Razlika između verzija stranice "Srpskohrvatski jezik"

[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 2:
 
== Historija ==
Danas neprihvatljivo hibridno ime "srpskohrvatski" ili "hrvatskosrpski" rezultat je nekoliko neuspjelih pokušaja stvaranja zajedničkog jezika na teritoriji različitih [[Južni Slaveni|južnoslavenskih naroda]]. Prvi takav pokušaj ujedinjenja različitih nacionalnih književnih jezika desio se na inicijativu šefa Hazburške tajne policije [[Jernej Kopitar|Jerneja Kopitara]], on je 1850-te u [[Beč]]u organizovao neformalni sastanak 5 hrvatskih, 2 srpska, i jednog slovenačkog književnika, pod imenom [[''Bečki književni dogovor|Bečki književni dogovor]]''<ref>Miodrag Popović, Vuk Stef. Karadžić (str. 320), NOLIT, Beograd, 1987.</ref>, na kojem nije došlo do jezičnog ujedinjenja, naime dogovor nije imao podršku nacionalnih vođa i zato je svaka nacija nastavila da gradi sopstveni jezik uz međusobne uticaje, tako su [[Slovenci]] nastavili sa razvojem sopstvenog [[Slovenački jezik|slovenačkog jezika]]<ref>https://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:D-uGL13CAWUJ:www.hiter.si/oscren/wp-content/uploads/2011/10/obdobja.pps+slovenska+knji%C5%BEevnost+1866&hl=hr&gl=hr&pid=bl&srcid=ADGEEShBWEIT-lyGXQ-2GUxBi3QlYToZ3XEFB6iWJ_O2EuAGBWjeil_E7zd3ewiqInHcpKOXtkxIa8HNlTdRNkRqJs5PXq3vL-cX6feQs_YHOve7-fF1XbO3LQ0hJ0xjuRO14svp9P9U&sig=AHIEtbS_Dhex4UAiy2DOqZn5AcUEqz3gyQ</ref>, [[Hrvati]] su razvijali svoj [[Hrvatski jezik|hrvatski književni jezik]]<ref>http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=povijest&chapter=20-hrv_ugar_nagodba</ref> a [[Srbi]] svoj [[srpski jezik]]<ref>http://scr.digital.nb.rs/view/P-2588-1866&ID=3068&p=001&w=1366&h=677</ref>. U to vrijeme i [[Bošnjaci]] su takođe razvijali sopstveni [[bosanski jezik]]<ref>http://www.scribd.com/lady_a/d/18167058-Gramatika-Bosanskog-Jezika-Iz-1890-Godine</ref> koji su u narednom periodu pokušali da unište razni neprijatelji [[Bošnjaci|Bošnjačkog]] naroda kako bi im nametnuli sopstvene jezike da ih lakše asimiluju.
KadaKad dobrovoljno ujedinjenje nije uspjelo došlo je i do drugog takođe neuspjelog pokušaja jezičkog ujedinjenja, desiodesilo se to za vrijeme zajedničke države [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]], tada je pokušano uz pomoć državnog aparata u kojem su dominirali Srbi nametnuti jezičko ujedinjenje sa imenom ''Srpsko-hrvatsko-slovenački jezik''<ref>http://sr.wikisource.org/wiki/%D0%A3%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2_%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%99%D0%B5%D0%B2%D0%B8%D0%BD%D0%B5_%D0%A1%D1%80%D0%B1%D0%B0,_%D0%A5%D1%80%D0%B2%D0%B0%D1%82%D0%B0_%D0%B8_%D0%A1%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%B5%D0%BD%D0%B0%D1%86%D0%B0_(1921)</ref>, ovaj pokušaj nije prihvačen i propao je [[1939]]. godine sa uspostavom [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]. Iako je na zasjedanju [[AVNOJ|AVNOJA]] u Jajcu dogovorena ravnopravnost 4 jezika (slovenačkog, hrvatskog, srpskog i makedonskog)<ref>https://docs.google.com/viewer?a=v&q=cache:uTMGxSszXzcJ:hrcak.srce.hr/file/15092+AVNOJ+RAVNOPRAVNOST+4+HRVATSKOG+JEZIKA&hl=hr&gl=hr&pid=bl&srcid=ADGEESh67gW4-_s5253W3PvXfQdZnSUTHEA05Kl-r15oeO9oQ0tskrOzNl1tKdWZcIE7DzDUUnvpf46Vdfw4UfKWib2NIPqXI6usdf_hb6NH2tK-MQbxOz2N4v3s3wh849El5RHpYjfV&sig=AHIEtbRWX8RDbXnJRwc96eAAgZHAFUJkPw</ref> onata jenavodna ravnopravnost u kojoj bosanskom jeziku nije vračen jezički status trajala je do 1954. godine kadskad se nakon dva neuspjela pokušaja ujedinjavanja dominantnih nacionalnih jezika dolazijavlja i dotreći trećeg pokušajapokušaj koji je bio dirigovan od strane [[KPJ]] a morale su ga pod političkim pritiskom potpisati [[Matica Srpska]] i [[Matica Hrvatska]], ovaj pokušaj jezičkog ujedinjavanja poznat je pod tkzv. imenom ''Novosadski književni dogovor<ref>http://sh.wikipedia.org/wiki/Novosadski_dogovor</ref>'' iz 1954. godine iz kojeg su se [[Hrvati]] ubrzo povukli i izdali deklaraciju<ref>http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=povijest&chapter=29-deklaracija</ref> o nezavisnom položaju [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]], tako je propao i treći pokušaj jezičkog ujedinjenja. Iako je od 1954. srpskohrvatski i hrvatskosrpski po Ustavu [[SFRJ]] postao jedan od tri zvanična jezika [[SFR Jugoslavija|''SFR Jugoslavije]]'' (druga dva zvanična su bili [[slovenački jezik|slovenački]] i [[makedonski jezik|makedonski]]), formalno se ipak i dalje radilo o četiri različita nacionalna književna jezika jer je srpskohrvatski bio samo preimenovan [[srpski jezik]] koji je imao drugačiji sadržaj od hrvatskosrpskog koji je bio preimenovan [[hrvatski jezik]], zvanični dokaz tome je da su i dalje sva državna dokumenta štampanaa na četiri različita jezika kojima se ubrzo priuključuju još dva [[bosanski jezik]] i [[crnogorski jezik]]. Savremena lingvistika srpsko-hrvatski ne smatra jezikom već ga smatra za apstraktni makrojezički dijasistem<ref>[http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hbs Documentation for ISO 639 identifier: hbs]</ref> U slavistici se susreće i naziv bosansko-hrvatsko-srpski prilikom izučavanja nacionalnih standardnih jezika zasnovanih na centralno jugoslavenskom dijasistemu.<ref>[http://www.seelrc.org/webliography/bcs.ptml#cat8b]</ref> na kojem su se razvili stvarni individualni nacionalni standardni jezici [[srpski jezik]]<ref>http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=srp</ref>, [[hrvatski jezik]]<ref>http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=hrv</ref>, [[bosanski jezik]]<ref>http://www.sil.org/iso639-3/documentation.asp?id=bos</ref> i [[crnogorski jezik]]<ref>http://countrycode.org/montenegro</ref>.
 
==Zaključak==