Razlika između verzija stranice "Republika Srpska Krajina"
| [nepregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Poništene izmjene koje je napravio 79.101.253.89 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao Palapa |
|||
Red 4:
'''Republika Srpska Krajina''' (RSK) je bila međunarodno nepriznata srpska paradržava unutar [[Hrvatska|Hrvatske]]. Osnovana [[1991]], većina teritorija Hrvatska vojska i policijske snage povratile su [[1995]], dok ostatak u istočnoj Slavoniji mirno je reintegriran u teritoriju Hrvatske [[1998]].
== Historija pojma "Krajina" ==
[[Datoteka:Militargrenze, Wojwodowena und Banat.jpg|mini|225p|desno|Karta Vojne krajine]]
[[Vojna krajina]] je historijski pojam koji je nastao u vremenima osmanlijskih osvajanja [[Balkan]]a. Može reći da su turski upadi u Hrvatsku počeli 1414. godine, intenzivirali se tokom 15. i 16. vijeka, a što je sredinom 16. vijeka dovelo do osnivanja posebnog vojno-teritorijalnoga dijela koji je postepeno sve više potpadao pod komandu Bečkoga dvora i Ratnoga vijeća, a glavi mu je cilj bio, stvaranje protivturskog vojnog odbrambenog pojasa. Područje Vojne krajine nastalo je od dijelova Hrvatskog kraljevstva koje je borba protiv Osmanlija silom događaja postupno izuzimala iz jurisdikcije Hrvatskoga sabora i bana i stavljala pod izravnu upravu Habsburgovaca i austrijske vojne uprave. Kao formalni počeci postojanja Vojne krajine mogu se smatrati podjela Vojne krajine na Hrvatsku i Gornjo-slavonsku, koju je izvršio 1553. vrhovni krajiški komandant [[Ivan Lenković]], te odluka Sabora zemalja unutrašnje Austrije iz 1578. godine. Upravo je način finansiranja vojne uprave stvarao velike teškoće, jer te dvije zemlje feudalnog ustroja, nisu nikad imale dovoljno sredstava za finansiranje profesionalne vojske.
U 16. i 17. vijeku Krajina se organizuje oko vojnih utvrda i rijetko je naseljen habsburški vojni rezervat. Od druge polovine i kraja 16. vijeka, upravo na prijedlog Ivana Lenkovića, osim sa austrijskim vojnim jedinica, naseljavana je mješovitim stanovništvom - domaćim mobiliziranim, te prebjezima s turskoga područja i raznim austrijskim vojnim jedinicama. Među prebjezima prevladavaju Vlasi{{Izvor}}, romanizirano paleobalkansko stanovništvo u procesu slavenizacije, konfesionalno miješano. Angažiranje Vlaha kao seljaka-ratnika bio je neuobičajen potez austrijskih vlasti, ali je on riješio jedan od glavnih problema održavanja Vojne Krajine - Vlasi su bili spremni živjeti i ratovati samo za zemlju i slobodu pljačkanja stoke s druge strane granice. Tako se prvi puta na teritoriji Hrvatske pojavljuje značajnija masa istočno-pravoslavnoga stanovništva jer je dobar dio Vlaha, koji se naselio u Bosnu i Hercegovinu pošto su one potpale pod tursku vlast, pripadao Srpskoj pravoslavnoj crkvi (koja je pod Osmanlijama postojala pod različitim imenima{{Izvor}}, zavisno od historijskog trenutka).
Teško je procijeniti broj stanovnika Vojne krajine jer se ona u tim burnim vremenima sužavala i širila, stanovništvo se raseljavalo i doseljavalo, pa nešto pouzdanije podatke imamo tek iz 18. vijeka, kada po popisu iz 1717. Karlovački generalat (Hrvatska krajina) ima 13.034 vojnika, a Varaždinski generalat (Slavonska krajina) 10.919. Brojka cjelokupnoga stanovništva ovisi o procjeni ženskoga stanovništva, staraca i djece. Tačniji, ali isto sumarni podaci su Engelov (1776.) i Hietzingerove procjene koje govore o oko 100.000 stanovnika 1652., možda oko 250.000 godine 1717., te za 1785. godine 523.331 stanovnika (opet procjena, jer je popisano samo muško stanovništvo). Konfesionalno, katolici čine malu većinu od oko 52 % stanovništva- oko 2/3 u varaždinskom, oko ½ u karlovačkom i oko 1/3 u banskom generalatu. Ponekad se smatra da je seoba Srba pod [[ArsenijemCrnojević|Arsenijem Crnojevićem]] nakon propasti Svete Alijanse u ratovima protiv Turaka 1699, bitno izmijenila konfesionalnu strukturu Vojne krajine, no, to je netačna pretpostavka jer se većina preseljenika naselila u područje sadašnje Vojvodine i južne Ugarske, izvan granica Hrvatsko-slavonske vojne krajine. No, ta je seoba bila važna u drugom pogledu: pomogla je, preko djelovanja srpskih pravoslavnih sveštenika, u širenju i učvršćenju srpske etničke svijesti među ranije naseljenim pravoslavnim Vlasima i zaustavila prozelitske pokušaje Bečkog dvora i same Katoličke Crkve koja je Vlahe htjela uključiti u crkvenu uniju, a poslije oslobađanja dijelova Hrvatske od Turaka i pretvoriti te Vlahe u kmetove (na primjer kad se granica pomakla do Une, zagrebački biskup je tražio vraćanje zemlje Kaptolu koji je bio vlasnik zemlje prije Turaka). Srpska pravoslavna Crkva s ponosom ističe činjnicu da su se prvoslavni Vlasi opirali unijaćenju, ali tu činjenicu pogrešno pripisuje srpskoj nacionalnoj svijesti, a ne činjenici da su se Vlasi opirali unijaćenju zbog straha od pokmećivanja. (Slično se događalo i na području Moravske gdje su Vlasi poslije 30-godišnjeg rata nasilno pokmećeni, te odmah poslije 1848. godine, kad je ukinuto kmetstvo, gotovo se svi iselili u Texas!{{Izvor}}). Austrijanci su izravno upravljali sa Krajinom iz Beča, ali Krajina nikada nije postala kraljevska zemlja. Prestankom vojne opasnosti od Turskog carstva, nestalo je potrebe za održavanjem posebne vojne uprave, i vojna uprava se ukida između 1869 and 1871. Godine 1881. Vojna krajina je pripojena civilnoj Hrvatskoj.
U razdoblju do [[1918]]., to je područje dio Hrvatsko-slavonskoga kraljevstva unutar Austro-Ugarske monarhije, bez neke autonomija (za koju, usput, nije postojala nikakva inicijativa). U doba većega dijela [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]], kasnije Jugoslavije, dio je [[Primorsk banovin|Primorske banovine]], a poslije sporazuma [[Sporazum Cvetković-Maček|Cvetković-Maček]] 1939. u sastavu je Banovine Hrvatske. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije postaje nalazi se u [[NDH]], a poslije 1945. godine, u [[FNRJ]], [[SFRJ]] u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.
*ne postoji geografski entitet s kontinuitetom koji bi se nazivao "Krajina". Postojala je, od druge polovine 16. vijeka do [[1881]]. [[Vojna krajina]], no, to je historijski pojam koji nema značenja izvan konteksta. "Krajine" koja bi bila išta drugo nego [[Vojna krajina]], što je jasno historijski i geografski ograničen naziv, jednostavno- nema.{{Izvor}}
* u doba raspadanja SFRJ srpski nacionalni projekt, koji je pokušao stvoriti [[Velika Srbija|Veliku Srbiju]] na razvalinama Jugoslavije, kanio je toj zamišljenoj budućoj pansrpskoj državiti pripojiti sva područja izvan ondašnje SR Srbije na kojima su Srbi etnička većina, ignorirajući međurepubličke granice koje su raspadom zemlje postale međudržavnima (mahsuz one s Hrvatskom i BiH). Tako je izmišljen pojam "Krajine" e da bi dao svojevrsni historijski legitimitet srpskim iredentističkim aspiracijama. Dovoljno je reći da se radilo o gruboj krivotvorini jer je područje historijske Vojne krajine bilo natpolovično etnički hrvatsko u doba uoči ukidanja 1881. (a konfesionalno, koliko je provjerljivo, cijelo doba postojanja hrvatsko-slavonske krajine bijaše većinski katoličko), dok dijelovi sjeverne Dalmacije u kojima su Srbi bili većina, kao i istočne Slavonije i Baranje, u kojima su bili manjina- nikada nisu bili u sastavu Vojne krajine. Sam je pojam [[Vojna krajina|Vojne krajine]] ideološki lažno predstavljen (prije svega u pogledu nacionalnoga i konfesionalnoga sastava), a "pripojena" su mu područja koja nikad nisu bila njegovima dijelom.
* glavna nazivoslovna zbrka dolazi od upotrebe pojma "Krajina", koji implicira da je uistinu između 1881. i 1991. opstojao, ili kao geografsko-historijski, ili kao kvazinacionalni entitet, dio Hrvatske kao "corpus separatum" sa stanovitim, iako teško odredivim identitetom. No, tu se radi o ideološkoj fantaziji: pojam "Krajine" izumljen je u srpskim ekspanzionističkim krugovima tokom kasnih 1980-ih kao stepenica u teritorijalnom rastroju Hrvatske, s ciljem postupne inkorporacije osvojenoga i etnički očišćenoga područja u državni ustroj buduće proširene Srbije. Stoga je on, izvan područja srpske iredentističke ideologije, prazan i besmislen.
[[Datoteka:RSK-ethnic map.jpg|mini|225p|desno|Srbi u Hrvatskoj (plavo) i granice RSK(bijelo)]]
Ukratko- "Krajina" je naziv srpskog ekspanzionističkoga projekta koji je pokušao spojiti tri sastavnice:
1) historijsku Vojnu krajinu u kojoj su Srbi uvijek bili etnička manjina
2) područja poput dijelova sjeverne Dalmacije u kojima su Srbi bili većina, no koja nisu bila dijelom Vojne krajine
3) područja koja su graničila sa Srbijom i u kojima su Srbi bili znatna manjina. Ti teritoriji nisu bili dijelom Vojne krajine, niti su imali srpsku etničku većinu- no, bili su, zbog blizine granice sa Srbijom, iskoristivi za vojnu agresiju iz države Srbije.
Cijeli je plan, razvidno je, imao jedan cilj: izdvajanje što više Srba iz jurisdikcije Republike Hrvatske, teritorijalno okljaštrenje hrvatske države i uključivanje odvojenih dijelova Hrvatske u zamišljenu proširenu Srbiju u za to pogodnoj budućnosti. Stoga pojam "Krajine", čak i kao oznaka za srpske nacionalne aspiracije u Hrvatskoj prije pokreta kojem je čeonikovao [[Slobodan Milošević]], ne postoji i neće biti u porabi za opis kratkoživuće "Republike Srpske Krajine".
== Situacija do raspada SFRJ ==
| |||