Razlika između verzija stranice "Sunčev vjetar"

[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.2+) (Bot dodaje: hr:Sunčev vjetar
malo prevoda
Red 1:
{{Prijevod}}
[[Datoteka:Magnetosphere rendition.jpg|mini|320px|Magnetosfera štiti zemljinu površinu od naelektriziranih čestica solarnog vjetra]]
'''Sunčev ili solarni vjetar''' je struja električki nabijenih čestica koje su izbačene iz gornje atmosfere [[Sunce|Sunca]]. Uglavnom se sastoje od [[elektron]]a i [[proton]]a, čija je energija između 20 i 100 k[[Elektronvolt|eV]]. Njihova temperature se mijenja,temperatura kao i brzina s vremenom se mijenja. Te čestice mogu izbjeći Sunčevu gravitaciju jer imaju vrlo veliku [[kinetička energija|kinetičku energiju]] i zbog visoke temperature u koroni.
 
Sunčev vjetar stvara [[Heliosfera|heliosferu]], ogroman prostor međuplanetarne materije, koja okružuje Sunčev sistem. On stvara i [[geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]], koje mogu ometati električnu mrežu na [[Zemlja (planeta)|Zemlji]], [[polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i rep [[kometkometa]]a koji sadrži [[Plazma|plazmu]] i uvijek je okrenuta u smjeru od Sunca.
 
== Historijske činjenice==
Da je Sunčev vjetar stalna struja čestica koje dolaze sa Sunca, prvi putaput je objasnio Richard C. Carrington 1859. godine. On i Richard Hodgson su prvi promatraliposmatrali [[Sunčeva baklja|Sunčeve baklje]], a primjetiliprimijetili su i geomagnetskegeomagnetne oluje. George Fitzgerald je predložio teoriju da se materija stalno ubrzava sa Sunca i da stiže do Zemlje za par dana.<ref name=meyer-vernet>{{cite book
| first=Nicole | last=Meyer-Vernet | year=2007
| title=Basics of the Solar Windss
Line 12 ⟶ 11:
| isbn=0521814200 }}</ref>
 
[[Norveška|Norveški]] fizičar Kristian Birkeland je promatraoposmatrao polarnu svjetlost i primijetio je da je ona stalna i bez prekida. Zaključio je da je Zemlja stalno bombardiranabombardovana sa “zrakama“zracima električkih čestica koje dolaze sa Sunca”. 1916. godine on je prvi uspješno predvidio da “Sunčeve“Sunčevi zrakezraci nisu ni negativne ni pozitivne, već i jedno i drugo”. Time je objasnio da se Sunčev vjetar sastoji od negativnih elektrona i pozitivnih iona. <ref name=meyer-vernet/>
 
1959. godine je sovjetski satelit [[Luna 1]] prvi uočio Sunčev vjetar i mjerio njegovu jačinu. <ref>[Brian Harvey, ''Russian planetary exploration: history, development, legacy, prospects''. Springer, 2007, str. 26. ISBN 0-387-46343-7]</ref><ref>[http://www.daviddarling.info/encyclopedia/L/Luna.html David Darling, ''Internet Encyclopedia of Science''.]</ref>1990 godineGodine 1990. svemirska letjelica [[SOHO]] je primijetila da Sunčev vjetar proizlaziproizilazi sa Sunčevih polova i da se ubrzavaju puno brže od modela termodinačkog širenja.
 
==Emisija==
Na Sunčevoj koroni čestice plazme se griju i preko 1 .000 .000 K. Kao rezultat termičkog sudaranja, srednja brzina čestica je oko 145 km/s, što je daleko ispod Sunčeve [[brzina oslobađanja|brzine oslobađanja]] od 618 km/s. Ipak, neke od čestica dostignu brzinu od 400 km/s, što im omogućujeomogućava da putuju sa Sunčevim vjetrom. Kod iste temperature, elektroni, budući su puno manji, prvi dostignu brzinu oslobađanja, a zatim radeprave električno polje, koje dalje ubrzavajuubrzava ione ikoji putuju dalje od Sunca.
 
Ukupan broj čestica koje putuju sa Sunca sa Sunčevim vjetrom je oko 1.3×10<sup>36</sup> u sekundi ili oko 6,7 milijunamiliona tona na sat.<ref>{{cite book
| first=Bradley W. | last=Carroll | coauthors=Ostlie, Dale A.
| year=1995 | title=An Introduction to Modern Astrophysics
Line 35 ⟶ 34:
 
==Sastavni dijelovi==
Sunčev vjetar se može podijeliti na '''spori''' Sunčev vjetar i '''brzi''' Sunčev vjetar. Spori Sunčev vjetar ima brzinu[[Brzinabrzinu]] od oko 400 km/s, temperaturu od oko 1.4–1.6×10<sup>6</sup> K i sastav koji je sličan [[korona|koroni]].<ref>{{cite journal
| last=Feldman | first=U.
| coauthors=Landi, E.; Schwadron, N. A.
Line 44 ⟶ 43:
| doi=10.1029/2004JA010918 }}</ref> S druge strane, brzi Sunčev vjetar ima brzinu oko 750 km/s, nižu temperaturu oko 8×10<sup>5</sup> K i ima sastav kao [[fotosfera]]. Spori Sunčev vjetar je duplo gušći.
 
Spori Sunčev vjetar izgleda da potječepotiče iz Sunčevog ekvatorijalnog pojasa, koji se još zove i “strujni” pojas i to za vrijeme Sunčevog minimuma.<ref>{{cite book
| first=Kenneth R. | last=Lang | year=2000
| title=The Sun from Space | publisher=Springer
Line 56 ⟶ 55:
| publisher=ESA
| accessdate=2008-05-07
}}</ref> Za vrijeme Sunčevog maksimuma uglavnom ide sa polova. Brzi Sunčev vjetar polazi iz [[koronalna šupljina|koronalnih šupljina]], koje su područja otvorenog magnetskog polja i najvišeima ih imanajviše na polovima. <ref>{{cite journal
| last=Hassler | first=Donald M.
| coauthors=Dammasch, Ingolf E.; Lemaire, Philippe; Brekke, Pål; Curdt, Werner; Mason, Helen E.; Vial, Jean-Claude; Wilhelm, Klaus
Line 65 ⟶ 64:
| pmid=9933156 }}</ref>
 
{{Prijevod}}
==Koronalno izbacivanje mase==
I spori i brzi Sunčev vjetar mogu biti ometeni sa [[Koronalni izbačaji masa|koronalnim izbacivanjem mase]], koji se popularno naziva i “Sunčeva oluja”. Koronalno izbacivanje mase može biti povezano sa [[Sunčeva baklja|Sunčevim bakljama]]. Kod brzih koronalnih izbacivanja masa dolazi do udarnih valova koji dodatno ubrzava protone i elektrone.