space Shuttle, "Kliper" bi trebao biti u stanju transportirati do 6 [[kozmonautkosmonaut]]a na [[ISS]], te poslužiti za buduća istraživanja Mjeseca i eventualno Marsa. U početnu orbitu bio bi lansiran uz pomoć modificirane verzije rakete "Sojuz 2" (usavršeni "Sojuz ST"), a potom bi uz pomoć dodatnog potisnog stupnja "Parom" koji bi ga čekao u orbiti, nastavio putovanje prema ISS-u. Ovaj bi se završni postupak mogao izbjeći korištenjem snažnijih lansirnih vozila, poput onih iz Angara ili Zenit obitelji.