Verzija na dan 1 mart 2012 u 20:38 uredi Silverije (razgovor \| doprinosi) Urednici 1.512 edits No edit summary ← Starija izmjena		Verzija na dan 25 juni 2012 u 19:54 uredi poništi Xqbot (razgovor \| doprinosi) Botovi 67.184 edits m r2.7.3) (Bot mijenja: en:House of Ilok; kozmetičke promjene Novija izmjena →
Red 6: \|align="center" colspan="2" \| \|- \| '''Država''' \|\| [[Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom\|Hrvatsko Kraljevstvo]]<br />u personalnoj uniji<br />s Ugarskom \|- \| '''Etničko porijeklo''' \|\| [[Hrvati\|hrvatsko]] Red 12: \| '''Matična kuća''' \|\| Orahovički \|- \| '''Titule''' \|\| župan, vojvoda, ban,<br />palatin, kralj \|- \| '''Osnivanje''' \|\| [[13. vijek]] Red 21: \|- \|} '''Iločki''' (u starim izvorima ''de Illoch'', ''de Wylak'', ''de Voilack'' i dr.; [[Mađarski jezik\|mađar.]]: ''Újlaki''), [[Hrvati\|hrvatska]] vlastelinska porodica koja je tokom kasnog [[Srednji vijek\|srednjeg vijeka]], sve do početka [[16. vijek~~\|16. vijeka~~]]a, imala značajnu ulogu i uticaj u političkom, kulturnom i društvenom životu u [[Hrvatsko Kraljevstvo\|Hrvatskom Kraljevstvu]] u [[Personalna unija\|personalnoj uniji]] s [[Ugarska\|Ugarskom]], a naročito u historiji [[Slavonija\|Slavonije]] i [[Srijem]]a. == Porodična historija == Porodica Iločkih je grana plemićkog roda poznatog po nazivu Orahovički, kojeg su dobili po svom posjedu Orahovici u srednjovjekovnoj [[Bjelovarsko-križevačka županija\|Križevačkoj županiji]]. Najstariji poznati predak roda bio je Gug (u nekim izvorima Göge), koji je živio u 13. vijeku i čije etničko porijeklo nije sa stopostotnom sigurnošću utvrđeno. Historičari su ustanovili da su se Gugovi najstariji posjedi nalazili na teritoriji srednjovjekovne [[Hrvatska Dubica\|Dubičke]] županije u tadašnjoj „donjoj [[Slavonija\|Slavoniji]]“, pa su zaključili da odande vuče i porijeklo. Tokom vremena članovi roda sticali su nove posjede u Hrvatskoj i Ugarskoj, među kojima [[Orahovica\|Orahovicu]] i neke posjede na području Bukovice, Viljeva i Jošave u Križevačkoj i Virovitičkoj županiji, te Palotu u ugarskoj Županiji [[Veszprém]] i Galgóc (današnji [[Hlohovec]] u Slovačkoj) u tadašnjoj Županiji Njitra. Godine 1364. dobivaju [[Ilok]] i po njemu se počinju nazivaju Iločki. Gugovi sinovi Ivan, Grgur i Stjepan pominju se krajem 13. vijeka, a za dalji prosperitet familije najznačajnija su dvojica od pet Ivanovih sinova, i to Lovro (zvan ''Tót'', odnosno ''Sclavus'' = Slaven) i Ugrin. Ugrin je bio kraljev zastavnik i [[varaždin]]ski župan, a Lovro se već od 1312. godine pominje kao zastavnik hrvatsko-ugarskog kralja [[Karlo I Robert, kralj Ugarske\|Karla Roberta]], dok 1328. postaje kaštelanom u kraljevoj tvrđavi Šintavi. Interesantno je da su braća 1328. godine došla u posjed poznate [[Zrin (utvrda)\|tvrđave Zrin]], koju im je u zalog dao bivši slavonski i [[Spisak hrvatskih banova\|hrvatski ban]] Ivan I [[Blagajski knezovi\|Babonić]]. Nešto kasnije Zrin postaje njihova trajna svojina, ali im ga kralj [[Ludovik I, kralj Ugarske\|Ljudevit Anžuvinski]] 1347. oduzima i daje [[Juraj I Zrinski\|Jurju I Zrinskom]] (umro 1361. godine), a oni u zamjenu dobivaju druge posjede. Red 31: [[Datoteka:Epitaf Lovre sina Nikole Ilockog crkva sv Ivana Kapistrana Ilok 221209.jpg\|mini\|desno\|200px\|Mramorna nadgrobna ploča Lovre III. Iločkoga (1459-1524.)]] Lovro je 1340. godine postao [[Nitra (regija)\|njitranskim]] županom, a kasnije je bio glavni [[~~Kraljevski tavernik\|~~kraljevski tavernik]], odnosno komornik (1344-46), te varaždinski, [[šopron]]ski i [[Sambotel\|vaški]] ([[Željezna županija]]) župan (1347-1348). Umro je 1349. godine, ostavivši trojicu sinova: Nikolu, Bartola i Lenkusa (u mađarskim izvorima ''Lőkös''). Lovrin sin [[Nikola Kont Orahovički (Iločki)\|Nikola, zvan Kont]], učestvovao je kao vjeran kraljev podanik u mnogim vojnim pohodima, istaknuvši se posebno u bitkama u [[Italija\|Italiji]], gdje je dobio nadimak ''Kont'' (od italijanske riječi ''conte'' = grof). Sredinom 14. vijeka on je postao jedan od najvažnijih Ljudevitovih vlastelina, dobivši nova imanja i titule. U periodu 1345-1351. obavljao je funkciju kraljevskog peharnika, 1351. postaje [[Transilvanija\|erdeljski]] [[vojvoda]], a 1356. [[Ugarska\|ugarski]] [[palatin]], najviši kraljev državni funkcioner. U međuvremenu je bio i župan u više hrvatskih i ugarskih županija. Kao palatin komandovao je godine 1363. Ljudevitovom vojskom u neuspješnom pohodu na [[Bosanska banovina\|Bosnu]] (kojom je tada vladao [[Tvrtko I, kralj Bosne\|ban Tvrtko Kotromanić]]), te nešto kasnije na Bugarsku (1365). Kada je 1364. godine izumrla iločka grana ugarske plemićke porodice Csák, kralj je [[Ilok]] i pripadajuće vlastelinstvo dao Nikoli-Kontu i njegovom nećaku Ladislavu, Lenkusovom sinu. Porodica je tada prebacila svoje sjedište u taj dobro utvrđeni grad iznad [[Dunav]]a, te se počela nazivati Iločki. Red 37: Nikola Kont Iločki umro je 1367. godine, a naslijedili su ga sinovi Nikola II (†1397.) i Bartol II (†1393.), koji nisu imali moć i slavu svog oca. Dva Bartolova sina iz idućeg pokoljenja Iločkih postali su [[Mačvanska banovina\|mačvanski banovi]], i to Ladislav (†1418.) u periodu 1410-1418., a Mirko /Emerik/ (†1419.) nakon njega, sve do svoje smrti. Mirkova kćerka Marta oženila se s moćnim krčkim knezom [[Nikola IV Frankopan\|Nikolom IV Frankopanom]] i rodila mu jedanaestoro djece. Ladislav Iločki je iza sebe ostavio petoricu sinova: Ivana III., Stjepana III., [[Nikola Iločki\|Nikolu V.]], Petra i Pavla. Među njima najistaknutije mjesto pripada Nikoli V. Iločkom, koji je bio mačvanski (1438-1458), slavonski (1457-1463) i [[Usora (općina)\|usorski ban]], erdeljski (transilvanijski) vojvoda (1441-1458) i [[Spisak bosanskih kraljeva\|bosanski kralj]] (1471-1477), dovevši porodicu Iločki do vrha moći. Rođen oko godine 1410, najvjerovatnije u Paloti, on je sjedište imao u Iloku i uglavnom boravio tamo. U svoja dva braka imao je ukupno osmero djece, i to četiri sina i četiri kćerke, ali ga je od sinova nadživio samo [[Lovro Iločki\|Lovro III.]], dok su ostali umrli u mladenačkim godinama života. Jedna od njegovih kćerki, Katarina, udala se za Ivana [[Kurjakovići\|Kurjakovića]], [[Krbava\|krbavskog]] kneza. [[Datoteka:Ilok-Festung-Apr09.JPG\|mini\|270px\|Tvrđava u Iloku bila je porodično sjedište]] Red 53: == Vanjski linkovi == * [http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=48589 Porodica Iločki u enciklopediji Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“] * [http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200008/5.pdf Kralj Ludovik I. Anžuvinac darovao Ilok Nikoli Kontu] * [http://www.turizamilok.hr/index.php?lang=hr&cat_id=21 Kovnica Nikolinog kraljevskog novca u Iloku] * [http://www.mgi.hr/konzervatorsko-restauratorska-i-arheoloska-istrazivanja-2.html Zlatni period Iloka u vrijeme Nikole, kralja Bosne, i njegovog sina Lovre] [[Kategorija:Hrvatsko plemstvo]] Red 63: [[de:Iločki]] [[en:House of ~~Iločki~~Ilok]] [[hr:Iločki]] [[hu:Újlaki család]]

Razlika između verzija stranice "Iločki"